Moj Poljski Pesnicki Dvadeseti Vek

Marina Vulićević

Moj poljski pesnički dvadeseti vek

Poljska je zemlja počasni gost ovogodišnjeg Sajma knjiga u Beogradu, a Biserka Rajčić priprema za tu priliku antologije mlađih poljskih pesnika i poljske drame 20. veka

„Sve dok ona žena u Kraljevskom muzeju
u naslikanoj tišini i usredsređenosti/ iz dana u dan sipa
mleko iz bokala u činiju,/ Svet ne zaslužuje smak sveta“,

pisala je poljska pesnikinja Vislava Šimborska, dobitnica Nobelove nagrade za književnost, čije pesme, između ostalih, čitamo i u antologiji „Moj poljski pesnički 20. vek“ u prevodu na srpski jezik Biserke Rajčić, u izdanju „Trećeg trga“.

Posle pedeset godina istrajnog prevodilačkog rada i bavljenja poljskom kulturom, pred-stavljanja na srpskom jeziku i dela Česlava Miloša, Zbignjeva Herberta, Eve Lipske, Tadeuša Ruževiča, najvažnijih poljskih eseja, poljske avangardne poezije, proze i drame, kulturne istorije poljske, može se reći da ima nade za našu kulturu dok je ljudi kao što je Biserka Rajčić. Prevela je više od dve stotine pedeset poljskih pesnika, odlično poznaje tamošnje teoretičare književnosti, sa poljskim nobelovcima bila je na „ti“, naročito sa Šimborskom, zatim i sa Zaga-jevskim i Lipskom.

Pored „Trećeg trga”, njene knjige kod nas objavljuju „Službeni glasnik“, „Geopoetika“, KOV, „Gradac“, „Arhipelag“, „Agora“… Iako ističe da više voli rad u usamljenosti sobe, Biserka Rajčić imaće važnu ulogu uoči ovogodišnjeg Međunarodnog beogradskog sajma knjiga, na kojem će Poljska biti počasni gost. Za naš list kaže da za tu priliku priprema antologije mlađih poljskih pesnika i poljske drame 20. veka, tri knjige izbora poezije Ruževiča, Herberta i Šimborske, kao i novu zbirku poezije Eve Lipske „Draga gospođo Šubert“. Lipska je pozvana da bude gost predstojećeg poetskog festivala Trećeg trga, kao i Sajma knjiga, uz Adama Zagajevskog, mladog Adama Videmana i Martu Podgurnjik.

Povodom knjige „Moj poljski pesnički 20. vek” Biserka Rajčić kaže:

– Sazrela sam za sinteze, a to su antologije, kao što je ova, koja obuhvata 110 godina poljske poezije, i pesnike važne po originalnosti i upe-čatljivosti pravaca i grupa kojima su pripadali. Odlučila sam da napravim antologiju pesnika 20. veka koji mi puno znače, od početka 20. veka i mlade Poljske, ili simbolizma i modernizma, preko avangarde i ekspresionizma, futurizma, krakovske avangarde, vilnjanske avangarde ili Žagara, do nečega čime se Poljaci malo bave a to je jidiš književnost – ističe Biserka Rajčić.

Jidiš književnost je važno svedočanstvo o postojanju Jevreja u Poljskoj i njihove paralelne kulture, koja se ne pominje u poljskim anto-logijama, ukoliko pisci nisu bili asimilovani. Pre Drugog svetskog rata bilo je više od četiri miliona poljskih Jevreja, a posle samo stotinak hiljada.

– Čitava poljska avangarda jevrejskog je porekla, međutim, ti autori pisali su na poljskom i tretirani su kao poljski pisci. Naravno, jidiš nije ništa manje značajan, s tim što je čitava jidiš umetnost, sa književnošću, likovnim stvara-laštvom, filmom, bila najrazvijenija upravo u 20. veku, koji je predmet mog prevashodnog interesovanja, naročito zbog slobode izraza avangardnih pravaca. Bavim se i jidiš knji-ževnošću koja je bila stvarana tokom 19. veka, kada su Rusija, Pruska i Austrija okupirale Poljsku. Mnogi su od tih umetnika i pesnika kasnije otišli u Palestinu ili Ameriku, ali i dalje su pisali na jidišu i bili okrenuti rodnoj Poljskoj. Bili su povezani sa ruskom avangardom, nemačkim ekspresionizmom, naravno i sa Parizom i Nju-jorkom, objašnjava Biserka Rajčić.

Ono što ovu antologiju čini posebnom jeste i isticanje ženske književnosti, kojoj je bilo potrebno vreme da se osamostali. Za našu sagovornicu posebno je zanimljiva Debora Fogel, doktor filozofije, koja je, između ostalog poznata i po tome što je otkrila Bruna Šulca. Debora Fogel stradala je u lavovskom getu 1942. godine.

– Slučajno sam otkrila njen roman koji je objavljen početkom tridesetih godina, i veoma je nalik na Šulcovu prozu, po miljeu i kulturi Galicije pod austrijskom okupacijom. Debora Fogel se zanimala za avangardnu umetnost i objavila je dve zbirke pesama i jednu knjigu proze pod naslovom „Montaže“. To je fasci-nantno delo i volela bih da bude objavljeno i kod nas, dodaje Biserka Rajčić.

Kao i u pogovoru antologiji, i u razgovoru autorka pominje svog starijeg kolegu Petra Vujičića, koji se najpre bavio pesnicima rođenim dvadesetih godina 20. veka.

– Posle Vujičićeve smrti 1993. godine nastavila sam da pišem o tim pesnicima, nastavljajući njegov posao, ali i o pesnicima rođenim četrdesetih i pedesetih godina, mojim vršnjacima. Neke sam prevela u celini, kao Zagajevskog i Evu Lipsku, ali devedesetih godina zainteresovala sam se za mladu generaciju pesnika. Želela sam da nastavim antologiju Petra Vujičića koja se završavala pesnicima rođenim pedesetih godina – napominje Biserka Rajčić, koja ima svakodnevnu prepisku sa nekoliko stotina poljskih autora, teoretičara i profesora književnosti, među kojima su i oni mladi rok, slem i hip-hop pesnici, koji uz poeziju ispoljavaju i svoje glumačke i igračke sposobnosti.

– U septembru prošle godine u Poljskoj sam provela pet nedelja da bih konačno završila antologiju sa sto pedeset savremenih pesnika. Reč je o stvaraocima vrlo različitim, koji su se krajem komunizma i procesa decentralizacije iz velikih gradova preselili u manje gradove, čak i sela. U početku je njihova poezija bila pod američkim uticajem i bila je okrenuta problemima pojedinca. Sada u Poljskoj nema klasičnih književnih večeri, mnogobrojni posetioci privučeni su upravo tom povezanošću poezije i muzike, kao i mogućnošću da i sami na svoj način čitaju pesme. Mnogo mi pri prevođenju pomaže kada slušam te kompozicije inspirisane poezijom. Moj prvi pesnik – roker je Marćin Švjetlicki, on je 1961. godište i njegovu poeziju poznajem od osamdesetih godina. Za mene je poznanstvo sa njim bila velika prekretnica, uopšte „otkriti“ nekoga i biti njegov prvi prevodilac. Iako sam i sama iz generacije Bitlsa i već sam bila povezana sa muzikom, njegov jezik je za mene bio potpuno drugačiji i u početku mi je bilo teško da ga savladam, mada to nije složena poezija u stilu katolički ili filozofski orijentisane poljske književnosti – kaže Biserka Rajčić, nastavljajući da priča o Šimborskoj, Ruževiču, Herbertu, podvlačeći njihovu usamljenost, skromnost, lutalaštvo, veliko obrazovanje, i uz svedočenje o tome da velike kulture opstaju kroz trezvene stvaraoce i u vremenima lomova.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License