Mojsije u zoni sumraka
Ivan Ninić
U beogradskom listu "Zona sumraka" nedavno je objavljena obskurna pretpostavka da je izraelska obavestajna sluzba Mosad, u saradnji sa svetskim jevrejskim lobijem, rasturila Jugoslaviju i pripremila plan "Mojsije", koji bi trebalo da se realizuje zato sto ce islamski fundamentalisti osvojiti danasnju teritoriju Izraela, a njegovi stanovnici biti primorani da idu u egzodus. Po piscu ovog, jos nedovrsenog teksta, kreatori plana "Mojsije" izabrali su ekonomski razbijenu i slabo naseljenu Srbiju, kao najbolje mesto na svetu za buduce izraelske izbeglice.
Prema anonimnom analiticaru "Zone sumraka", izgleda da je Mosad organizacija iznad izvrsne vlasti izraelske drzave. Medjutim, u stvarnosti, ona je njoj podredjena, kao u svakoj demokratskoj i pravnoj drzavi. Ukoliko to ne bi bio slucaj, prestupnici bi bili izvedeni pred sud.
Pad Izraela i evakuacija njegovih zitelja tesko je danas zamisliva pretpostavka za one koji poznaju situaciju na Bliskom istoku.
Kojim to svetskim analiticarima Srbija izgleda idealno mesto za zivot? Za duzi boravak, Izraelcima bi bila, recimo, daleko privlacnija Florida. Prema tome, i sve dalje pretpostavke koje proizilaze iz ove, bespredmetne su. Plan "Mojsije" definitivno je realizovan pre 3.200 godina i neponovljiv je. Crveno more se nikada vise nece razdvojiti. Kada bi bilo drugacije i kada bi pobedio islamski terorizam, Srbija ne bi bila nista sigurnije mesto za opstanak od Izraela.
Tacno je da u Srbiji ima manje antisemitizma nego u drugim zemljama, ali da ga u izvesnoj meri ima, dokazuje clanak o kome je rec.
Opstepoznato je da je izraelska tehnologija savladala atomsku tajnu. Istrazivanja u toj oblasti zapoceta su jos kasnih pedesetih godina proslog veka, kada je Robert Openhajmer, otac hidrogenske bombe, licno pustio u rad atomske pogone Dimona.
Izraelska vojna industrija je, po izvozu, medju pet najjacih u svetu. Prema casopisu "Defense News", po ugovorenim poslovima, ona se popela sa petog na trece mesto, odmah posle americke (13.2 milijardi dolara) i ruske (4.4 milijardi dolara). Od ukupnog izraelskog izvoza od 30 milijardi dolara, 4.1 milijardi je ostvareno eksportom vojne tehnologije ili usluga. Rast izvoza od 2.6 na 4.1 milijardi dolara nastao je zahvaljujuci poslovnim aranzmanima sa Turskom i Indijom. Ugovoreni su poslovi sa Kinom i drugim azijskim i africkim zemljama, kao i evropskim zemljama u tranziciji. Izvoz francuske i engleske vojne industrije zaostaje za izraelskom. Njenu vojnu industriju sacinjava 200 firmi, od kojih pet drzavnih ostvaruje 90% izvoza. Najvise se izvoze rakete, bespilotni avioni, dogradnja starijeg naoruzanja.
Izbor Srbije, kao poslednjeg utocista, izmedju ostalog i zbog pogodnog ustava, deluje kao sala. Stanovnici Srbije ni sami ne znaju sta su im ustavom zagarantovana prava, pa bi tesko bilo verovati da bi to znale probirljive izbeglice iz Izraela. Najapsurdnija od svih pretpostavki u ovom zlonamernom tekstu je tvrdnja da Izralci treba da poseduju 25% privrede i zemljista novo-odabrane domovine. Sem toga i pre svega, Izrael se nalazi tamo gde jeste izborom praoca Avrama pre 3.800 godina.
Suprotno razarajucim tendencijama Izraela, prema anonimnom autoru, koje provejavaju iz teksta objavljenom u "Zoni sumraka", ova zemlja postepeno gradi vrlo dobre odnose sa svim zemljama bivse Jugoslavije, sa Makedonijom, BiH, Slovenijom, Hrvatskom i SCG. Ucestale su posete politicara ovih zemalja Izraelu i Izrael uzvraca posete tim zemljama. Odnosi se grade postupno, ali uzlazna linija razvoja je jasno uocljiva. Kao ilustracija tih odnosa sa Srbijom moze posluzi moj nedavni razgovor sa beogradskom novinarkom Milenom Miletic.
P: Nedavno je ministar odbrane Boris Tadic boravio u Izraelu. Kako ocenjujete odnose Izraela i Srbije u proteklih 15 godina, a kako danas?
O: U maju 1990. godine odrzana je Nedelja Srbije u Izraelu kada je trebalo da zapocne sira privredna i kulturna saradnja izmedju dve zemlje. Oko 400 privrednika, politicara i umetnika posetilo je Izrael da predstavi sav ekonomski i kulturni potencijal Srbije. Nakon te posete saradnja je stvarno ozivela, ali su sankcije protiv Jugoslavije skoro potpuno onemogucile zapocete pokusaje. Taj nastup Srbije izazvao je rezervisanost Izraela, ali i izvesne simpatije. Izraelcima je bilo cudno da posle toliko godina hladnog odnosa zbog prijateljske saradnje sa arapskim zemljama, Srbija dolazi sa tako sirokom ponudom.
Sledecih godina Poslanstvo Jugoslavije je radilo na nivou otpravnika poslova, da bi sredinom 1997. godine bio postavljen prvi ambasador u Izraelu. Istovremeno, Izrael je poslao svog ambasadora u Beograd. Nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa, dolazi do ozivljavanja privredne saradnje, mada na dosta skromnoj osnovi. Bitna promena u odnosima dve zemlje nastaje nakon 5. oktobra 2000. godine posetom ministra spoljnih poslova Jugoslavije, Gorana Svilanovica, Izraelu. Ovde se otvara prvo Vojno izaslanstvo i dolazi u posetu ministar odbrane Boris Tadic. Saradnja dve zemlje na planu odbrane odvija se u okviru institucija sistema. Tadic i izraelski ministar odbrane Shaul Mofaz potpisali su Memorandum o razumevanju, na osnovu koga se ocekuje sira saradnja dveju zemalja.
P: Kolike su stvarne mogucnosti vojno-tehnicke saradnje?
O: Izrael ima razvijenu sofisticiranu vojnu industriju, a Srbija je, jos u okviru Jugoslavije, bila znacajan partner mnogih nesvrstanih zemalja u sferi odbrane. Medjutim, politicke promene koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, stvorena je nova konstelaciju u medjunarodnim odnosima. Srbija je u tim promenama izgubila tempo u osavremenjavanju vojne industrije. Sada je u Izraelu nasla komplementarnog partnera.
Nakon politickih promena 1989. godine, izraelska vojna industrija je videla svoju novu sansu u ugradnji visoke tehnologije u istocnu platformu, tj. u oplemenjivanje orudja sovjetke proizvodnje haj-tek instrumentima. Osim toga, izraelska vojska, kao clan Mediteranskog dijaloga, projektovana je prema NATO standardima. Njen potencijal, uz modernizovanje srpske vojne industrije, omogucio bi zajednicki nastup na treca trzista. Ako se sve ovo uzme u obzir, saradnja ove dve zemlje ima dobru perspektivu.
P: Ako uporedite geostrateske polozaje obeju zemalja, kao i njihovo opste stanje danas, sta vidite?
O: Izrael i Srbija su male zemlje, u granicnim oblastima, na raskrsnici civilizacija. Stoga su na tim podrucjima ratovi cesci nego u drugim delovima sveta. Siroki pojas Balkana, Bliskog istoka, Kavkaza, je, na zalost, neka vrste velike vojne krajine. Adekvatno situaciji, ljudi u tim oblastima su uvek na mrtvoj strazi, pa zele da budu sto adekvatnije opremljeni za odbranu. Poznato je da su se jos u stara vremena ratnici, odlazeci u pohod, ili braneci se, naoruzavali robusno i kamuflirali, ne bi li izazvali strah kod neprijatelja. To se, na neki nacin, desava i danas. Prvi uslov da se neprijatelj pobedi je da se prethodno obeshrabri. Oprema vojnika deluje kao u SF filmovima.
P: Jedan od kljucnih problema sa kojima se suocavamo je multieticnost. Izrael ima problem sa Palestincima i arapskim okruzenjem, a Srbija sa Albancima.
O: Bez obzira sto to mozda danas deluje iluzorno ili, da kazem, naivno, multieticnost je buducnost nase planete. Mozda civilizacija u kojoj zivimo jos nije spremna da to prihvati, ali ako hoce da opstane, to je jedini put. Moramo da se naviknemo da smo razliciti, ali ne toliko da ne bismo mogli da zivimo u miru. Razdor medju narodima stvara se propagandom koja siri, kako se to danas kaze, negativnu energiju.
P: Problem multieticnosti i odnosi dveju drzava?
O: Mislite na Izrael i buducu palestinski drzavu? Palestinci treba da dobiju drzavu i ona je projektovana za 2005. godinu. Bice u prostoru koji je Izrael osvojio 1967. godine, ali modifikovanom. Oni ce verovatno dobiti i deo Jerusalima, arapski kvart i muslimanska sveta mesta u njemu. Izrael bi to trebalo da ostvari u dogovoru sa Palestincima, a ako oni nisu sposobni da artikulisu svoj stav, onda jednostrano, kao kada je Izrael napustio libansku teritoriju. Ako bi i nakon tih bolnih koncesija, kako kaze Saron, Palestinci nastavili sa terorizmom, onda bi to bio kratak zivot nove drzave.
Medjutim, to se nece desiti. Kada palestinski narod bude osetio da moze da zivi i radi u svojoj drzavi, da sebi izgradi uslove za jedan castan zivot, volja za terorizmom ce nestati. Palestincima treba dati sansu da napuste svoje logore u kojima ih drzi njihovo korumpirano rukovodstvo, koristeci bedu naroda kao svoje najmocnije oruzje.
P: Multieticnost i nadnacionalni karakter kriminala i terorizma. Obe drzave imaju ovaj problem, zar ne?
O: I kriminal i terorizam, koji danas preovladava u svetu, su nadnacionalni, pa samim tim i multieticni. Ocigledno da ova dva zla naseg doba nemaju nacionalnih predrasuda, niti problema sa globalizacijom. Moral sveta je u stalnom opadanju. Doslo je doba kraja ideologija, kraja autoriteta, ljudi su izgubili poverenje u drzave i njihove institucije. U atmosferi bezvlasca, zlo gradi svoj nadnacionalni, razarajuci, organizam, u koji uvlaci sve vise ljudi. Da sam religiozan rekao bih da antihrist vlada danasnjim svetom.
Za Izrael, terorizam ima primat u resavanju svojih problema. Borba protiv terorizma je surova u ovoj zemlji. Ali, surov je i nemilosrdan i terorizam. U tom ratu Izrael koristi najsavremenija naucna dostignuca.
P: Obe drzave imaju jednu konstantu svog spoljnopolitickog i unutrasnjepolitickog plana: SAD. Kako je nedavno Tadic boravio i u Londonu, volela bih da znam vase misljenje o konstelaciji odnosa na liniji Vasington-London-Tel Aviv-Beograd?
O: Cilj odlaska ministra Tadica u London je da skenira glavne odlike jedne savremene vojske, pa je razumljivo da zeli da upozna i strukturu najelitnije vojne formacije u svetu, britansku.
Sto se tice odnosa prema Sjedinjenim Americkim Drzavama, stavovi Izraela i Srbije su unekoliko razliciti. Dok je Izrael apsolutno opredeljen za najtesnje privredne vojne i kulturne odnose sa SAD, Srbija je u prilicnoj dilemi, da li dati prednost saradnji sa Evropom ili sa Amerikom. Da li uopste saradjivati sa Amerikom? Medjutim, stice se utisak da Amerika ima sve vise pristalica u Srbiji i da ce u narednom periodu saradnja sa njom biti na visokom nivou, mada to jos ne znaci stratesko partnerstvo.
P: Ovo vam mozda nece prijati, ali iz krajnje dobrih namera moram pitati: kako sada sagledavate odnose izmedju SAD i Izraela i postoji li mogucnost, s obzirom na vaznost strateskih sirovina i samim tim i lobija, da Izrael izgubi podrsku SAD i postane neka vrsta zrtvovanog pera iz krila americkog orla?
O: Svakako znate da se americki orao sastoji iz americkog magarca i americkog slona. Mnogi u svetu veruju, cak bih rekao strahuju, da americkog magarca jase prevejani Nasradin Hodza, mudrac sa Bliskog istoka, kvintesencija istocnjacke mudrosti po misljenju kavkaskog gurua Gurdjijeva. Nekada jase magarca, a nekada slona. I to je istocnjacki obicaj, zar ne? Dakle, odnosi sa SAD su komplikovani, ali cvrsti. Nesporazumi postoje i u najboljim porodicama. Amerika zna da nema boljeg partnera na Bliskom istoku, iako ne lagodnog, od Izraela.
P: Sta je to sto ce u buduce odredjivati odnose Srbije i Izraela?
O. Ekonomska saradnja je tek u fazi opipavanja pulsa. Mogucnosti su svakako velike. Predstoji potpisivanje sporazuma o investicijama. Izrael bi mogao da investira u modernizaciju srpske poljoprivrede, sto bi se kompenzovalo kroz zajednicki izvoz. Izrael je deficitaran sa vodom. Uvozi vodu. O tome pregovara sa Turskom. Zasto ne bi moglo da se napravi aranzman sa Srbijom na slicnoj osnovi?
Druga velika mogucnost je turizam. Izraelci su veliki ljubitelji organizovanog turizma, kao i Srbi. Tara, Zlatibor, Zlatar, Kopaonik, razne banje su ono za cim Izraelci tragaju. Ljudi iz Srbije zele da obilaze sveta mesta, hriscanska i jevrejska svetilista. Postoji interesovanje i za zdravstveni turizam.
Kulturni odnosi dve zemlje se svode pre na aktivnost pojedinaca, nego medjudrzavnih odnosa. Drzavni sporazum Srbije i Izraela o kulturnoj saradnji, koji bi obuhvatio: stipendiranje naucnih radova, seminare, ucesca u simpozijumima, razmene umetnika i knjizevnika, ucesce na sajmovima knjiga i filmskim festivalima i dr. je pred potpisivanjem.
P: Molila bih vas da komentarisete sta znate o ubistvu premijera Djindjica, kolike su mogucnosti da neko van Srbije bude umesan, koji su po vama motivi ubistva i cemu se Srbija u ovom trenutku moze nadati.
O: Djindjicevu sudbinu su zapecatili regresivne, kriminalne i konzervativne snage drustva koje su dosle glave predsedniku Kenediju u Americi i predsedniku Rabinu u Izraelu. Mracne sile ne vole dinamicne predsednike. Za njih je vazno da se nista ne talasa, a oni da pletu svoje konce u rovovima podzemlja. Djindjic je napravio dve greske: sto je, umesto akademske karijere, izabrao politicku i sto je verovao u dzentlmenski sporazum sa silama mraka. Bio je obrazovan covek, ali je, verovatno, izgubio iz vida nemackog romanticara Šamisoa i njegov roman Covek bez senke. Ko sklopi savez sa djavolom, nema mu spasa.
Djindjic bi se, svojevremeno, iznenadio da je znao da se deo njegovog duhovnog nasledja nalazi na Bliskom istoku, u nasoj porodicnoj biblioteci. Njegovo interesovanje za socijalnu filozofiju bilo je siroko, raspon od Kropotkinovog anarhizma, preko Nacela jezuita Ignacija Lojole, do Jugoslavije kao nedovrsene drzave. U seriji clanaka objavljenih u beogradskim Knjizevnim novinama, krajem osamdesetih godina, analizirao je ustavne, nacionalne i druge kvadrature jugoslovenskog kruga. Interesovalo ga je gde su centri moci u Jugoslaviji. Taj problem, ocigledno, nije dobro proucio.
P: Ako zelite da dodate neko pitanje, slobodno to ucinite.
O: Pomenuo bih odnos Izraela i Srbije prema dijaspori. Mislim da bi Srbija trebalo da se ugleda na koji nacin resava Izrael svoje odnose sa rasejanjem, jer je ono jedan od stubova na kojima pociva ova zemlja. Bez podrske svetskog jevrejstva tesko da bi opstala njena matica. Pogled Izraela usmeren je, pre svega, u orao Svetskog jevrejskog kongresa, a ne americkog, kako se najcesce misli.
Apis, 17. februar 2004.