Nakon duljeg vremena šutnje ipak sam odlučila ponovo pisati.
Subota je i večina ljudi će otići u šetnju na izlet netko u polje da obreže lozu , maslinu stadjun je od toga, već je cvijet zabjelio stablo bajama, Tu Bišvat je stigla.
Ja ću se ujutro prvo pozabaviti internetom to mi dodje kao neka navika, pomalo počinje biti i jutarnja ovisnost kao i kafa, a zatim ču se posvetiti malo i sebi.
Jučer mi je bio jedan od najturbulentnijih dana u ovoj godini, a tek je početak veljaće, možda je ovo samo jedan u nizu sličnih dana kojih će biti u ovoj 2009 godini.
Tko ima osamnajstogiodišnju kčerku koja je pred ispitom zrelosti, zna koje su to porodjajne muke za svaku majku.Kakvu nabaviti maturalnu haljinu, koje boje dezen, dužine.Kakvu torbicu, cipele , pripadajuči nakit.Grudnjak je recimo jedna od sporednih ali vrlo bitnih neizostavnih odjevnih predmeta radi figure držanja, a skupi su skoro kao i haljinice na popustima poslije novogodišnji blagdana.
Hrana koja na ovoj ekonomskoj recesiji, krizi zovimo je kako vam drago nije ni malo nezanemariva stavka.Nema više pečenja i pašticade kao kod starije kčerke, a nije tako i to davno bilo.Nema se ni toliko slobodnog vremena, a ni force sve to sama pripremiti, blizu sam šezdesetoj da kucnem u drvo stara japija.
Prije pet godina sam bila mladja, brža, spretnija manje kila sam imala , manje sam se umarala da mi je bilo tada primiti 25 gostiju kao da sam lupila dlanom o dlan.
I onda sam uzela godišnji odmor 2-3 dana za te pripreme i sada sam, ostaće nešto i za koju ljetošnju banjadu ako ne naleti koji cunami, ovdje se više ništa ne zna, ne možeš planirati više ni 3 h unaprjed, a kamoli do ljeta.
Prvo sam shvatila da mi je jedini spas kad se napunim poslom do grla i nemam vremena razmišljati, a onda navečer legnem u krevet .Od umora odlutam u onu drugu zemlju, zemlju snova.A ni snovi mi nisu nešto u zadnje vrijeme, prerealni su i ja gotovo uvijek znam da sanjam pa ni tada nemam mira.Snove sam morala ostaviti na par dana u meni samo znani djelić mozga , spremiti ih u novu mapu kako danas kažu žderaći kompjutora.
Prvo sam se morala uhvatiti u koštac sa kolačima, četri vrste računajući i tortu bez nje ne započinjem ozbiljne domjenke, francuska salata, crvene roga pohane paprike, suhovine samo fali onaj pravi sudžuk, što ga je nekada pravio Mamić Romano iz Višegrada, onu staru tabaheju kojom se svaka kuća u Sarajevu i malim bosanskim kasabama 60 tih ponosila da ih ima na zimskom jelovniku.Ako si bio vičan mesar pa si ga sam znao pripremiti, ali Rodjinog brata Mamića bio je poseban ukus koji ti ostane za čitav život.
Glancanje stana i još bezbroj usputnih stvari kao stoljnjak i salvete sam ostavila za sami petak 06.02.kada sam bila u fazi kao faširano meso za dobar pastel.Nisam se predavala beštek nisam vadila još od Jom Cipura i svečane tanjire.Uvijek kupim i pokoji novi oval , jedan od predhodni uvijek ode « u njegovo zdravlje», uvjek se ponešto razbije i dobro je jer ti dosadi i iz istog tanjura satalno jesti pa makar bio i za «bremede» kako je moja pokojna tetka Sara govorila.
Haljina je prva kupljena u metropoli Zagrebu, dar od nečakinje koju sam zamolila da posreduje u odabiru, mala crvena « kineska» baš u Kineza na popustu i torbica isti dezen kao iz « bakine « škrinje model.Učinila mi se zgodna ali nije dolazila u obzir za matursku večer, nije stvar što je kineska, ona je stvarno preljepa ali za neku drugu prigodu, recimo frendicin rodjendan.
Došla je druga crna minica kao bundeva, da ju je totalno skračivala.Moj mali cukarin od djeteta je metar i lamica, a crno obožava.Meni ta boja nije nikada bila boja moga izbora bez obzira i na crni volančić od tila i što je od starinskog muslina. Nisam se imala pravo u to ni mješati samo sugerirati bez prava na odluk.Nije to moja zabava, što se zavaravam.
Ja moram samo spremiti keš i ne postavljati velike primjedbe da ne bih pokvarila stvar.
Mi današnje mame iznad 50 i kusur godina života nemamo pojma o ničemu, a komoli o maturalkama.Mi majke nismo izgleda završile srednju školu, mi ne poznajemo trendove, modu, špicu i tko zna šta sve , gdje se ide i šta se nosi, šta je u trendu.
Moja djevojka je bombončić ali stvarno pravi bombončić, ne što je moja.Svi mi to kažu u svaki butik u koji smo ušli trgovkinje se odmah nasmješe, znaju je iz busa, sa hodnika gimnazije , sa poljane iz knižnice. Prepoznatljiva je po svom osebujnom stilu, a neznam kako ga nazvati nego «Tamarin».
Ona ima svoj otkačeni stil kao da je izletila iz šatla «V. ELEMENT», ma znate onaj film sa Milom Jovovic.Uvijek trba nešto otskakati, ona je rodjena «umjetnička dušica».Valjda sam u njoj samo gledala moj mali pupoljak , a nisam joj upoznala «dušu».
Stil njenog odjevanja me pomalo zabrinjavao posljednju godinu dana, kada su mi počele nestajati suknje i majice iz ormara.Svaka moja tako draga suknja u koju više nisam mogla ući ali sam je čuvala « kada omršam» dobivala je novu formu.Iskosana nepravilnim šavom da je niti jedna više profesijonalka nebi mogla dovesti u normalu.Ne mogu prežaliti onu svoju crvenu sa «feher faltom» za kojom su se nekada mnogi okretali.Neka prebolila sam je , a ona ju je samo jednom obukla i pohvatala zihericama, samo sam strepila za reakciju profa.Valjda i oni su se cjepili na te trendove iskustvom vlastite djece pa ih ne opominju.
Svete su one crne uniforme nekada bile, tu smo sve iste bile i nisi znao kao danas čiji je čača tajkun, a čiji šuster.
Znam da mi je zadnji puta kada smo imali rasprave koliko budjeta joj mogu odvojiti nastala velika svadja.Ona je htjela nešto posebno, a posebno je sve skupo, već sam načula za cijene od kojih mi se vrtjelo u glavi.
Počela sam i ja naknadno kružiti po buticima bez njenog znanja i na obraz ostavljala polog od 100 kn do sutra za haljinu ili večernju torbicu.Sutra vračaj , crveni se traži hiljadu opravdanja,izlika preusko boja nije u skladu i opet ispočetka.
Dva dana pred samu zabavu moj cukerin odleprša do Splita da se za razrednu kupi dar, opet porez na roditeljski djep, kažu da je i to tradicija postala, a ja ne dobovam više ružu za 8 mart pa nije to u redu , a nekada su nam čestitali «Anti fanti Fato..».
Iskeširaj i ne postavljaj puno pitanja da ne bi komšije opet virile iza zavjesa..
Jedan dobrostojeći tata je upalio svog «trkača» i ja sam već dobro otspavala kada se cukerin vratio iz najlipšeg grada na svitu Splita, sa novom trečom vešticom, opet na velikom popustu, bolje reći poklonjena.
Skočila sam iz kreveta kao ofurena u 11 h navečer.Odakle joj sada novac za tu treču nisam znala?Pobojala sam se da je potrošila novac za gala večeru, a više nisam stvarno imala ni u «ljevom» djepu koji krijem i od same sebe.
Nije htjela ići kozmetičarki i na frizuru i eto dobi cukerin svoju pravu lijepu vešticu modela iz 60 tih.Smedji saten sa mutno zlatnim točkicama, a one su uvijek bila «moja slababa točka».
Heklana kragnica kakve smo nekada mi nosile na našim crnim kutama koja je podizala ljepotu dezena.Sječena u struku i plise iznad koljena.
Nije moglo biti ljepše, ukusnije, elegantnije, a tako povoljno za nevjerovati.
Samo sam morala našiti bež til da bi dobila na dužini, da sam se uhvatila igle i konca do iza pnoći.Ode mi bioritam u drugi dan pa ču sutra biti kao da sam se najela bunike kao naš saborski zastupnik omamljena od nespavanja.
Cipele smo sive lak u kombinaciji prve zamjenili za druge elegantnije.Sreća da i ja imam neke svoje «bubice» iz mladih dana pa me ne čudi genetika moga cukerina.Kada sam kupovala til instiktivno kupim i 3 metra široke svilene sive ukrasne mašne.Mašna prvo završi na svakom nožnom zglobu da me je uhvatio «afan» na šta će to ličiti, a ispade prva liga od ideje kao i pojas oko struka.
Za nakit nam je uskočila naša draga obiteljska prijateljica gospodja Vjera, osoba koju treba uvijek pozvati za neka svečana okupljanja.Svaka joj je na mjestu, kud ona figura sa svojom rimskom pletenicom oko glave, kud njene velike krupne oći tako milo sjaje, milina jedna.Osmijeh na njenom licu je uvijek prisutan, toliko njena prisutnost zraći pozitivnom energijom da se i ja podjem smijati, a što je domačica malo je još takvih pa Slavonka je šta trebamo komentirati po rodjernju.
Imala sam tremu da li će joj moj meni odgovarati, nisam imala strah ni od pratiteljevih roditelja, ni pratica mog cukarina koliko da ugodim gospodji Vjeri, mojima Lući , Saši naša draga teta Beki je nažalost bolesna,a tako važan dogadjaj prvi propušten, moji dragi kumovi Jadranka i Ivica su uveličali feštu, kao i naše drage mlade lipe susjede Kika i Mana kao i Tamina prijateljica iz osmoljetke sa mamom Stankom i sestrom Miom.
Nisam na ničemu šparala jer tu je uložena istinska ljubav, a materijalnog da osvjetlaš obraz i da svi budu zadovoljn.Trenutak da zaboravimo i recesiju i sa malim ali slatkim.
Moja je duša bila taj dan najbogatija, da i svog drugog cukarina ispračam na njen prvi valcer.
U konačnici pripreme tog petka pred Šabat, kada sam završila i sa stolom i serviranjem posvetila sam sebi mali «glanc»
Upalih candilo noći di Šabat, sve se nekako poklapalo samo od sebe svečano, puno neke pozitivne energije koja je ispunjavala moju dušu i srce.
Sjetih se i pokojnih plemenitih roditelja Mikice i Berte da su mogli ovo dočekati…
Stigli su i roditelji i pratilac sa velikim buketom ruža za mamu i prekrasnom orhidejom za slavljenicu kako i dolikuje u tim prigodama.
Roditelji i cukerinov kolega iz razreda dragi i jednostavni ljudi , odmah se stvorio neki filing kao da se znamo već godinama.Počelo je blicanje, slikavanje malo ih je oborio i moj aperitiv od višanja koje sam još od ljetos pripremila za ovu prigodu.Tata od frenda mi pohvali sočnu tortu, a ostali malu orahnjaču od rogača, ni hurmašica nije ostala za sjeme i ona je brzo pronašla svoga odabranika..
Skupismo se nakon pola sata druženja sa roditeljima, jer je naš parti započeo ranije.
Krenuli smo slavljenike ispratiti u hotel «Olimpija» u Vodice atraktivno mjesto za svačiji ukus pogotovo ljeti, ma čuli ste vi za naše Vodice to Vam je naše hrvatsko Monte Carlo najozbiljnije.
Jako me zasmetalo što se ovo nije moglo napraviti u najlipšem mjesecu u godini recimo svibnju.Kada priroda sva miriše, kada ne moraš vući kaput na orkanskoj buri.
Mladost još u onim nespretnim postolama od 15 cm.jedva korača pognuta u skupim toaletama.Prosto ti ih milo gledati, a tu večer sva je mladost lijepa, zgodna ¨ je malo pogrbljena pa to su nekima i prve visoke potpetice, prva duga haljina, prva prava frizura ili prvi odlazak kozmetičarki.
Napravljen je prekrasan špalir maturanata jedne od najstariji Hrvatskih gimnazija, samo su mi momci niski, svi u crnom da jedan tata dobaci»vidi ko grobari» baš je tako i izgledalo.
Nigdje svjetlog muškog odjela, svjetle lijepe košulje, kravate samo crnilo, gdje su naše hipy generacije i djeca cviječa…
Zapjevaše i gaudeamus i ravnateljica se oglasi pozdraviti roditelje i generaciju, mogla sam i suzu pustiti ali sam je zaustavila, već su ulazili u dvoranu…
Mi se pozdravismo sa roditelima pratitelja do novog susreta.
Mislim da su i oni bili zadovoljni odabirom partnerice za svoga sina kao i mi izborom za našeg cukerina , a to je jako bitno.Četri djevojke su bile same u redu…, pa Dalmoši gdje ste..
Nas troje pape , moj stariji cukerin Lea koja je bila izvršni suradnik za najljepši frizuru za seku, predložismo meštru oldtajmera našeg «Stojke» jedan djir po vodičkoj rivi.
Valovi su bili ogromni i skladali su svoju sonatu u klj molu po cijeloj rivi, pokušala sam blicem uhvatiti jedan visoki val..
Noć je bila burna ledena, sa ponekom zvijezdom na modrom nebu, htjela sam blicem uhvati tu čaroliju predivne večeri veljaće koja će dugo grijati moje ispunjeno srce.
Candilo je čitav šabat gorilo do kasnog popodneva…..
Moj cukarin je ujutro u 8 h pozvonio širokog osmjeha na kućna vrata…..
Blanka Levi
Šibenik, veljača 2009 godine