Ljudevit Vrančić
Teodora Rahela Basch (sada Theodora Rahela Klayman) kćer Salamona i Silve Basch. Rođena je 31.01. 1938. u Zagrebu. Njezin otac je vodio proizvodnju četki.
Salamonova obitelj je porijeklom iz Bosne gdje su bili prvi pjevači u Sinagogi (cantor).
Njezina majka Silva, kćer Leopolda i Katarine Deutsch, odrasla je u Ludbregu (mali grad na sjeverozapadu Hrvatske), gdje je njezin otac bio lokalni Rabin. Silva ima dvije sestre, Giza i Blanka, i jednog brata Erne. Blanka se udala za Rudija Aplera i ima dvije kćeri, Zdenka i Vera. Godine 1939. Giza se udala za svojeg dugogodišnjeg prijatelja koji je bio Katolik, Ljudevita (Ludva) Vrančića. Ljudevit je bio pripadnik sitnog plemstva, violinist amater, bankar, neslužbeni gradonačelnik Ludbrega. Teodora je imala samo jednog brata, njegovo ime je Zdravko, rođen 21.01.1941.
Kratko nakon njegovog rođenja Tedora je bila poslana u Ludbreg na duži boravak kod bake i djeda. Dok je bila u Ludbregu, Ustaše su uspostavile vlast u Hrvatskoj i osnovale Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja je bila nacistička lutka na konce. U lipnju 1941. godine novi režim je započeo velika organizirana hapšenja Židova u Zagrebu. Među prvima su bili Teodorini roditelji i njen brat. Njihova kućna pomoćnica posjetila ih je u zatvoru i dobila dozvolu da odvede dijete (Zdravko) koje je predala rođacima u Ludbreg. Salamon i Silva su uskoro bili transportirani u koncentracijske logore, Salamon u Jasenovac, Silva u Staru Gradišku, gdje je i nestala. Od ljeta 1941. Teodora i Zdravko su živjeli sa svojom tetom Gizom Vrančić i njenim ne-židovskim mužem, Ludvom u Ludbregu. Njihovi susjedi, obitelj Runjak pomagala je obitelji Vrančić da se brine za djecu i uzimala ih je kada ih je trebalo sakriti od Ustaša. U ranim godinama rata, Teodorina teta Blanka Apler pobjegla je sa svojom obitelji u talijanski dio okupirane Jugoslavije. Odlučili su se vratiti u Ludbreg nakon što je izdana službena izjava koja je obećavala da se svi Židovi mogu mirno vratiti. Tijekom 1942. to je obećanje bilo prekršeno i većina Židovske općine u Ludbregu bila je deportirana. Među onima koji su bili odvedeni bili su Teodorini djed i baka i obitelj Apler i oni su svi nestali. Slijedeće godine Ludva je bio uhapšen zbog sumnje da je simpatizer partizana i bio je poslan u Jasenovac. U Jasenovcu je vidio Teodorina oca Salomona. Pred kraj rata nakon što je Ludva bio pušten, Giza je bila uhapšena na osnovu prijave. Ludva je pratio svoju suprugu nadajući se da će je moći osloboditi.
Međutim, ubrzo je izgubio trag i vratio se u Ludbreg. Kasnije je saznao da je Giza bila odvedena u Auschwitz gdje je i umrla. Tijekom 1944. Salamon je također bio ubijen. Ubrzo nakon što je pobjegao iz Jasenovca sa grupom Židovskih zarobljenika, naletjeli su na patrolu i bio je ubijen. Nakon završetka rata, Teodora i Zdravko ostali su sa Ludvom, koji ih je službeno usvojio i dao im svoje prezime. Zdravko je nažalost uskoro obolio od šarlaha i umro 1946. godine. Dok je bio bolestan za njega se brinula vjerna susjeda Marija Runjak. Teodora je ostala u Jugoslaviji do 1957.g. kada je otišla u Švicarsku u školu. Tijekom studija živjela je sa svojim stricem Josefom Baschom i njegovom obitelji. Na putu za Švicarsku upoznala je Američkog Židova Daniela Klaymana. Nakon međusobnog dopisivanja koje je trajalo godinu dana Daniel je došao u Švicarsku i oženio Teodoru. Ubrzo nakon toga Teodora je emigrirala u SAD. Od Teodorine obitelji jedino su preživjela četiri člana, tete i stričevi.
Sa majčine strane jedino ujak Erne Deutsch. Sa očeve strane stric Bernard Basch je preživio u kampu za ratne zarobljenike. Drugi stric Josef Basch pobjegao je iz Zagreba u Budimpeštu 1943.g. i kasnije osigurao mjesto za sebe i svoju ženu Magdu na Kastzner transportu koji je prvi išao u Bergen-Belsen prije nego je otišao u Švicarsku. Teodorina teta Lina Basch je preživjela zajedno sa dvoje dijece, Rubin i Dina, skrivajući se sa partizanima u planinama.