Zapis o sudbini 99 osječkih Židova/Jevreja u ustaškom logoru Jasenovac, u vrijeme rata od 1941. do 1945. godine, a u Hrvatskoj
1 o, neka se vrati jedne subote, preko Podravine, popodnevnim vlakom, koji stiže oko šest još za vidjela, dok se zlati sunce na Tvrđi Ridman Miroslav, novinar, ubijen maljem, decembra 1941;
2 platit će zaostali račun za struju pa čak i onaj za telefon, premda prevelik jer on godinama nikog nije zvao, Kajzer dr Julijo, odvjetnik, zaboravan i škrt on koji je svojim dužnicima zaista svake sedme godine opraštao dugove, poginuo 27.11.1941, u Kraplju;
3 ako htjedne Jahve, a hoće, u doba velike poplave, premda se želje Njegove ne znaju, lovit će ponovno ribu, mrežom od tankog konca, mrežom i ostima, Kis Hinko, likvidiran 27.11.1941, također u Kraplju;
4 i Krešić Mirko je lovio šarana i smuđa i išao slušati glasovir i svirku limene glazbe Vatrogasnog doma pa će to svakako činiti bez obzira što je likvidiran 9. septembra 1941, u Kraplju, u Kraplju…
5 Ljepilo za ptice naručit će čak u Pešti ili u Veneciji jer on voli ptice i zato ih lovi a zove se Horvat Ivan - Hana i zaklan je u Jasenovcu 21. septembra 1 941, ponavljajući šapatom, bez kraja i bez smisla, naredbu iz Tore: Ne smije se uzeti ptičje gnijezdo ako majka sjedi na jajima, niti uzeti majku s ptićima;
6 neće se cjenjkati s domaćicama, koje čiste nečisto, i dat će im sapun na vjeresiju Bumboš Andrija, trgovački putnik, zaklan kao i toliki 21. septembra 1941, kad je bio dan za klanje;
7 a vratit će se, možda, brodom na paru Gomboš N. Pećar, ubijen u augustu 1941, u Jasenovcu, iako je na vrijeme promijenio prezime, jer zašto se on ne bi tako vratio ako voli vožnju parobrodom, uzvodno, uz rijeku?
8 punjenu sovu donijet će ženi, da je iznenadi, Fišer David, ubijen u augustu 1941, u Jasenovcu, pravu sovu, sa staklenim očima, koje ne mrdaju;
9 nikad se više neće zadužiti König Bertold, ubijen 1941, s takvim kamatama, jer to se ne isplati a i u "Imenima" lijepo stoji: Ne uzimaj kamatu od siromaha! Ah, bankari, zelenaši, lihvari…
10 a König Oto, ubijen jednako 1941. i jednako u Jasenovcu, volio je vožnju na vrtuljku, u cirkusu s mnogo patuljaka i opet će tamo ići da vidi mađioničara, ako cirkus bude dolazio, i ako bude imao pravo da kupi ulaznicu;
11 ne, neće puštati bradu pa da mu kćer kaže da je star i sijed Horn Petar, strijeljan mitraljezom oktobra 1941, u šumi u Jasenovcu, dok je rasla Sava i padala kiša po voćnjacima koje je sanjao;
12 dok je padao već i snijeg pomiješan sa susnježicom strijeljan je mitraljezom istoga dana, oktobra 1941, Kiš Vlado, u šumi, u Jasenovcu, možda nisu sasvim istrunule njegove očale;
13 zamisli šumu u Jasenovcu, zamisli da kroz nju opet bosonog ide Hajzler N, mlad i bodar student farmacije, strijeljan, kako piše, u toj šumi, toga dana;
14 na istome mjestu gdje i Goldštajn Srećko, rošav odmalena, trgovački putnik, koji nudi nježne kreme za lice, pomadu i pudere, za domaćice i pjevačice, za lijepe žene općenito;
15 kad se osuši od kiše i opere od krvi i blata, vratit će se Kon Mirko, strijeljan početkom oktobra 1941, u šumi u Jasenovcu, u šumi u Jasenovcu, u šumi u…
16 možda će crtati na paus papiru modrog leptira možda gusjenicu, vilinog konjica, Spicer Berika, koji je zgrčen u žici umro 4. novembra 1941, ako bude papira i leptira jer logora će svakako biti;
17 možda će biti i poštar jer je to uvijek želio Ričer Slavko, poginuo posve slučajno, po zakonu velikih brojeva, a kod rada na nasipu, u Jasenovcu, u jesen 1941;
18 pripadaju Ii i danas naočale s koštanim okvirom Erendineru dr. Milanu, poginulom kod rada na nasipu, kad kolica sa zemljom više nikako nisu htjela uzbrdo, u jesen 1941? Neki kažu da je padajući u vodu šaputao "Riječi": U vinogradu svog bližnjeg možeš jesti grožđa koliko ti je volja.
19 varaš se LiIi, varaš se Lilika, fotografija nije valjan dokaz, Han dr. M. je poginuo kod rada na nasipu u jesen 1941, ali to ne znači da neće doći na proslavu mature, samo da prođe ova malarija od koje ne spašava kinin koga nema, malarija i druge bolesti;
20 advokat će ga prevariti iako je stekao tapiju na zemlju Kaufer Fredi, poginuo kod rada na nasipu u Jasenovcu II, u jesen 1941, dok ga je još držala nada, prevarit će ga premda je zabranjeno kršenje zakona u parnici protiv siromaha;
21 liječnici će reći da boluje od amnezije Valerštajn N, koji je poginuo kod rada na nasipu u Jasenovcu II, u jesen 1941, a on se jedino neće sjećati ničega, ni lica ubojica, ni da je bježao, ni da je pao;
22 uzalud će sud zvati na raspravu za svjedoka Abrahama Son Mavru, ubijenog u Kraplju oko 25.11.1941, uzalud, ne postoji sud pred kojim će on lažno svjedočiti, zar da izjavi kako je Tuđmanova vojska oslobodila logor s namjerom da izmiri Krvnika i Zrtvu?
23 neće doći ni Vilhajm Roberti koji je ubijen u Kraplju oko 25.11. 1941, jedne već davne, ratne godine, bar se njega, Roberta, nitko ne sjeća;
24 koliko će novaca tražiti na ime odštete za pretrpljenu smrt Kon Beno, poginuo od slabosti u Jasenovcu I, jednom kad se vrati, jer će, i kad se vrati, biti jednako škrt a poznato je da je, tašt, do sebe veoma držao;
25 ne, neće se prepoznati na požutjeloj fotografiji iz Praga, na kojoj je sa šeširom, Handler N, vrlo sličan Kafki, poginuo, inače, od slabosti u Jasenovcu, koncem 1941, zadnje što pamti bila je lampa i njeno slabo sjenilo;
26 a njegove ruke, njegove male ruke, hoće Ii biti njegovane - to ne zna, to ga muči, iako je Reder N. poginuo, kako piše od slabosti u Jasenovcu I, krajem novembra 1941, kako da svira slomljenih prstiju;
27 dresiranu kornjaču zvat će da dođe iz vrta Kajzer Dr Zdenko, poginuo od slabosti u Jasenovcu, krajem novembra 1941. godine i ona će doći, ona će svakako doći - zašto ne bi došla ako je dresirana i ako je on bude zvao?
28 kad pozvoni jedne večeri na vratima staračkog doma Kon N, radnik, poginuo od slabosti u Jasenovcu I, krajem novembra 1941, vratar ga neće prepoznati i mislit će da se zabunio kad tako mlad kuca na kapiju doma za starce…
29 nikad više ništa neće dnevnim novinama vjerovati Lihtental N, radnik, poginuo od slabosti u Jasenovcu I, krajem novembra 1941. godine jer dnevne novine tako često ne govore istinu i donose neprovjerene vijesti o spasenju i sreći kao da ne znaju da je zabranjeno davanje lažnih izjava;
30 toliki su, samouci, smišljali perpetuum mobile pa će stoga i Bošković Artur, likvidiran krajem decembra 1941. godine u Jasenovcu, nabaviti jednog dana onaj majušni teleskop kroz čije staklo Ijubitelji noći gledaju u nebo, možda mu se posreći da otkrije nepoznatu zvijezdu;
31 uzgajat će ruže u vrtu, na ladanjskom dobru, Sirš Dr. N, liječnik, umro februara 1942, u Jasenovcu, skapavajući od gladi i tifusa, na tavanu s kojeg nije smio sići;
32 u zoološkom vrstu u Osijeku ne mogu se u zadnje vrijeme vidjeti pustinjske lisice kakve je volio Lajht Teodor, umro februara 1942, u Jasenovcu, ali će nova uprava zvjerinjaka sigumo nabaviti slične mlade lisice s velikim. ušima;
33 ako čuješ nekoga da plače na mjestu gdje ne treba plakati i u vrijeme kad to ne treba činiti, budi miran - to je Son N, strijeljan u junu 1942. godine, bez razloga a sa dubljom svrhom, jednog od onih dana kad su pristizali bezbrojni vagoni bez tovamog lista, s bezimenom marvom za klanje;
34 kad mu se rodi unuk, doći će te noći Montiljo Santo, likvidiran u Gradini u novembru 1942. i donijet će krupan zlatnik da mu stavi pod glavu, da bude bogat u životu i da ga sreća prati;
35 kad se vrati Dojč Vlado, likvidiran u Gradini, novembra 1942, kad se vrati i kad stavi ključ u bravu na ulaznim vratima začudit će se što je bravu izjela rđa dok je ključ, koji je sve te godine bio uz njega, još čitav i nov, začudit će se zatim i što šarke škripe i što ne laje pds, ostavljen tu, koliko jučer, da pričuva kuću od tata;
36 smiješan je oduvijek bio Puhs Leo, likvidiran u Gradini, u novembru 19421 znala bi reći njegova ljubav iz srednje škole nakon što ga je ostavila, ali se sad kaje. Govorio bi: „Kad se netko oženi ne treba ići u vojsku godinu dana, neka uveseljava ženu koju je doveoII, a ja sam mislila da su to njegove riječi, izrečene na moj račun;
37 Selinger N, mesar, likvidiran u Gradini, u novembru 1942, najprije će zahtijevati da se izvadi nepoznat stanar iz njegove porodične grobnice jer kakav je to način da se drugi useli tamo kamo, ni mrtav, ne spada, premda Semot, kako znamo, zabranjuje zlostavljanje pridošlice;
38 možda ćemo ponovno jesti tanke dugačke ljute kobasice, začinjene s dosta mađarske paprike, ako ih opet bude pravio Ziher N, sin mesara, likvidiran u Gradini, u novembru 1942. godine;
39 morat će iznova mjeriti dioptriju Herzog Eugen, likvidiran u Gradini, u novembru 1942. godine morat će jer mu se čini da slabije vidi sto je i normalno nakon toliko godina, udaraca i godina, udaraca i godina;
40 ne može se znati hoće li se Auferberg Mira, zaklana u šumi Jablanac kod Stare Gradiske, oko 25.8.1942. godine, prisjetiti haljine u kojoj je bila tog dana… neki pamte takve detalje a neki ne, takvi odmah zaboravljaju sporednol a s vremenom i bitno;
41 sa sigumošću se može pretpostaviti da će obavezno promijeniti frizuru Presburger N, sestra Bitel Simona, zaklana u šumi Jablanac kod Stare Gradiške oko 25.8.1942. godine, premda je nosila kratku kosu i nije ju bojila da bi sakrila sjedine;
42 to ne pjeva Režeh Ing. Ignac, poginuo 22.4.1942, iako je glas sličan njegovom, on nije pjevao takve pjesme što naravno ne znači da ih u međuvremenu nije naučio jer ih sad svi pjevaju;
43 ako bude jeftin, možda će kupiti čamac s dubokim dnom Pajh Edita, žena Ignjatova, poginula u septembru 1942. godine, kako bi mogli jednom, svi zajedno, otići, otploviti na Crno more, gdje su veliki valovi;
44 mnogo ce novca potrošiti Valis ing, poginuo u novembru 1942. godine, dok ne popuni svoju zbirku maraka svim markama, koje su u međuvremenu izašle;
45 kako će se priviknuti na tolike nove sprave i strojeve, izmišljene nakon što je u jesen 1944. godine poginuo Valis N, inženjerov sin, kad ih nikad nije vidio, on, zaljubljen u progres i u tehniku;
46 ima žena koje ne vole krpati poderane čarape, a ima i takvih poput Valis N, inženjerove žene, poginule u septembru 1942. godine, kojoj to nije bilo teško pa nije ni sad, samo nek' se njeni vrate;
47 samo se Jurković N, staklar, poginuo u septembru 1942. godine, mogao radovati kad bi demonstranti razbili prozor jer to donosi posao staklaru, a staklarski će zanat teško izumrijeti sve dok bude demonstracija;
48 kupit će voštane boje Jurković N, sin, poginuo u septembru 1942. godine, kupit će ih da bi nacrtao sve čega se sjeća, amater - slikar, razbijene glave;
49 nestali su jaki, ali i slabi kao i Rotman Oskar, koji se otrovao u oktobru 1942. godine, kad mu je bilo najteže i kad je osjetio da više ne može izdržati, on koji je prvi donio led i položio ga na Kristov grob;
. 50 njegova žena, Rotman N, poginula nešto ranije, u septembru 1942, badava ga je nagovarala da se nabave mrežice protiv komaraca i neke svijeće koje nisu od loja, jer on je volio takav vonj a nju to užasava pa će sad kupiti voštane;
51 predvečer, kad se dobro čuje, svirat će za svoj groš, nešto na klaviru Kremen Nada, kćerka Rotman Oskara, poginula u septembru 1942, tek da ne bude sama jer muzika je dobro društvo, muzika je najbolja;
52 hoće Ii mu biti dosadno u dubokoj starosti eto pitanja, koje je mučilo Papai Lavoslava, ljubitelja Hagade, a on je umro od pjegavca u novembru 1943. godine, ostavivši bez odgovora to pitanje, koje ga je mučilo otkako zna za sebe;
53 sok od bazge ili zove, kako drugdje zovu, popit će da se od svega odmori i da se osvježi kad bude nesnosna žega, [[Papai N, žena Lavoslavova]] , poginula sa ostalim ženama, u doba velike vrućine kad i vrbino lišće vene;
54 njezina kćer, kćer Lavoslavljeva, Papai N, poginula također s ostalim ženama, zarekla se da pri kupanju neće koristiti sapun, nikad više, nakon što je vidjela od čega se i kako u logoru proizvodi;
55 vrag zna hoće li banke davati kredite za otvaranje malih dućana s tropskim ribicama, sa šarenim pticama i hrčcima koji uludo okreću svoj kotač, a baš je takvu trgovinu naumio bio otvoriti oč Mavro, poginuo prilikom bjekstva iz Jasenovca, 22.4.1945, nemoćan kao hrčak;
56 a njegov sin, Doč N, poginuo u Jasenovcu, 1945. godine, bavio se pčelama, koje bi ponekad i u logor znale doletjeti, pa je mislio da će, kad stigne sloboda, kupiti kakav stari kamion u koji bi smjestio košnice te će takav jedan, u zeleno obojen, jednom sigumo doći;
57 njegova žena, Doč N, Mavrina snaha, poginula 21.4.1945, nije voljela svekra, ali će ga s vremenom zavoljeti jer se ljudi naviknu i na sovu i kornjaču, koja dugo živi;
58 o Feferman Magdi, koja je poginula sa ostalim ženama, mnogo bi toga mogli reći njezini bivši susjedi, živjela je u mimom kraju, ali kad se vrati njih neće biti jer su neki raseljeni, a drugih više nema;
59 u muzeju čuvaju kutiju za nakit optočenu školjkama, koja je pripada la Feferman N, sinu Magdinom, a on je poginuo 21.4.1945. i bit će mu vraćena čim se prijavi i dokaže da je zlato njegovo;
60 jelene na nebu, nebeske jelene, lovit će Ladislav Presburger, poginuo 21.4.1945, baš kao što je tako uspješno i često lovio zemaljske, u močvarnim lovištima pored Save, kao nekad Franjo Ferdinand, u magleno jutro nakon lovostaja;
61 krilo vjetrenjače nije dirnuo samo Don Kihot od Manče, nego i Kremen ing N, poginuo također 21.4.1945, uvjeren da je perpetuum mobile moguć ako ne uz pomoć sunca, a ono svakako na vjetar, koji pirka i dok je na nebu sjajna, mjesečina, a taj će se opit ponoviti, jednom na Gori;
62 nije Iako zamisliti očaj, koji je natjerao nekoć nekog davnog pretka da se zaustavi u panonskoj ravnici i da tu zasnuje dom pa, ipak, kad god bi na to pomislio Jakob Štajn, poginuo koncem 1942. u Jasenovcu, znao bi reći - tu je moj dom i tu ću se vratiti, svakako, jednom;
63 u zimsko jutro, u sniježno, znala bi u šumu 9tići, qta diše i da sluša veliku moćnu tišinu N. Štajn, žena Jakovljeva, poginula sa ostalim ženama, jer joj se činilo da je tamo potpuno sama i čista, a to će joj se ponoviti i gore, među anđelima, premda je, je Ii, rečeno i zapisano da nije otišla sama, nego s ostalima, ali ona poznaje šumske puteve pa će se lagano i jednostavno vratiti i sa neba;
64 Bože, kako će plakati Kon N, trgovac, poginuo u Jasenovcu u jesen 1944, kad zatekne svoju radnju potpuno opljačkanu, poharonu, i kad, hodajući po mjestu, od kuće do kuće i od stana do stana, primijeti da je u svakome, kod susjeda, prijatelja i komšija, po neka njegova stvar i uspomena, odnijeta iz kuće, iz kuće i iz radnje, dok njega nije bilo, o Bože, kako će plakati;
65 toliko je bio obuzet sporim puževima Kon N, sin trgovca, a svoj brzi i kratki život okončao je poginuvši u Jasenovcu 1944. godine, trčeći niz nasip, jer tad se već uveliko štedjelo streljivo i tuklo se maljem, u potiljak maljem;
66 dok svu je vozili, u stočnom vagonu Hrvatske Državne Željeznice, rasula se Kon N, trgovčevoj ženi njena biserna ogrlica i ona ju je pažljivo skupljala i nizala sve do Jasenovca, gdje su joj nisku oteli a nju ubili, zajedno s ostalim ženama;
67 kako je pisalo u tovarnom listu vagoni su se vratili prazni a poginula je s ostalim ženama i Kon Klara, kćerka, tako da od familije nije ostalo ništa, koliko god da su u nju, u najmlađu, svi polagali nadu;
68 nije sasvim jasno zbog čega je čitavog života, ležeći na leđima, gledao kako nebom promiču oblaci Auflinger Ernest likvidiran na dasci u čučavcu, u februaru 1945, u Jasenovcu;
69 nešto bi više o tome možda mogla reći njegova žena, Auflinger N, da nije i ona likvidirana sa ostalim ženama, Cigani, muzičari i grobari, pobijeni po grupama, pronašli su njezin vez na platnu, na nekoj vrsti čoje, slova su bila izvezena grubim, koncem, krupna i uredna, a pisalo je ovako: ISPLATI MU NADNICU ISTOG DANA JER JE SIROMAH I ZA TOM NADNICOM ČEZNE NJEGOVA DUŠA. OGRTAČ KOJI SE UZIMA KAO ZALOG TREBA VRATITI SIROMAHU PRIJE NEGO ZAĐE SUNCE JER MU JE TO JEDINA ODJEĆA I POKRIVAČ ZA VRIJEME SPAVANJA. NE SMIJU SE KORISTITI DVOJAKI TEGOVI lU DVOJAKE MJERE, VEUKE lU MALE, NtGO SAMO TAČAN TEG I TAČNA MJERA. luda baba, rekao je najmlađi Rom, onaj koji će jedini preživjeti, roneći ispod površine rijeke gotovo stotinu metara, samo luđaci za sobom ostavljaju posve nevrijedne stvari i rečenice bez ikakvog smisla;
70 a sa ženama je likvidirano i njihovo dijete N, jer je, vjerojatno, bila djevojčica, budući da drugi razlozi ne postoje;
71 u jednom romanu postoji priča o starom apotekaru, koji je u svojoj sedamdesetdrugoj godini prvi put vidio dječje koturaljke i, ne mogavši odoljeti znatiželji, stao na njih i najprvo slomio kuk, a zatim i umro, ne dižući se iz postelje, ali to nije bio Heht Adolf, apotekar, koji je umro od pjegavca, početkom 1943;
72 žena Adolfova, Heht N, tako nešto sigumo mu ne bi dopustila jer bi to smatrala neozbiljnim dječjim poslom, ali i ona je likvidirana sa ostalim ženama, onda kad se klalo redom, kad se o razlikama nije vodilo računa;
73 zamisli, prebolio je jednom davno, u djetinjstvu, ujed zmije i postao, nakon toga, limar Langfelder N, a onda je poginuo u Jasenovcu, 21 .4.1 945, neposredno uoči slobode, a neki su rekli da je te noći, uoči smrti, sanjao kako po njega stiže velika zmija, koju, osim njega, nitko drugi nije vidio;
74 od oca je naslijedio zbirku rijetkih starih poštanskih maraka Silinger N, trgovački putnik ali su mu je oteli još u Osijeku što se može smatrati sretnom okolnošću, budući da je poginuo u Jasenovcu ubrzo po dolasku, 1942. godine, a u međuvremenu je dodijao svima u baraci pričom o svojoj zbirci, nepodnošljivi filatelisti smatraju da osim njih nitko nikad ništa nije izgubio;
75 jednom je, u ranu zoru, odlazeći u močvaru, kroz sumaglicu vidio mladu ženu kako se kupa i učinilo mu se da je to boginja i da će ga snaći zlo i nesreća ako ga ona ugleda i zaista, možda je upravo zbog toga Salom David ubijen 1943. godine;
76 Ungar N, žena Dr, uvijek je na fotografijama bila najmanja i majka ju je zbog toga vodila u Peštu i u Beč, ali ona svejedno nije porasla, nego je tako malena likvidirana u Gradini kod Jasenovca, 28.8.1942, usred ljeta kad se tijela šire, a ona se, malena, jedva primjećivala, u gomili tjelesa u jami;
77 sutradan, 29.8.1942, u Gradini kod Jasenovca, likvidirana je i Lihtental N (stara) i spuštena u istu raku tako da svojim tijelom pokrije i pre krije majušnu svoju susjedu, još nezatrpanu zemljom;
78 zbog toga što se jednom, dok je bio mali, popeo na dimnjak djedove tvornice, dugo ga je držao strah od visine pa je izbjegavao put u planine, a ubijen je u Jasenovcu, likvidiran u nizini, u plavnoj ravnici, Blum Pavao, krajem 1942;
79 njegova žena, Elza Blum, izrazila je želju, unatoč protivljenja novog rabina, kao i rodbine, da joj se tijelo poslije smrti spali i da joj pepeo čuvaju u urni, ali je likvidirana u junu 1942. u Staroj Gradišci i tijelo joj nije završilo u ognju, ali ga svejedno nema;
80 kad se ponovno bude tražio onaj, koji razumije češljugare, možda će uskrsnuti [[Han Vilim]], likvidiran, inače, krajem 1942. u Jasenovcu, budući da se još od mladih dana bavio lovom na ptice i da je, kao što neki tvrde, poznavao njihov jezik više nego dobro razlikujući, po pjevu, kad je ptica žalosna a kad je Ijubavna mori čežnja;
81 nešto od toga vidljivo je na goblenima, koje je vezla njegova žena, Han N, likvidirana u junu 1942. u Staroj Gradišci, ali su i gobleni nestali u požaru, koji je progutao njihovu kuću nakon što ju je pogodila bomba bačena iz aviona, koji je letio kao ptica, kao češljugar;
82 njihov sin, Han Tibor, likvidiran također krajem 1942, obožavao je da telefonira nepoznatim ljudima zbog čega im je telefonski račun uvijek bio visok, ali se on pravdao da zove brojeve u Parizu jer nikad nisu imali dovoljno novaca da mu plate put u Francusku, a sad je jasno da je bio u pravu;
83 ponekad će, pored prozora, uoči oluje, sjediti Han Hugo, osluškujući kad će naići vjetar, kad će zasvijetliti munja, kad će udariti grom, ali to neće biti onaj Hugo, koji je likvidran krajem 1 942, u Jasenovcu;
84 ako je nekad, netko, volio figure od bjelokosti, a i od tuča, žada i mjed,i zatim one od srebra, jantara i zlata, bila je to [[Han N, žena Hugova]], a završila je u glint u blatu ilovače, likvidirana u junu 1942. u Staroj Gradišci, gdje se u to vrijeme nije mogla naći nijedna figurica osim onih, koje bi logoraši mijesili od zemlje;
85 spisi ne bilježe razlog zbog čega su onog Hana, likvidiranog krajem 1942. godine, zvali "plavi pijetao" , ali poznato je da samo plavi pijetlovi u zoru vide kako padaju jabuke jer da nije tako zbog čega bi se javljali rano, rano, kad osim njega nije bilo budnog čovjeka i kad će, onoga dana kad se skrati San, Han zaspati drukčije, sasvim drukčije nego što spava sada kad ga nije moguće probuditi;
86 njegova žena, Han N, likvidirana prije muža, u junu 1942, u Staroj Gradišci, obožavala je sobe sa ogledalima i znala bi satima sjediti između dva zrcala u kojima bi se njezin lik umnožavao do u beskonačno, kao da nije vjerovala da ima samo jedno tijelo, koje može nestati;
87 nije lako pronaći djevojčicu, koju je njezin otac volio toliko koliko je Fluger Dodiku volio njen tata, ali to je sve što o njemu znamo, a o njoj još i to da je likvidirana u junu 1942. u Staroj Gradišci nakon što je prevezena preko rijeke Save u čamcu, koji je služio da bi prešli preko vode oni koji su pošli u smrt;
88 Kraus Eva, likvidirana u junu 1942. u Staroj Gradišci, dobila je na tomboli za svoj osamnaesti rođendan, zeca, ali majka nije dozvolila da ga unese u kuću i taj se zec, crvenih očiju, pojavljuje u slavonskim šumama, a nije ga moguće uhvatiti jer je neobično brz i jer postaje nevidljiv čim na njega padne nečiji pogled;
89 za Fridmana Belu piše samo da je likvidiran u julu 1942. godine, u Jasenovcu, a ne znamo: je Ii bio riđ, plavook, srednjeg rasta, bez dva zuba u gornjoj čeljusti star 15, 38, 67 godina, je Ii išao u muzičku školu, crtao atlase, bio jedinac u majke, išao rado u šumu ili je igrao karte i šah, volio kocku, piće, žene i muškarce, koliko je bio dužan i koliko su njemu dugovali, odakle je njegova familija i je Ii išao u crkvu ili je možda bio anarhista, borac za prava sindikata, čistač cijevi, lugar, jesu Ii ga cijepili na vrijeme protiv dječjih bolesti, je Ii pre ležao upalu pluća, dobio na lutriji, kupovao ugljen i losion za kosu, šta je mislio o Navaho Indijancima, u kakvom su mu stanju bili bubrezi koje je krvne grupe – ne, o njemu ne znamo ništa, a možda je bio zanimljiv čovjek i neobična pojava, tako anoniman posve…
90 ako ikad sretnete nekog čovjeka da je krenuo u lov na one sitne bijele leptire što nestaju u travi i ako taj u ruci drži poderanu mrežu kroz koju leptiri prolijeću kao od šale, budite sigurni da ste sreli Jakoba Hedla, likvidiranog u oktobru 1944. godine tj Jasenovcu, njemu su, uostalom, i dva sidra ostala na dnu a čamac propuštao vodu pa takvog nevježu neizostavno morate sresti uvečer, ujutro, jednom, nekad, negdje…
91 tamo gdje se vagon za prijevoz rogate
stoke već umori od puta po dnu panonskog mora, tamo je Jasenovac gdje je 22.4.1945. godine poginuo Bitel Simon, putnik u marvenom vagonu, u vagonu što se umorio kloparajući kroz slavonsku ravnicu nad kojom žmirkaju daleke, slabe zvijezde… noć je, nekoliko trenutaka do slobode, a njega više nema, nije na životu i oni koji ga traže, neće ga naći, neće ga nać, neće ga naći, kloparaju dosadni kotač i ispod vagona za stoku, za stoku i za stoku…
92 jako je volio kolače Bihler Zdenko, poginuo u jesen 1944. u Jasenovcu, toliko da su mu se u djetinjstvu rugali, a kasnije, kad je odrastao, kupovao ih je kradom, kao da svoju strast krije od drugih, a napose od ženskih, svejedno, zvali su ga Slatki i proveo bi život grickajući šećer da ga nije dopalo da umre;
93 da je živio u rimsko doba, u vrijeme Hadrijana, Galerija, možda bi izrađivao mozaike u javnim kupatilima, a ovako, budući da nije, Vajs Tito je poginuo u jesen 1944, možda na ciglani, a svakako daleko od mozaika, koji su mu bili strast oni, koji su ga se sjećali, govorili su da je dosađivao društvu pričama o geometriji i o razlikama između pojedinih likova, sve u svemu, bavio se apstrakcijom i, kao takav, nije ni postojao:
94 i 95 proljeće 1943. godine, daleko od početka i još dalje od kraja, donijelo je smrt dvojici braće Mandl, a možda i nije jer su nestali tako da im se sudbina ne zna, pretpostavimo da ih je, opsjednute Grcima, Zeus uznio na nebo, kako bi, inače, nestali sasvim bez traga? obično bračni drugovi nakon nekog vremena počinju ličiti jedno na drugo, a o braći da ne govorimo, ali braća Mandi kao da su ličila jedan na majku a drugi na oca prije nego su se roditelji sreli;
.
96 o Vamošeru Simonu ni slova, ime, prezime i ništa, kao da je bio neznan junak, a nije… da nije, možda, on bio onaj koji je ukrao logorskom stražaru kantu punu masti? no, možda će se opet jednom gojaviti tamo gdje je nekad bio;
97 i 98 gđa Šajn i gđa Artman sigurno postoje, premda nedostaju tragovi nestanka, ali jednog dana, jednog sretnijeg dana, one će se pojaviti, zajedno kao što su i nestale…
99 plovi niz vodu Bauer David, mehaničar, poginuo 22.4.1945, a ptica, koja kljuca njegove mrtve oči, živi stotinu godina i sjeća se svih mrtvih, koje je pojela…
7.3.1995.
Napomena o istini Podaci (imena i datumi) potječu iz izjave, koju je pred Okružnim sudom u Osijeku, 3. marta 1951. pod zakletvom dao dr Pavle Vinsk, koji je od maja 1945. do konca 1947. vršio dužnost tajnika Zidovske bogoštovne općine u Osijeku, a u vremenu od maja 1945. do 3.12.1945. bio pravni referent u Okružnoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača u Osijeku, "u krivičnom predmetu protiv Artuković Dr. Andrije zbog krivičnog djela iz čl. 124, 125. i 128. KZ-a".
Izjavu o jugoslavenskim građanima, Jevrejima po porijeklu, koji su bili likvidiran i u koncentracionom logoru Jasenovac ili u pomoćnim logorima, svjedok je dao u svoje ime i u ime Mila Aufbergera, "koji je tokom čitave okupacije bio zatočenik u . koncentracionom logoru Jasenovac i uspio se živ povratiti".
Mlijecna Staza Orbis Lacteus Via Lactea