O Niskoj Jevrejskoj Zajednici Napisao Rabin Avram Daniti

autor, AVRAM DANITI, rabin Niš, u nisanu 5659 VESNIK, broj 5, 1939, strana 9

Niš, prirodna raskrsnica puteva, video je mnoge narode. Avari, Huni i mnoga bezimena plemena stare istorije prolazila su kroz Niš na svom putu za Evropu, dok su drugi opet dolazili kao begunci u Naisus, koji je zbog svog geografskog položaja već od davnina bio napredno mesto i radi toga veoma privlačan. Stanovnici drevnog Konstantinovog grada dugo su se izmenjivali. Jedni bi potiskivali druge i vrlo je verovatno, da je upravo ta česta izmena stanovništva i nagnala cara Konstantina, da osnuje Konstantinopol i da prestonicu Istočnog Rimskog carstva prenese u Carigrad (330 p.H), čije će stalno stanovništvo biti izvesna sigurnost za vladara. Samim tim, međutim, Niš postade još pristupačniji i još otvoreniji pripadnicima onih naroda koji su – bilo potiskivani od nadmoćnijih neprijatelja bilo pak nagnani na to iz ekonomskih razloga – tražili nove teritorije za naseljavanje. Među ostalima koji su u Nišu tražili i našli utočišta bili su i Jevreji, koji su još u Rimsko doba svraćali u Niš, kada su ih trgovačke veze vodile na Orijent i Solun. A begunci iz Španije na putu za Orijent nailazili su na mnoge jevrejske verske zajednice. Tako su i u Nišu naišli na istina malu jevrejsku zajednicu, ali dovoljno jaku da prihvati nesrećnu jevrejsku braću, kojima su starosedeoci stvarali nove mogućnosti za život. Danas u Nišu nema ni pomena onih Pečenjeza, Čerkeza, Grka, Jermena i Turaka, ali Jevreji u ovom romantičnom mestu na obalama mirne Nišave održaše se do danas, i kulturno se razvijali.

Tragajući za prvim podacima o niškoj jevrejskoj zajednici, našao sam među starim knjigama poznate niške Ješive nekoliko beležaka anonimnih pisaca. Jedna od tih beležaka sadržava jedan mali istorijski prikaz o postanku niške jevrejske opštine. Pisac je imao sreću da vidi i zabeleži jednu priznanicu rabi Eljakima Gerona, šalijaha iz Erec Jisraela, koja je nosila datum iz godine 5477 (1717). Isti Anonimus pominje takođe i stare opštinske knjige, protokole i arhivu, među kojima je našao još nekoliko priznanica raznih šalijaha, i to iz godine 5514, 5518 i 5525 /1754, 1758 i 1765). Današnja Jevrejska veroispovedna opština u Nišu nema više ni svojih starih knjiga ni protokola. Izgleda da je preterana revnost sahranila sa Ganiza i ove važne istorijske spomenike, tako da nam samo nekoliko beležaka, koje sam na sreću pronašao, služe kao vodiči kroz prve dane ove opštine.

Literatura Responza je mnogo pomogla istraživanju istorije našega naroda. I za istraživanje prvih početaka niške opštine može samo knjiga Petah bet David od Josefa Davida, Solun, 5496 (1736), da nam korisno posluži. Na strani 81 članak 86 nalazimo ovaj izveštaj:

„U Tamuzu 5483 (1723) upitao me jedan rabin iz Niša, gde se odskora nastaniše mnogi Jevreji …“ O Nišu nalazimo još pomena u knjigama: Meleh šalem od Šemuela Šalema, Solun, 5529 (1769), i Devar Moše od Arona Moše Amarijo, Solun, 5561 (1801).

Niško jevrejsko groblje ne može nam rasvetliti datum osnivanja ove opštine, jer opet po jednoj zabelešci anonimnog pisca današnje groblje u Nišu je treće po redu. Prco je bilo tamo gde je danas središte varoši, a drugo otprilike blizu Sv. Panteleja. Svakako treba spomenuti, da je ovaj Anonimus uspeo da na ovom trećem groblju otkrije nadgrobni kamen rabina Rahamim Naftali Gedalje, za koga veli da je natpis sadržavao ovaj tekst: „Rav akolel šel Niš, niftar levet olamo be 19 Tišri 5541“ (1781). Već 5 godina stalno tragam za ovim spomenikom i još mi nije uspelo pronaći ga.

Na osnovu ovih prvih podataka nesumnjivo se može tvrditi, da je niška jevrejska zajednica stvorena još u Rimsko doba, samo što nemamo nikakvih pisanih dokaza o tome. Isto kao što se može slobodno tvrditi da su se španske izbeglice naselile u Nišu iako ni o tome nemamo nikakvih podataka. Ali ako pregledamo spisak aškavot, koji se nekada čitao u Nišu na Erev Jom Kipur, onda ćemo ustanoviti, da je ova jevrejska zajednica morala biti mnogobtojna i jaka i da je njen prvi rabin bio Hajim Geršon Levi. Treba da je ovo bio veliki verski autoritet i vrlo poštovan u jevrejskom svetu. To se vidi i iz titula koje mu se pripisuju: „Marana verabana, adajan amecujan kevod morenu arav“ (Naš gospodin i rabin, odlični sudija i poštovani učitelj naš). Svakako da opština osnovana tek na početku 18 veka ne bi mogla već biti toliko velika i napredna, da na čelu angažuje jednog tako uvaženog rabina. Iza njega na položaj opštinskog rabina dolazi rabin Jakov de Majo. (U jednom novijem spisku aškavot našao sam, da je prvi rabin Hajim Geršon Levi delovao u Nišu ili umro 5455.)
Godine 5525 (1765) na položaj niškog rabina dolazi već pomenuti Rahamim Naftali Gedalja, čiji se grob treba da nalazi na niškom groblju. Dolaskom ovog rabina na čelo opštine, nastaje nova era u duhovnom životu Jevreja u Nišu. Energičan i mudar naučnik, koji je, opet po jednoj zabelešci, imao i sopstvenu Ješivu „punu knjiga“, uspeo je da za 16 godina svoga marljivog i svestranog delovanja podigne svoju opštinu i stvori solidne temelje duhovnom i kulturnom razvitku njenom. Tako je za njegovo vreme udaren temelj novoj sinagizi, koja je posvećena 1801 godine. U njegovoj Ješivi su se vaspitavale generacije vrlo pobožnih Jevreja. Naročitu pažnju je posvetio verskoj obuci. Za njegovo je vreme u Nišu delovalo više veroučitelja. Tako je Nisim Eli predavao početnicima, Bibliju je predavao Avram Eli, a Talmud i Kodeks predavao je Jeošua Teva. On je prvi prekinuo s običajem, da sveštenik (hazan) bude istovremeno i šohet. Hazan je morao da budno pazi na svoju čistoću i da se čuva od prehlade, da bi mogao uvek služiti na zadovoljstvo sviju. Zato je njegovim zauzimanjem angažovan šohet. I to nam može ilustrovati veličinu tadanje opštine, koja je angažovala sem rabina i sveštenika još 3 veroučitelja i šoheta, a razume se da je bilo još šamašim i drugih verskih službenika.

Karakteristična su imena starih niških jevrejskih porodica. Pokušaću da podelim ova imena na dve grupe. Na one porodice koje imaju izrazito jevrejska imena i na one koje imaju španska imena.

Anav, Azriel, Alfandari, Beraha, Ben Adon, Carfati, Eli, Eškenazi, Hazan, Hason, Haravon, Kalev, Mevorah, Nisim, Saltiel i Pesah.

Alkalaj, Arueti, Almuli, Adanja, Alhalel, Albahari, Almozlino, Arditi, Benvenisti, Daniti, De Majo, Geron, Karijo, Konfino, Katarivas, Kalderon, Kazes, Konforti, Kapon, Mandil, Ninju, Nahmijas, Pinu, Ruso, Semo, Varon.

Najzad imena jevrejsih porodica uzeta iz Biblije: Abenšoam, Ašer, Elazar, Geršon, Ovadja, Simon, Reuben, Tov i Zaharja.

Jevreji u Nišu živeli su uvek u relativnom miru. Bavili su se raznovrsnim poslovima i zanatima. Tako imamo beležaka o Jevrejima koji su bili: kožari, opančari, trgovci, tenekeđije, nadničari, duvandžije, piljari, mlekari, kundurđije, sitničari, spekulanti – žitari, sarafi i mesari. Bili su oduvek vrlo pobožni, i prva im je briga bila Hram i vršenje verskih obreda. Mnogo su vremena provodili u ješivama čitajući pobožne knjige i slušajući propovedi, koje su održavale i održale do danas jednu retku pobožnost u opštini.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License