___
Natan Alterman
SUTRA
Gospod je kazao Adamu: "Ovde je moje
blago!
Nemoj napustiti moju sjenu kao siromah:
Biraj!" I Adam, prihvativši savjet zmije,
Odabrao je sebi kao poklon: "sutrašnji dan".
Pokazao je drhtavom rukom na kutiju
Na skrovište u crvenoj navlaci,
I kazao kroz suze: "Daj mi sutra, Stvoritelju:
Sve su moje nade u ovome daru!"
Poslušao Gospod Adama. Ovaj uzeo poklon
i otišao.
Na nebu anđeli znaju o njemu:
Njegovo je polje pustara, a njegov je šator
prazan,
Ali on vlada sutrašnjim danom.
Obrađivao je zemlju u znoju lica svog
I podnosio iscrpljujuću žegu.
U mučnom radu bez kraja
Živio je s mislima: "Ali sutra je sa mnom!"
Prošla su pokoljenja… Lutali su kao sjene,
Kroz sumrak, ljudski sumrak.
Hrabrio ih je na putu ovaj sutrašnji dan,
skriven na dnu njihove torbice.
Ostalo je u analima bezbrojnih godina
Mnogo saga o nečasnoj krađi
Pokrali su skrovište koje je zračilo svjetlošću,
Zamijenili ga za sitniš lažnih moneta
I pustili na tržnicu u trgovinu.
Ali uvijek i svugdje, u izmjeni dana i noći,
Ista ta pjesma besmrtnog autora
Zaglušivala je uzdahe zbog muke, zveketa
lanaca,
fijuka bičeva:
Ovo je vječita pjesma o sutra.
I do današnjeg dana, i pred našim očima,
U strašnom mraku, kroz buru i zavijanje,
Majka dojenčetu pjeva, osmjehuje se kroz
suze:
"Svijetao sutrašnji dan biti će tvoj!"
Mada je danas tvoj narod ponižen i
siromašan,
"Sutra" dat će ti slobodu ponovo.
To naslijeđe vjekova donijeti će ti mir,
Mada su njegove toke crvene kao krv.
Za tebe grâde, dijete moje, put
do ovog blistavog cilja.
Spavaj, sine moj!" Ali dijete ne može
zaspati,
Tiho plače u svojoj kolijevci.
A kada taj plač čuje praroditelj Adam
Umorno se okreče u grobu.
Zbog uvrede ne može spavati, jadnik, ni
tamo:
Njegovo "sutra" još nije nastalo!
A sam sutrašnji dan, koji je obuhvaćen
drijemežom,
Isto tako sluša taj plač s pobunom,
I kada ga iznenada pronadje diplomat
Trza se s gađenjem.
Glasine, tajne posvuda kao da šapće zli
sotona
On sluša s nijemim prokletstvom,
Kako ljudski poroci, novac, interes…
Planiraju ponovo poigravati se s njime.
I svoj kratki zakon izreče on u magli,
Prodirući u dubine srdaca:
"Ili ću svima dati svjetlost u slobodnoj
zemlji,
Ili… pjesmi je o sutra kraj!
Prijevod
Đure Vidmarovića i Jelene Nikolajevne Zaričnaje
Natan Alterman (Nathan Alterman, 1910-1970), veliki židovski pjesnik cionističkog nadahnuća rođen je u Waršavi 1910. godine. Kao petnaestogodišnjak preselio se 1925. u Tel Aviv. Otac Natana Altermana bio je jedan od organizatora prvog u Poljskoj "hebrejskog" dječjeg vrtića, tako da je Natan ovaj jezik poznavao od djetinjstva. Pjesme na ivritu počeo je pisati još u Kišinjevu.
Prve pjesme u Izraelu objavio je 1931. godine. Redovito je pisao političke stihove za novine Ha'aretz i laburistički dnevnik Davar. Po duhu najbliži je A. Šljonskom koji mu je bio prvi učitelj i urednik.