Polozaj Zena U Izraelu

Izraelska kultura i položaj žena
Položaj žena u Izraelu je uznemirujući. U tom pogledu sve su stranke složne. Izvor problema je prepoznat na različit način, prema političkim i vjerskim tendencijama. Za stranku Ša'as je nedostatak Tore izvor svih zala. Izgleda da je ta stranka uostalom sklona tome da lakše oprosti nasilje izišlo iz vjerskih redova: Ša'as predlaže, posredstvom jednog od svojih ministara, ublažavanje kazne roditeljima rahidim koji su tukli svoje dijete i koje je osudio jedan izraelski sud. Molba je odbijena. Za laičke stranke, izvor nasilja nad ženama je jedno viđenje žene promatrane velikim dijelom kroz položaj žene u židovstvu. Iako je neosporno da iskrivljeno shvaćanje židovskih izvora može dovesti do pojedinih slučajeva mačizma, međutim pretjerano je svesti nasilje nad ženama, gdje bi izraelski mačizam tomu bio razlog. Mogla bi se napisati čitava knjiga o slici žene u današnjim izraelskim pjesmama, a one su daleko od toga da temelje svoj svjetonazor na osnovi Tore. Poslije žene-dadilje, vječne tješiteljice iz pjesama Haima Moshea T'ni li Yad ("Daj mi ruku"), do najerotskijih pjesama koje svode ženu na anonimni ljubavni užitak, "Ze kara halaila" ("To se dogodio noćas"), ili čak pjesme koje pjevaju žene, a koje nam šalju jednu zastrašujuću sliku položaja žene u paru, uvijek u odbrambenom stavu, morajući uvijek bdjeti nad tim da ne bude prevarena ("Ani roa leha baainaim, ani roa et hakol" ("Gledam te u oči i vidim sve"), slika savršene žene prema mišljenju svjetovnog izraelskog muškarca nije sjajna, moramo to prihvatiti. NITI JEDNA današnja pjesma ne dopušta joj partnersko mjesto ravno muškarcu, gdje bi oni ravnopravno davali jedan drugome.
Položaj žena i nasilje društava
Sociološke studije nisu nikad produbile pitanje nasilja društava u odnosu na položaj žene u tim istim društvima. A ipak, veza je očita, ako se malo osvrnemo na uske veze između psihičkog razvitka nekog djeteta i njegove društvene ravnoteže, i slike žene koju joj vraća njezino okruženje.
Svako dijete ima životnu potrebu vjerovati da je plod ljubavi svojih roditelja. Tako jedna od osnovnih pogrješki nekih roditelja sastoji se u tome da priznaju djetetu da nije bilo željeno, da nije začeto iz ljubavi, da je plod nezgode. Ta vrsta izjave ima jedno od najrazornijih djelovanja na psihički razvitak djeteta, jer ga vraća na potpuno odsustvo slučajnosti njegovog vlastitog postojanja. Možemo razgovarati o vrijednosti ovih tvrdnji, jer jedno od bitnih pitanja postavljenih psiholozima u slučajevima ženske sterilnosti je uloga koju je odigralo tijelo i psiha u začeću, i ako je istina da silovana žena svjesno ne želi plod takvog odnosa, ali ostaje istina da je njezino tijelo željelo dijete: židovske žene silovane u koncentracijskim logorima nisu nikada rodile. (Ova zadnja tvrdnja je naravno sporna, tvrde stručnjaci, ali zaslužuje biti uzeta u obzir). Prema tome, izjaviti jednom djetetu da je plod slučaja i da nije proizašao iz ljubavi svojih roditelja je oblik laži isto toliko kao psihičko ubojstvo. Psiholozi, ali isto tako i rabini, svakodnevno uviđaju ostvarene štete takvih izjava.
U tom kontekstu, važno je razumjeti da je ta jasna i izričita tvrdnja ponekad sama po sebi razumljiva za dijete kad ono pripada društvu gdje otac zlostavlja ženu, ili nekoj društvenoj skupini gdje spolni odnosi i brakovi nisu proizašli iz osjećaja, nego su nametnuti tom skupinom, i događaju se obično prinudom. Uzmimo na primjer najortodoksnije vjerske skupine, ili promatrajmo tradicionalno arapsko društvo, i zaključit ćete u oba slučaja da je nasilje nerazdvojivo od društvene skupine, koja nalazi dijelom svoje temelje u predstavljanju sebe kao pojedinca, i na toj osnovi čak i odnos dvaju roditelja. Životno je, dakle, shvatiti da je položaj žene u društvu odlučujući za budućnost tog istog društva. Drugim riječima, Izrael će ostati zauvijek jedno apsolutno vrlo nasilno društvo, i to tamo gdje se stvaraju veze na silu u najmanjoj od društvenih ćelija, ako se položaj žene ne poboljša.
Uloga vlasti i žene
Vlada Ehuda Baraka bila je obećala pokretima za borbu za poboljšanje položaja žena u društvu jednak postotak žena i muškaraca u vladi. Od 32 ministra samo su dvije žene bile izabrane. Ne radi se samo o nepoštivanju predizbornih obećanja. To je nažalost česta stvar. Taj je čin primjer poruge s kojim vlada, kao očitovanje volje građana, drži ženu. Ne mjeri se do koje je točke jedno društvo oblikovano unutrašnjom snagom slike koju mu šalje njegova vlada. Prezirući žene, Ehud Barak je pokazao da njegova vlada ustraje u izvjesnom viđenju žene, i zbog toga dopušta takvo ponašanje.
Brojevi
Računa se da se u Izraelu premlaćuje 200.000 žena. Između 6-10 žena umiru u današnje doba svake godine zbog nasilja koje je izvršio njihov suprug. Broj silovanih žena penje se do 5000 prijavljenih silovanja (podvostručujemo naravno tu brojku da bismo dobili stvarni broj silovanja, jer izjava o silovanju uvijek predstavlja dodatnu traumu koju podnosi žrtva). Ne povezujemo uvijek te brojeve s agunma (aguna ruiM - napuštena, ostavljena žena, op. prev.), udatim ženama koje je muž napustio a ne mogu se preudati, zbog otpusnog dokumenta zvanog get (m). Međutim, te pojave nam vraćaju istu sliku degradirane žene na neki način, nažalost, povezanu. Žena nema pravo odlučiti o svojoj sudbini u ovim trima predstavljenim slučajevima, ona je svedena na propise koji se odnose na dijete ili nekog korištenog predmeta, prema kojem se grubo postupa, i kojeg se napušta kad je volja za korištenjem nestala. Situacija je dakle katastrofalna kad gledamo brojke, ali također kvalitativno, psihički, za izraelski narod. Još nije prihvaćeno u kolektivnoj većinskoj svijesti ove zemlje da jedna osoba rođena kao žena može biti pojedinac u punom smislu riječi, obdaren razumom, voljom, samostalnošću, i da je dostojna poštovanja. Razlika spolova se još nažalost miješa sa nejednakošću spolova, što je daleko od toga da je to gledište Tore za koju "jednakost" može značiti različitost.
Agune
Nameću se halahičke odrednice. Jedan Bet hadin s'farad (Sefardski vjerski sud) ne može, teoretski, prisiliti muža da dade get svojoj ženi. Jedan Bet ha din aškenaz (Aškenazki vjerski sud), u teoriji, može to, ako okolnosti zahtijevaju. U nekim posebnim slučajevima, gdje muž svojim djelom pokazuje da nema namjeru vratiti se u svoju kuću, izraelski batej hadin (izraelski sudovi) imaju od 1995. godine pravo putem hok ha-sankcia (Zakon o kazni), mogućnost izvršiti pritisak na muža posredstvom izraelskog zakona, uzimajući na primjer sve bankovne kartice muža, ili uzimajući mu auto, štoviše i da mu prekinu telefonsku liniju ako je nužno. Te kazne su općenito govoreći vrlo djelotvorne, ako se primijene, i sprječavaju stvaranje situacija gdje muž koristi svoje pravo geta da bi spriječio svoju bivšu ženu da počne ispočetka, dok on svoj život živi slobodno.
Treba zabilježiti da primjena hok hasankcia ovisi još puno o položaju Bet hadin-a, i na primjer, mogli smo zaključiti da od postanka tog zakona, Bet hadin iz Tel Aviva ga je primijenio samo dva puta dok onaj iz Haife ga je upotrijebio više od šezdeset puta.
U drugim slučajevima, kada jedan od dva člana para napusti Izrael, Bet hadin mora, ako ima mogućnost, napraviti sve što je u njegovoj moći, da prisili muža da se rastavi od žene, jer postoji očita opasnost od mam-zerut-a, to jest nezakonitog djeteta, (ako rastavljena žena od svoga muža, ima dijete), i neospornog dokaza rastave para. muškog roda.
Muški i ženski rod ponovno se pojavljuju prema istoj logici u redu sefira, jer najviše sefire među najnižim sefirama koje su dostupne čovjeku također su zaharskog reda (muški rod), gdje je muški rod proizišao iz emanacije jedne sefire, nekeva, ženskog roda. Traženje jedinstva zahara i nekeva, akronim - zon, za rekonstrukciju sefirotičkog jedinstva i vrijednosti, nas uči u samom srcu najdražeg dijela židovstva, nezamjenjivom svojstvu dveju krajnosti, koje nisu ovdje da ih se stavi jednu iznad druge, nego da ih se sagleda kao različite i dopunjavajuće dijelove nužne za gradnju i za tikun (heb. poboljšanje, nap. prev.) svijeta, i očito sreće.
Ta tematika muškog i ženskog ponovno se pojavljuje u određenom broju bitnih riječi židovstva i prema nepromjenjivoj logici gore navedenog iskaza. Ruah, vjetar, duh, može biti muški ili ženski. Kise, sjedalica, prijestolje, može biti muškog ili ženskog roda. Kos, pehar, čaša, može biti muškog ili ženskog roda. Min haolam haba (min, heb. rod, op. prev.) rod Haolam haba će biti ženskog roda. Dok će Min haolam haze, rod Haolam haze biti muškog roda.
Sjetimo se da su kerubini iz Arke bili i muški i ženski, i da je njihovo držanje licem uz lice simboliziralo sklad između božanskog i ljudskog. Podsjetimo da je taj sklad promišljen da se odražava u paru, jer slova koja razlikuju riječ iš (čovjek, muškarac, muž) i riječ iša (žena) sačinjavaju riječ ja, a to bi bio početak Božjeg imena (Jahve), dok zajednička slova koja ostaju kad sastavnice ove komplementarnosti nestaju, oblikuju onda riječ eš, vatru.
Daleko smo od toga da tražimo zamjenu prve neravnoteže drugom, stavljajući ženu iznad muškarca, kao što su drugi postavili muškarca iznad žene. Sadašnje zabrinjavajuće stanje u Izraelu je doista takvo da razara vatru (ženu), jer je komplementarnost negirana u prirodnom skladu para.
Jean Zacland, u svom djelu Za jednu etiku. Biće u ženskom rodu, proučio je ženskost u Tori, kao protivnost u konstruktivnoj napetosti s muškošću, napetosti kroz koju se izražava nastanak židovskog naroda kao monoteističkog. Tako, dakle, prema njegovom mišljenju, Očevi nisu mogli odigrati svoju ulogu i ispuniti povijesnu dužnost koju im je povjerilo božanstvo. Bez tih dvaju krajnosti, nema napretka izvan barbarstva i dijalektike, između autoriteta i velikodušnosti. Bez tih dviju suprotnosti nema razvitka jedne monoteističke kulture i naroda koji bi donosio taj monoteizam.
Žena i židovsko učenje
Žena je nadopuna muškarcu, što ne znači da muškarac može sebi dodijeliti pravo da joj niječe svaku misao, bilo kakvo razmišljanje, ikakvu samostalnost. Ako je žena zaista ezra kenegdo, pomoć protiv muškarca, prema Tori, tumači objašnjavaju da će žena biti nasuprot muškarcu (protiv njega) ako ne vlada sklad. Ona će biti pomoć, ali Tora nije nikad upisala tu pomoć u područje jedne kuhinje.
Žena, prema najizvornijem židovstvu Tore, može biti prorok kao i muškarac, i njezino proročanstvo ponekad nadilazi muškarčevo (kao na primjer Sara, za koju je rečeno da vidi budućnost). Tora nije dakle nikad nijekala ili smanjivala propis o inteligenciji ili ženskoj percepciji. To opažanje i inteligencija su često bili okvalificirani izrazom "ženska intuicija", ali trebalo bi još jedanput moći s točnošću odrediti smisao koji su pretci davali razlikama između ženskog i muškog intelektualnog senzibiliteta, da bi mogli usporediti tu definiciju s modernim izrazima o ženskoj intuiciji. Zna se, na primjer, da učenje Gemare bolje odgovara muškom duhu, ali to ne znači da se i žena ne bi mogla tome posvetiti, ali da muškarac treba više takve vježbe od žene. Mnogobrojne vjerske institucije u Jeruzalemu podučavaju danas ženama Gemaru. Brojke su toliko dojmljive da se može govoriti o fenomenu, kaže Jeruzalem Post nedavno. U samoj ustanovi Matan, osnovanoj prije dvije godine, oko 2000 žema sada studira Talmud svakog tjedna i to na razini jednakoj rabinima iz bilo koje ješive. U Ezra kenegdo te se žene trude izvan sumnje postati one koje će u budućnosti biti najbolje družice u učenju svojem mužu, kao što je rav Kook poučavao: najbolji haveh de hevrut, govorio je on, je uvijek tvoja žena.
A što reći više, osim da slika jedne žene sposobne učiti, razmišljati, i napredovati sa svojim mužem na putu prema Tori nam zaista izgleda kao slika sklada i bolji temelj za mir, nego ona od neuravnoteženog para gdje bi jedan od dvaju partnera bio samo tvorac materijalnog svijeta, dok bi drugi bio oslobođen svake brige i zadubljen u učenje? Kakvu stvarnu razmjenu možemo zamisliti u jednom takvom paru? Kakvu sliku žene toga para on ostavlja svojoj djeci, osim slike žene nužno inferiorne muškarcu, jer sva naša kultura propovijeda važnost Tore. Sigurno, dobre će duše nastojati odgovoriti da djelo važi kao i učenje, i da majčina kuhinja vrijedi koliko i očevo učenje. Ostaje nam zaključak da takvo razmišljanje ne odgovara onome što čitavo društvo osjeća glede učenja, Tore i kućanskih poslova. Zašto bi slijedili jednu dihotomiju, koja je bila opravdana u prošlosti, podjelom zadataka koji su odražavali jedan neizbježni društveni red, gdje žene nisu imale mjesta. Bez odbacivanja zadaća, koje nameće majčinstvo, današnja židovska žena može, i hoće, učiti i mi ne možemo nego poželjeti da se takav razvitak nastavi, da bi napokon omogućio još jače jedinstvo parova oko židovstva i njegovog smisla.
Copyright © by Balkanski književni glasnik -BKG, 2007.
Preveli i priredili R. Stipišić i J. Hećimović

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License