Od Dolaska Do Nestanka

Nadam se povratku onog nekadašnjeg specifičnog tolerantnog duha svih konfesija kad se, kako bi to rekao rahmetli Zuko Džumhur, "mnogo manje mrzilo a mnogo više disalo-serbez čista srca i rahatluka duše… "…

Mada nema egzaktnih podataka, sa dosta sigurnosti se može datirati pojava prvih Sefarda u Mostaru, a to možemo slo¬bodno povezati sa ličnošću jevrejskog trgovca s područja Turske carevine iz 16. vijeka, Danijela Rodrigeza. Taj izuzetno snalažljivi, energični i poslovni trgovac obavljao je posredničku trgovinu između Osmanske imperije, čiji je bio stanovnik, i Venecije, a pri tom često boraveći u Venecije, ali i u Dubrovniku, Splitu, na ušću Neretve, gdje je trg Drijeva (ili Narenta) imao izuzetan značaj za trgovce Bosanskog pašaluka. Poslovni duh ga je naveo da 1566. godine uputi zahtjev Republki Sv. Marka da se u Splitu organizuje tranzitna luka sa skelom koja će podići trgovinu sa Venecijom, ali je taj posao urađen tek pri kraju 16. vijeka. No, ovdje je bitno to što je Rodrigez, vodeći svoje trgovačke poslove, boravio u tom periodu i u Mostaru, to je vrijeme, dakle prije 1570. godine a kako je on, sigurno imao u Mostaru nekog svog zemljakato se logički može zaključiti da su prvi Sefardi u našem gradu sigurno pojavili u sedmoj deceniji 16. vijeka.

Mada su prilično oskudni podaci o Jevrejima Mostara iz 17. i 18. vijeka, nema sumnje da su oni u našem gradu, i ako malobrojni, učestvovali u privrednim kretanjima isto onako kao što su to činili u Sarajevu i drugim većim mjestima Bosne i Hercegovine.

Nakon austro ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, već 1879. godine se u Mostaru javlja, po popisu, 35 Jevreja, uglavnom Sefarda; tad pristižu u naš grad i Aškenazi, pa po popisu iz 1910. godine, u gradu ima već 84 Sefarda i 170 Aškenaza itd. Jevrejska opština u Mostaru je osnovana 1885. godine, a tad su se počele voditi i matične knjige rođenih. Od 1890. godine mostarski Jevreji su, po osnovu prvog gruntovnog popisa n0vih vlasti, imali vlasništvo nad grobljem "Beklijine trešnje" (Zalik) otkad su tu sahranjivali svoje umrle pripadnike. Isto tako već od 1889. godine u Mostaru su oni imali svoju sinagogu, da bi, zbog njene dotrajalosti. 1904. godine kupili zemljište u Brankovcu od vlasnika Salke Ćibera i tu podigli svoju novu sinagogu (1952. godine ona je preuređena u Pozorište lutaka i otad u Mostaru nema jevrejske bogomolje).

Da su naši Jevreji bili potpuno integrisani u društvo mogu potvrditi spiskovi upisane djece u gimnaziju, pa tako školske godine 1893./1894. upisani su Goldberger (Samuela) Makso i Mandolfo (Rafaela) Marijo; 1894/95. godine: Becker Julije, Kohn David, Merkadić Rafael itd. U Gimnaziji su profesuru imali i jevrejski prosvjetni radnici: Jozef Fišbajn (Fishbein) je bio vjeroučitelj u školskoj godini 1895-1927 a ujedno je bio i rabin u Mostaru; on je imao vrlo veliko stopalo, pa se u gradu za onog ko je nosio cipelu velikog broja govorilo da ima "Fišbajnovu nogu"; Jozef Goldberger je bio profesor od 1908. godine, a kasnije je imao profesuru u Sarajevu i Zagrebu na Prirodno-matematskom fakultetu - bio je izuzetni naučnik i kandidat za Nobelovu nagradu iz geofizike; Marija Bergman-Kon, profesorica matemjeg jezika od 1919. do 1930. godine; kao školski ljekar radila je dr. Berta Bergman, od 1928. do 1941. godine u školskoj godini 1928/1929. radila je i Marta Konfori…

Govoriti o mostarskoj Gimnaziji ne može se a ne spomenuti čuvenog Marcela Šnajdera (1900-1941.) sja¬jnog učenika Gimnazije a kasnije studenta filozofije i matematike u Beču i Zagrebu (gdje je 1924. doktorirao s temom "Pokušaj određenja istine"), ili Alberta (Abo) Kohena, rođenog 1&,96. u Mostaru gdje je završio gimnaziju i bio poznati novinar-dopisnik do 1941. godine kad je i on ubijen od ustaša.

Pored prosvjetne djelatnosti naši se Jevreji bave i drugim djelatnostima a naročito trgovinom, ugostiteljstvom ili građevinskim. poduzetništvom, pa se ističu neke imućne porodice: Hajon (ciglana u Vrapčićima), Drutter (imućni trgovac), Papo (poznati lokal "Kod lovca" na Carini u vlasništvu Gabrijela-Gavre Papo, to je otac kardiologa Isidora), Danon, Konforti…

I u sportskom životu grada Jevreji su uzeli učešće pa je poznato, na prim¬jer da je prvu fudbalsku loptu u Mostaru donio Bernhard Lajhner (Leicher) 1900. godine, dok je njegov sin Oskar bio poznati sportski radnik i fudbalski sudija. I u radničkom, lijevo orijentisanom fudbalskom klubu "Velež" osnovanom 1922. godine, igralo jer više fudbalera Jevreja: Armin Altarac-Ćibili je bio istaknuti golman unatoč svojoj kratkovidnosti ( na utakmicama je nosio naočale); igrači su bili Puba i David Altarac, Miko Kamhi, braća Oskar, Moric i Henrich Mandelbaum…

Ovdje pominjem prezimena nekih jevrejskih porodica Mostara prema matičnoj knjizi rođenih jevrejske opštine: Abel, Altarac, Altkom, Atijas, Abin, Baumnauer, Blan, Brodman, Becher, Deutsch, Danon, Drutter, Fromer, Friedmann, Frendenfeld, Flik¬er, Finci, Himlauer, Hajon, Hinlauer, Grunwald, Guttman, Giylai, Grun¬berg, Klein, Kohn, Kamhi, Kom, Kormes Koen, Lahel, Lowi, Levi, Lagus, Laufer, Lerer, Mandolfo, Maestro, Masloro, Mandelbaum, Moronieviez, Mauzner, Nagy, Nadu, Papo, Papić, Putsay, Radačić, Romano, Reimer, Reks, Rosenfeld, Salom, Schurz, Schwarz, Selka, Spitz, Schonfeld, Schuller, Schleisinger, Sv ager, Steindler, Širc, Vogelpanger, Tuttmann, Weips, Wagner, Wolfpenstein…

Na kraju, uz želju da će čelni čovjek mostarske Jevrejske opštine Zoran Mandlbaum što prije otvoriti sinagogu na Bulevaru, nadam se povratku onog nekadašnjeg specifičnog tolerantnog duha svih konfesija kad se, kako bi to rekao rahmetli Zuko Džumhur, "mnogo manje mrzilo a mnogo više disalo-serbez čista srca i rahatluka duše…"…

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License