Jedna od najstarijih i brojčano najvećih travničkih porodica je bila Pinto. Još prije okupacije su bila 4 brata: najstariji Bohor Moše Pinto nije imao djece, pa je posvojio sina najmladjeg brata Juse - Benjamina, koji je takodjjer bio Bohor. Skupa su imali trgovinu špeceraja, ali je nećak već rano bio počeo dja otkupljuje i izvozi ovčiji sir Travnika, posebno vlašićki.
Drugi brat Je bio Hajim Pjnto, trgovac gvoždja i špeceraja. On je imao tri sina: Jakova, Mošu i Benjamina. Prvi je imao trgovinu špeceraja, a drugi sinovi su trgovali kao otac željezom i emajlom.
Treći brat David Pinto, nije imao trgovinu, nego se bavio raznim manjirn poslovima "na nogama". Prodavao je Jevrejima i svježu ribu, koju je otkupljivao od ribara. U starosti je pomagao sinovima, kada su ovi otvorili trgovine.
Četvrti brat Je bio gazda Juso Pinto, koji je od ženidbe imao trgovinu mješovite robe, pretežno manufakture za selo u Vitezu, seoskoj kasabi, 14 km. istočno od Travnika na glavnoj cesti za Zenicu i Sarajevo. On je bio pobožan, oženjen sa sestrom glasovitog Ham-Bohora Maestro -Lunom; imali su dva sina i kćerku Rahelu udatu Gaon, čiji je sin sada sefardski nadrabin u Londonu. Da je ovaj unuk dosegao taj položaj, zasluga je djeda Juse, koji ga je uputio u tek otvorenu Srednje-teološku školu i seminar nadrabina dr Morica Levija u Sarajevo. Pri završetku te škole kao odličan apsolvent preporučen Je od Uprave škole i upućen na dalje studije teologije u London. Kao pitomac Sefardske zajednice ostao je po završetku studija u Londonu, a sada predjaje kao viši sefardski nastavnik-teolog i u New-Yorku. /O porodicama GAON iz Travnika biće još riječi/.
Spomenuta četiri brata porodice Pinto, čiji se otac zvao Benjamin, rodjeni su u Travniku prije okupacije oko 1840-60.god. O njihovim precima nije poznato ništa pobliže; sva četiri brata umrli su do 1920.g. Bili su poznati u gradu kao pošteni i ugledni trgovci, imali su dosta sinova i unučadi, ali sem –Salomona Gaona nisu pohadjala više škole, samo nekoliko unuka su izučili zanate. Najstariji brat Bohor Pinto, nije imao djece, njegov posinak Benjamin je umro za vrijeme prvog svjetskog rata od španske gripe. Bio je oženjen sa mojom tetkom Gracijom Konforti, s kojom je imao 2 kćerke dobro udate i sa unučadima sve su stradale u logorima. Najstariji sin Hajima Pinto, Jakov, nije imao sreću sa špecerajskom trgovinom u centru Donje čaršije; supruga mu je umrla rano i oženio se po drugi put. Imao je mnogo djece, pa je onda kao šohet i predmolitelj bio uposlen u Jevrejskoj opštini, a umro Je prije 1941.g. Druga dva njegova brata, Mošo i BenJamin, odvedeni su 1941. u Jasenovac i likvidirani. Moše Pinto Haimov bio je oženjen Esterom, ćerkom Moše Altarca „Crnog“. Imao je 3 kćerke i sina Santu od kojih je samo kći Sara preživela, sada Abinun, živi u Sarajevu. Jedna kćerka Moše Pinto je spašena, sada udata u Sarajevu. Od trećeg brata Davida stariji sin, Juda-Hajim, poslije ženidbe je otvorio radnju u Turbetu, koja je dobro išla, pa je sagradio u mjestu kuću sa trgovinom. Imao je dvije kćerke i sina Dragu; od cijele piorodice se je taj sin spasio, sada živi u SAD. Drugi, mladji sin Davida, Santo Pinto, je takodjer poslije ženidbe otvorio samostalnu trgovinu špeceraja u Travniku, koja je dobro prosperirala, pa je i on sagradio u Gornjoj čaršiji zidanu kuću za stan i radnju. Obadva brata su bili najprije trgovački pomoćnici. Santo je imao samo kćerku; sve troje su stradali u logorima.
Mladji sin Haima Pinto -Benjamin je bio oženjen bez djece. Njegova supruga Klara se je spasila i sadja živi u Izraelu.
Osim ovih u Šumeću je bila još jedjna porodica Davo i Oru PINTO, koja je kod Plave vode u vlastitoj maloj kući, "koju je Željeznička direkcija izgradila poslije velikog požara, uredila skromnu ritualnu banju "mikva", a izdržavali su se i time , što su preko ljeta u selima sirili kašer sir i prodavali ga porodicama pobožnijih Jevreja Travnika.
Porodica Pinto