Otrgnuto Od Zaborava Ribolov U Sarajevu 1934

OTRGNUTO OD ZABORAVA: RIBOLOV U SARAJEVU 1934.
Piše: Benjamin URBAH
Bilten, 1 i 2, Tel Aviv, Januar/Februar 1997.
Među svojim papirima našao sam jednu malu uspomenu na svakodnevnicu sarajevskog mališana iz 1934. godine i nazvao je „Ribolov u Sarajevu 1934.” Sadržina je vjerovatno isuviše lične prirode da bi zaslužila objavu. Ipak vam šaljem, možda ima u Izraelu još starih Sarajlija koje će moj opis podsjetiti na atmosferu davnih dana na obali Miljacke?
Koji desetogodišnjak ne sanja ribolovu?
Na proljeće, kad snijeg počne da se topi na Trebeviću, Miljacka nabrekne do vrha obaInih zidova, poplavi sarajevske mostove i ostavi debeo talog na obali. Siloviti vrtlozi crvene mutne vode silaze bučno k Bosni. Međutim, u maju sve se smiri… Bistra voda ne prevazilazi metar te se vide ribe koje plivaju među algama i kamenjem na dnu riječkog korita. Posmatram ih iz naše avlije pred hramom.
Četiri mlada Cigana koračaju bosi uzvodno prema Bembaši. Zasukali rukave i nogavice, nagnuli se do vode, te prstima pipaju tlo u potrazi za ribama. Šuljaju se bez buke da ih ne poplaše, a još više da izbjegnu pažnju stražara, čija se kasarna nalazi taman gore na oba3i Vojvode Stepe. Ribolov je u Miljacki, iz nepoznatog razloga zabranjen. Na obali ih prate dvije Cigančice s ulogom vrebanja na stražare, koji su se mirno kartali u svojim sobama.
Mladići pecaju golorrki: pod kamenom napipavaju ribu, gurnu joj kažiprst i palac u škrge i vade je iz bistre vode. Nataknu je na žicu koja im visi oko pasa. Svaki je već uhvatio 20-30 lijepih sapača, dugih kao raspon šake. Ružne "mačje" ribe bacaju natrag. Večeras će nuditi građanima ribu za dinar-dva, a ostatak odnijeti kući.
Zavidim im! Iz svog džeparca nabavio sam u gvoždjari Bagi Volf u Aleksandrovoj ulici 10 metara prozirne mačje žile, olovo i dvije udice broj 3, jer ribolov golim rukama nije za mene. Dobro bi mi došla trska, ali e opasna, jer se vidi iz daleka. Ima da se zadovoljim kanapom. Navežem olovo na konopac, nataknem glistu na udicu i bacam ih u Miljacku. Nadgledam stvar krijući se za niskim zidom. Od popodneva do mraka uhvatim dvije sapače srednjeg rasta, i ponosno ih predajem majci u kuhinji. Ispržila ih je za večeru. Ukus im je neugodan i blatnjav kao da dolaze iz močvare, a ne iz bistre vode. Zgadi me već pomisao da je riba progutala glistu.
Novopostavljeni direktor gradske policije, Vikert, posjetio je sa ženom moje roditelje, da se pretstavi sarajevskom nadrabinu. Majka je s ponosom pričala kako joj je desetogodišnji sin vješti ribolovac. Ja sam najradije htjeo da propadnem u zemlju.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License