Moze Li Cijeli Svijet Biti U Krivu U Odnosu Na Izrael

Alan Dershowitz

Može li cijeli svijet biti u krivu u odnosu na Izrael?

Jedan student iz Velike Britanije, koji je htio komen-tirati bjesomučne demonstracije protiv Izraela širom svijeta, postavio mi je zajedljivo pitanje: "Da li je čitav svijet u krivu kada osuđuje Izrael?"
Nešto ranije je poznati španski pisac Antonio Gala napisao zgražavajući tekst u jednim španskim novina-ma u kojem je rekao da sve dok jevrejski narod ne obuzda svoju "pohlepu i škrtost Jevreji će kao i u prošlosti biti meta pogroma, izgona, eksterminacije i nabijanja u geta…."
Da li je to dovoljno rečeno, da se objasni činjenica, kako se iste stvari neprestano ponavljaju? Ili ostatak svijeta stvarno nije u pravu?
Moguć je dvojak odgovor: Prvo, ne može se reći da cijeli svijet osuđuje Izrael iako se radi o većem dijelu svijeta. Izraelske akcije da obrani svoje civilno stanovništvo od terorističkog raketiranja dobro razu-miju većina Amerikanaca, brojni Kanađani, neki Evropljani, čak i mali broj Arapa. Istina je pak, da je velika većina svjetske javnosti angažirana u olakom osuđivanju Izraela, bez obzira što se tu radi o izraelskoj samoobrani i o pitanju njegove egzistencije. Obzirom da se veći dio svijeta angažira u takvoj demonizaciji jevrejske države, odgovor studentu je jasan: Da, kada se radi o Izraelu svijet može biti u krivu i najčešće i jeste u krivu. Potpuno u krivu i to na jedan nemoralan način. Ponekad i antisemitski.
Onima koji su malo bolje upoznati sa historijom Jevreja moj odgovor neće biti nikakvo iznenađenje, jer kroz više od 1000 godina, cijeli svijet, u najmanju ruku kršćanski svijet, vjeruje da Jevreji ubijaju kršćansku djecu na ritualan način kako bi dobili njihovu krv za proizvodnju beskvasnog kruha (maca) za proslavu praznika Pesah. Sada i veliki dio Arapa i drugi muslimani vjeruje u tu krvavu klevetu. Bez obzira koliko ovo antisemitsko mišljenje bilo u svijetu raši-reno, ono je naprosto krivo i netočno, kao što je bilo krivo i netočno u svijetu veoma rašireno mišljenje, 6000 godina staro, o tome da se sunce okreće oko zemlje.
Isto tako je rašireno mišljenje da je Izrael u krivu kada poduzima akcije u Gazi nakon što je godinama dopuštao Hamasu da igra "ruski rulet" sa životima izraelske djece. Pravu ili krivu, činjeničnu ili moralnu, stvarnost ne definira ispitivanje javnog mišljenja. Istraživanje Evropske komisije u 2003. godini je usta-novilo da 59% Evropljana gleda na Izrael kao na najveću prijetnju svjetskom miru, i stavlja ga u red iza kriminalnih zemalja kao što su Iran i Sjeverna Koreja. Studija koju je sprovela Anti-defamaciona liga (Liga protiv klevete) 2008-9 godine, otkriva da 31% Evropljana okrivljuje Jevreje za globalnu financijsku i ekonomsku krizu. Rezultati ovih istraživanja mnogo više govore o Evropi nego o Izraelu i Jevrejima.
Sveobuhvatna ignorancija među mnogim evropskim i američkim studentima, kada se radi o temeljnim činjenicama, kao na primjer, ko je počeo ratove 1948. i 1967. godine; gdje su bili Palestinci kada je iznesen prijedlog za postizanje mirovnog sporazuma Clinton-Barak; kada su započeli raketni napadi Hamasa iz Gaze na izraelske civilne ciljeve -.je ošamućujuća.
Neki od tih studenata su indoktrinirani od strane radikalnih profesora, kao što je profesor Duncan Kennedy sa Pravnog fakulteta na Harvardu, koji unatoč tome što mu nedostaje ekspertiza o Srednjem istoku ili o međunarodnom pravu, podučava na kursu pod imenom: "Izrael - Palestina, pravna pitanja". Kennedy je nedavno napisao tekst kao Op-Ed (mišlje-nje urednika) u izdanju Harvard Crimson, u kojem go-vori studentima da "konsenzus informiranih proma-trača" vjeruje da u slučaju konflikta u Gazi, treba osuditi Izrael. Mali broj studenata je bio spreman da se suprotstavi profesoru, ali je u ovom slučaju student treće godine prava, Joel Pollack, napisao uvjerljiv odgovor u kojem je podvukao da je Kennedijev članak pun grešaka kakve ne bi "napravili studenti nižih godina", dodajući da "studenti mogu griješiti, ali da jedan profesor ne smije toliko ružno izvrtati istinu.
Postoji mnogo dragovoljnog (bolje reći namjernog) "sljepila" u gledanju na činjenice i podatke koji se odnose na rat u Gazi. Za vrijeme rata, Hamas je objavljivao lažne informacije i pretjerivao u brojevima, koji su trenutačno bili prihvatani od strane medija i mnogih grupa za zaštitu ljudskih prava. Podaci o takvom izvrtanju činjenica mogu se naći u izvještaju lista "Jerusalem Post".
Navedeno je da je pukovnik Moše Levi, koji je bio glavnokomandujući IDF snaga za koordinaciju akcija u Gazi i uprave veza (CLA), sakupljao podatke za IDF. Kao primjer jednog takvog izvrtanja činjenica, pome-nuo je incident koji se desio pored škole UN u Džebaliji, 6. januara, u kojem palestinska strana re-portira neistinito da su IDF granate pogodile školu i ubile 40 i više ljudi, većinom civila.
U stvari, prema Levijevom izveštaju, u tom incidentu ubijeno 12 Palestinaca (devet Hamasovih operativaca i tri osobe koje nisu bili borci). Nadalje, što je i priznato od strane UN, IDF je uzvratio vatru nakon što je bio napadnut, a granate nisu pogodile školski kompleks.
"Od početka Hamas je tvrdio da su ubijene 42 osobe, ali mi smo mogli vidjeti, u svim našim opser-vacijama, situacije da je donešeno samo nekoliko nosila za evakuaciju mrtvih ili ranjenih", rekao je Levi, dodajući da je CLA kontaktirao PA, Ministarstvo zdravlja i pitao za imena ubijenih. "U ministarstvu nam je rečeno da Hamas krije broj ubijenih. Kao posledica lažnih informacija," dodao je on, "IDF je ustanovio 'tim za odgovore' na takve situacije u budućim konfliktima, čiji je zadatak da sakuplja i analizira informacije, te da objavljuje izještaje što je brže moguće, kako bi amor-tizovale Hamasove fabrikacije."
IDF je konačno identificirao 580 neprijateljskih bora-ca koji su ubijeni u borbama, a procijenjeno je da se dvije trećine, 320 tijela, mogu identificirati da pripadaju takozvanim "terorističkim operativcima". Mnogi drugi, koji su klasificirani kao neborci, bili su živi štit Ha-masu, a među njima žene i djeca Nizara Rayyana, Hamasovog vojnog komandanta, koji nije dopustio svojoj porodici da napusti kuću, iako je bio upozoren od strane Izraela da će biti bombardovana.
Ignorancija je otac i majka fanatizma, ona je također i njegovo dijete. Zbog toga što emocije koje su zasnovane radije na predrasudama nego na stvar-nim činjenicama i informacijama, izazivaju reakcije protiv Izraela, mnogi anti-izraelski agitatori ih pro-mišljeno zanemaruju, zamjenjujući činjenice sloga-nima, fanatično zahtjevajući proporcionalnost i fair play. Značajno je da se takvi agitatori najviše pojav-ljuju na univerzitetskim kampusima i da ih orkestriraju profesori koje tamo smatraju tvrdim ljevičarima. Oni vide svoju misiju u tome da propagiraju u korist naj-radikalnijih palestinskih pokreta umjesto da podu-čavaju studente kritičkom razmišljanju ili korištenju nepristrasnih informacija.
Mnogi od tih bjesomučnih anti-izraelskih polemičara su Jevreji - najmanje sa strane jednog roditelja. Neki od njih su Izraelci ili izraelski emigranti koji žive u Evropi ili Americi. Oni koriste svoje jevrejsko porijeklo ili izraelsko državljanstvo kao džokera za lažni kredi-bilitet. U stvarnosti oni nude iracionalnu verziju argu-menta ad-hominem kao: "Razmatrajte naše argu-mente, ali ne prema njihovoj meritornosti, nego na osnovu toga tko ih nudi." Ili da to postavimo malo grublje "Mi smo Jevreji ili Izraelci pa ako čak i mi demoniziramo Izrael, onda on stvarno mora biti demoniziran." Kao, na primjer, Norman Finkelstein koji jevrejski narod karakterizira kao satanski narod, rekavši nedavno u listu Teheran Times: "Ja mislim da je Izrael postao jedna bolesna zemlja i mora se pošteno priznati da je to i jedna luđačka država."
Konstruktivna kritika Izraela i njegove politike je zdrava i ona se sprovodi kako u Izraelu tako i među njegovim pristalicama u svijetu. Demoniziranje Jevrej-ske države ili podvrgavanje njegovih akcija dvostrukim standardima je pogrešno i mora dobiti adekvatan odgovor na javnom tržištu ideja. To je razlog radi kojeg ja objavljujem ovaj materijal i ovu malu knjigu. Ja ću nastaviti boriti se protiv svih onih koji budu željeli uništiti Izrael – raketama, bombašima samo-ubicama, nuklearnim oružjem, lažima, fanatizmom, bojkotom ili na bilo koji drugi način – onoliko dugo, koliko budem imao snage da to činim.

Preveo Saša Levi

Alan M.Dershowitz, Can the Whole World be Wrong About Israel?
Iz knjige The Case For Moral Clarity-Israel, Hamas and Gaza. CAMERA (The Commitee for Accuracy in Middle East Reporting in America) 2009.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License