Osobno Kao Tekst
lamed31.jpg

Osobno kao tekst
Antibarbarus, Zagreb, 2011.

Predraga Finci u svojoj novoj knjizi Osobno kao tekst raspravlja o tome što je dnevnik, ispovijest, osobna fotografija, biografski film, autobiografija i biografija. Finci piše o različitim oblicima intimnog kazivanja i pita kada je osobni tekst uistinu tekst o osobi koja ga potpisuje. Je li takav tekst istinski iskaz svog pisca ili je svaki tekst, poput „javnog Ja“ iza kojeg se skriva intimno, maska svoga pisca? I ako jest, možemo li u biografiji takve osobe saznati što se krije iza njene maske? Predrag Finci veli da ovom knjigom na neki način dovršava svoju prvu, davno objavljenu knjigu Govor prepiski, u kojoj se također bavio značenjem intimnih tekstova i problemom subjektiviteta. Milomir Kovačević Strašni je autor fotografija u knjizi Osobno kao tekst.

Bezobrazluk! Zavirujem u ono što je potpuno privatno, zavirujem u osobni dnevnik i još bih da prosudim kakav je. Slušam intimno priznanje, slušam ispovijest i dovodim je u sumnju. Čitam ono što je osoba s puno iskrenosti napisala o sebi, čitam njezinu autobiografiju i dokazujem da nije govorila o sebi kakva je bila. Izučavam što je o znamenitoj osobi rekao drugi, iščitavam njezinu biografiju i tvrdim da njezinom biografu izmiče život koji je opisivao. U ovom provaljivanju u tuđe ima istraživačke znatiželje, svakojake, pa i intelektualne radoznalosti i vjere u postojanje neke tajnovite istine, ali ima i onog skeptičkog zanovijetanja koje hrani strah da možda iza svega što je u osobnom tekstu rečeno nema onoga što očekujem i tražim: ni iskrenosti, ni istine, ni osobe.

Je li dnevnik, ispovijest i autobiografija, a potom biografsko djelo pouzdana riječ o tome kakva je osoba njezin pisac ili kakva bijaše ona osoba koja je opisana? Ili je svako od ovih pisama samo prividna istina, a istinska potvrda nestajanja i zaborava? Je li takvo bilježenje samo još jedan dokaz da je ono prošlo zauvijek i potpuno prošlo, da se ne može ponovo uspostaviti uništeno, da se ne može vratiti iščezlo, ni ponovo udahnuti život minulom. Razmišljanje o osobnom kao tekstu vodi k pitanju o tekstu i pitanju o osobi, a potom k pitanju o sebstvu kao temeljnom pi-tanju ovakvog teksta. Pisanje o osobnom prati pitanje o mogućnosti i istinitosti govora o osobnom, prati pitanje koje pita je li istina o osobnom u subjektu samom ili je istina uvijek i samo s onu stranu svake subjektivnosti? Stoga je pitanje o osobnom tekstu istodobno pitanje o osobi, o subjektu kao takvom i o prirodi teksta.

U takvom pitanju ima drskosti, jer se petlja u tuđu intimnost, ima kritičnosti, jer ustaje protiv moguće narcisoidnosti, ima i skeptičnosti, jer dovodi u sumnju svaku naglašenu subjektivnost, ali i dobronamjernosti, jer nastoji ukazati na vrijednosti svakog oblika osob-nog teksta, teksta koji je oblik egzistencijalnog svje-dočenja i kazivanja o egzistenciji samoj, jer u takvom tekstu njegov pisac nastoji izreći ono što najbolje zna, izreći ono što mu je najprisnije, biti jedno sa svojim tekstom.

lamed32.jpg
Foto: Milomir Kovačević Strašni

Što je dakle osoba i što je njezin osobni tekst? Preciznije: što je osoba u svom tekstu? Kada je osobni tekst uistinu tekst o osobi koja ga potpisuje? Je li takav, u potpunosti osobni, intimni tekst istinski iskaz svog pisca ili je svaki tekst, poput „javnog Ja“ iza kojeg se skriva intimno, maska svoga pisca? I ako jest, možemo li saznati što je sama maska, što se iza nje krije i tko je njezina osoba? Sva su ovo pitanja ovdje prisutna i u ekskursu k fotografiji i filmu, u pogledu na osobnu fotografiju i razumijevanju bio-grafskog filma, u „čitanju“ vizualnog pisma, ali ova i ovakva pitanja ipak nadasve uslijede nakon teksta, onog teksta koji započne kao osobna bilješka, bilješka koja je morala biti zapisana, pa postane imperativ pisanja, nužda intimnog kazivanja, kazivanja koje s vremenom izraste u dnevnik duhovnog putovanja, a onda ova riječ, kada se od svojega pisca otme, kada se kao tekst u cijelosti dovrši, postane dokument i djelo, postane riječ za Drugog…

Osobno kao tekst ima posebno mjesto u svijetu pisma. Takav se tekst na višestruk način otima od svoga pisca. Intimno artikulirano u jeziku postaje čin, postaje „objektivirani duh“. Intimni čin kao dovršeno djelo može potencijalno postati predmet svakojakih tumačenja. Interpretator i dobar čitatelj identificiraju značenja djela. U iznošenju tih značenja izlazi na vidjelo način na koji se razumijeva djelo, jer su odgovori na sva pitanja o djelu potencijalno prisutna u djelu samom, a u razumijevanju djela ponovo se otva-raju ona pitanja koja postavlja samo djelo i pitanja o njemu samom, ali i o svemu onome čime je samo djelo uvjetovano i što mu uslijedi. Tako i u pitanju o osobnom kao tekstu pitamo i o tekstu i osobnom, pitamo i o djelu i o njegovim „okolnostima“ i „poslje-dicama“. A iza svih tih pitanja stoji opet ono: koliko je osobno kao tekst uopće moguće? Koliko ga je moguća iskazati u tekstu? I koliko tekst može biti iskaz svoje osobe?


Bilješka o autoru

Predrag Finci je rođen 1946. godine u Sarajevu. Filozofiju studirao u Sarajevu, Parizu (kod Mikela Dufrenna) i Freiburgu (kod Wernera Marxa). Magistrirao 1977, a doktorirao 1981. Bio professor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1993. do odlaska u mirovinu 2011. godine živio i radio u Londonu kao slobodni pisac i gostujući istraživač na UCL-u (University College London). Predrag Finci je član Exile Writers Ink (London), Društva pisaca BiH i član-osnivač P.E.N.-a BiH.

Objavio je dvanaest knjiga: Govor prepiski (Svjetlost, Sarajevo, 1980), Umjetnost i iskustvo egzistencije (Svjetlost, Sarajevo, 1986), Ishodište pitanja (Glas, Banja Luka, 1987), O nekim sporednim stvarima (Veselin Masleša, Sarajevo, 1990), Sentimentalni uvod u estetiku (u Sarajevskim zapisima, Buybook, Sarajevo, 2004), Pravo, stranputicom (u Sarajevskim zapisima, Buybook, Sarajevo, 2004), Poetozofski eseji (Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 2004), Umjetnost uništenog: estetika, rat i Holokaust (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2005), Priroda umjetnosti (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006), Tekst o tuđini (Demetra, Zagreb, 2007), Djelo i nedjelo: umjetnost, etika i politika (Demetra, Zagreb, 2008) i Imaginacija (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2009)

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License