Ivan Ninić
POLITIKA I MOŽDANI UDAR
Nakon pretrpljenog manjeg mozdanog udara, premijer Izraela, Arijel Saron, 20. decembra izasao je iz bolnice. Lekari bolnice Hadasa u Jerusalimu uveravaju javnost da ce 77-godisnji predsednik vlade moci, posle dva-tri dana odmora, da nastavi rad. Ipak, treba da drzi dijetu i oslabi.
Ovakva izjava lekara bila bi sasvim uobicajena i odgovarajuca, da nije rec o coveku koji je nedavno povukao izuzetan politicki potez izlazeci iz svoje maticne partije, osnivajuci drugu, povukavsi sa sobom pola tuceta aktuelnih i bivsih ministara i sefova generalstaba. To je velika hrabrost i ogromna odgovornost prema ljudima, vladi i zemlji koju vodi. Po prognozama javnog mnjenja nova partija, Kadima, ima dobre sanse da pobedi na izborima krajem marta 2006. i da Arijel Saron postane mandatar za novog premijera. Medjutim, sada se postavlja pitanje da li covek koji je pretrpeo mozdani udar moze da vodi naciju, narocito u ovoj turbolentnoj politickoj situaciji Izraela. Da li neko takvog zdravstvenog stanja treba sledece cetiri godine da donosi sudbonosne odluke za Izrael, Palestinu, Bliski istok? Saronovi saradnici nas uveravaju da Kadima pociva na sirokoj politickoj platformi koja ne zavisi od jednog coveka. Da li su takva uveravanja dovoljno ubedljiva za glasacko telo?
Skoro istovremeno, dva dana nakon sto je Saron pretrpeo mozdani udar, bili su interni izbori u stranci Likud. Benjamin Netanijahu je nadmocnom vecinom pobedio svog suparnika Silvana Saloma, ministra spoljnih poslova Izraela i time stekao uslov da postane kandidat za predsednika vlade na sledecim izborima.
Pocetkom decembra situacija je bila potpuno drugacija. Stranka Likud se osipala, a Kadima jacala. Saronov magnetizam odvukao je mnoge uticajne licnosti izraelskog establismenta u novu politicku grupaciju. Izborom Netanijahua za sefa partije desnicarski blok ce se stabilizovati. Njega podrzava i mocni anglosaksonski tabor biznisa i dobar deo akademske sredine. Otac novog vodje desnicarske partije dugo godina je predavao istoriju na raznim americkim univerzitetima, tako da je njegov engleski jezik nista manje tecan od hebrejskog. Elokventan, Bibi, kako ga zove vecina Izraelaca, voli da sarmira slusaoce, ali svojom nadmenoscu cesto postice suprotan efekat. Predstavlja se kao tvrdi pregovarac, ali zna iznenada da popusti kada naidju momenti odluke. Sasvim suprotno Saronovoj prirodi koji voli izazove tipa jedan protiv svih.
Dan posle izborne pobede, Bibi Netanijahu je najavio konsolidaciju partijskih redova, borbu protiv kriminalnih elemenata u sopstvenoj stranci i vracanje istinskim vrednostima partije Likud. Ta izjava ima neceg protivurecnog u svojoj osnovi. Likud je proizisao iz desnog, revizionistickog krila cionistickog poktera. On u svojoj sustini nije ozracen mesijanizmom, koji se oseca u nekim segmentima krajnje izraelske desnice. Cionizam je u svojoj sustini politicki, a ne religiozni pokret. Jos i danas se u Izraelu raspravlja sta je Teodor Hercl svojom Jevrejskom drzavom hteo da ostvari: zemlju u kojoj ce ziveti Jevreji kao vecinski narod sa drugim nacijama u harmoniji ili drzavu u kojoj ce samo Jevreji imati sva prava, a ostali biti drugorazredni gradjani. Dogod se u Izraelu vlada prema Tori umesto po ustavu, ova dilema ce ostati otvorena. U Likudu su prisutni elementi i jedne i druge opcije.
Uzi Landau, do nedavna vodja ekstremista u toj partiji, odlaskom u penziju predao je Bibiju desnicarsku stafetnu palicu u premijerskoj trci. Jedan od glavnih Landauovih sponzora je pobozni americki multimilioner Irving Moskovic, veliki investitor u izgradnji istocnog dela Jerusalima. Namera mu je da se ubrzanom izgradnjom i prosirenjem jevrejskog kvarta spremno doceka dolazak Mesije. Moskovic finansira ultraortodoksne organizacije tipa Ateret Kohanim. Ona je nastala u decembru 1978. godine, u danima praznika Hanuke. Moskovic i drugi finansijeri podsticu sirenje seminara Talmud-Tore po svetu, u kojima se mladi talmudisti pripremaju za doba Treceg hrama. Izraelski desnicari cesto drze predavanja na skupovima koji pomazu ortodoksne organizacije. I Benjamin Netanijahu je govorio na sastancima prijatelja Ateret Kohanim. Bibi nije ortodoksni Jevrejin, ali nema nista protiv toga da finansijeri religiozne desnice potpomazu njegovu politicku kampanju u Izraelu.
Saronova americka veza je drugog tipa. Pre svega to je sadasnja administracija predsednika Busa. Njoj je potreban pouzdan partner na Bliskom istoku, sto je svakako izraelski premijer. Potreban joj je i balans sa arapskim svetom i zato joj je narocito stalo da kontakt izmedju Izraela i Palestinske uprave bude kontinuiran, uprkos svim izazovima i provokacijama ekstremista na obema stranama.
Nakon januarskih palestinskih parlamentarnih izbora i izbora za izraelski Kneset u martu, doci ce do izrazaja i laburisticki faktor u politickom zivotu Izraela. Novi predsednik radnicke partije Avoda, Amir Perec, ima velike ambicije i ne misli da igra sporednu ulogu u parlamentarnom zivotu svoje zemlje.
Kadima i Avoda, iako ideoloski oprecne, imaju zajednicku misiju da onemoguce izraelski religiozni ekstremizam, koji hrani i podstice islamski fundamentalizam. Doduse, ponekad se cuju glasovi da ekstremisti jedne strane lakse nalaze zajednicki jezik sa desnicarima druge religije. Hamasovci u Gazi uveliko su slavili ovih dana Saronov odlazak u bolnicu, smatrajuci ga opasnijim neprijateljem od Netanijahua. Kao sto pristalice Ateret Kohanim kazu da su se Jevreji molili za Jerusalim, ne radi mira sa Arapima, vec za jevrejski Jerusalim, tako i hamasovci isticu da nisu za mir sa cionostima, vec se bore za oslobodjenje Palestine.
Radikalizam u celom svetu hrani se populizmom i otud deluje mocno. Ipak, istorija nas uci, unutrasnja destrukcija vodila ga je samounistenju.
Apis, december 2005