NISIM NAVON
Nisimov otac zvao se Gavrijel. Njegov deda Jakov u Prištinu se doselio iz Bitolja. Baba mu se zvala Rahela Asael rodom iz Leskovca. Tako se Gavrijel smatra rođenim Prištincem u kojoj je 1895. godine rođen. Učesnik je u prvom svetskom ratu u borbi protiv austrijanaca na Ceru i protiv Bugara na Vrškoj Čuki. Sa srpskom vojskom Gavrijel se povlačio sa Kosova. U srpskoj vojsci u toku prvog svetskog rata iz Prištine je bilo oko 30 Jevreja koji su se nalazili u sastavu dopunske divizije sa Kosova koja je usiljenim maršem pošla na Cer. Pored ostalih u ovoj diviziji bili su: Avram Baruh, Avram David, Ašer David i Samuel Gedelja i drugi.
Nisim Gavrijela Navon rođen je 1921. godine u Prištini koji je od 1939. godine član SKOJ-a, a 1941. godine položio je zakletvu a član SKJ je od 1945. Malu maturu završio je u Prištini a Trgovačku akademiju u Skoplju i ekonomski fakultet u Beogradu. Poslednjih godina radio je u Predsedništvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Govori: španski, italijanski, albanski, turski, srpski i francuski. Na omladinskim radnim akcijama bio je dva puta udarnik i pohvaljivan. Nosilac je medalje za hrabrost, Ordena zasluga za narod nI reda, Ordena rada sa srebrnim vencem i Ordena zasluga za narod sa srebrnim ven cem a dobio je i Plaketu gra¬da Prištine kao zaslužni građanin.
Nisimova sećanja su sledeća:
"Kad je u pitanju antisemitizam može se reći da su u tom pogledu prednjačili listovi "Balkan" i "Zbor" koji su imali svog odraza na čitaoce. Pojava antisemitizma uticala je na Jevreje koji su postali potišteni i stvorio se neki kompleks manje vrednosti mada su Jevreji na Kosovu živeli sa svima dobro. U Prištini je bilo i nekoliko Ljotićevaca koji su širili u masama antisemitizam.
Život Jevreja u Prištini bio je raznovrstan. U okviru Jevrejske opštine postojala je verska škola gde smo slušali veronauku. Postojao je i Kulturni klub koji je u dane praznika pripremao male programe sa 30 do 40 omladinaca. Cionizam je u Prištini imao velikog odraza i uticaja. Postojala je i pla¬va kasica - sakupljanje pomoći i prihoda za pokret. Jevrejska zajednica iz Prištine dala je priličan broj intelektualaca. Tako iz Prištine imamo Jevreja koji su bili apotekari kao:
1. Salamon Ašerović (Josifović)
2. Ašer Samuilović
3. Emanuel Beruhović
4. Gedaljija Gidić
5. Benjamin Ašerović (Josifović)
Lekari su bili:
1. Hajim Baruhović, vojni lekar, major bivše jugoslovenske vojske,
2. Albert Samuilović, penzionisan kao potpukovnik JNA (radio na VMA)
3. Albert Josifović, vojni lekar, penzionisan kao potpukovnik JNA,
4. Šefajn Nehemija.
Pripadnici ostalih struka:
1. Nisim Navon, ekonomsita
2. Hiskija Judić, inženjer tekstilne struke
3. Šabetaj Koen, inženjer tekstilne struke
4. Doja Samuilović, profesorka jezika
5. Albert Kutjel Ašer, agronom.
Inače sa maturom je bilo oko 20 Jevreja iz Prištine koji nisu nastavili sa studiranjem, jer ih je rat omeo. Ostali jevrejski živalj bavio se sitnom trgovinom i raznim zanatima.
U vremenu od 1936. do 1939. godine u Prištini je postojalo društvo koje je na javnim skupovima sviralo a prihode davalo za Crvenu pomoć. U ovom društvu su se nalazili: Nisim Navon, Baruh Gidić i Gedalija Gidić.
Rat me je zatekao u Prištini. Odmah sam se priključio pozadinskoj desetini sve dok nismo bili provaljni. Uhapšen sam pred kraj 1942. godine i deportovan u Albaniju u Burel-Elbasan. Kasnije su ovamo doterali i celu moju porodicu. U Elbasanu su bile četiri porodice i to:
1. Nisima Lazara, krojača iz Prištine sa sedam članova
2. Mojis Navona, trgovca iz Prištine sa dva člana,
3. Ješe Navona, krojača iz Prištine sa šest članova i
4. Gavrijela Navona, konfekcionara iz Prištine sa četiri člana porodice.
Po kapitulaciii fašističke Italije otišao sam u albanske partizane u bazu Sinđerđ (Sveti Dorđe) koja se nalazila izimeđu Elbasana i Debra. U ovoj bazi nalazile su se vojne misije SSSR, Amerike, Frencuske i Engleske. U ovoj bazi bio sam zadužen za distribuciju materijala, opreme, hrane i oružja po partizanskim brigadama. Ovde sam sve vreme tretiran kao albanski partizan. Pred oslobođenje Tirane odlazim krajem 1944. godine u našu ambasadu kod Velimira Stojnića radi prelaska u naše partizane. I tako dolazim u Četvrtu kosovsku brigadu iz koje se 1945. godine demobilišem radi nastavka studija na Ekonomskom fakultetu.
Nisim Navon