LJEPOTICA NOĆI
Ljubo R. Weiss
Cvala je u vrijeme kada bih iz Beča dolazio kući,
Majka se čudila kako zna kada treba cvasti,
Bješe to pozdrav Ahasferu, koji je živio putujući.
A cvala je samo jedan dan i noć, krasotica bijela.
Onoliko vremena koliko sam roditelje pohodio,
Nostalgične duše, umorna i trošna tijela.
Darovala bi dva, ponekad tri-četiri cvijeta.
Jutros budi me majka: «Cvate ljepotica noći!»
Nisam se veselio kao onih vrućih ljeta.
Da li o daljinama i danas sanjati mogu?
Povlačim se po kući, ne nastavljam put,
Suznih očiju, skršen, neposlušnih nogu.
Gledam te s prozora kuće u sjajnom cvatu,
Odvodiš me sjetno u prošla, bolja vremena,
Bješe to u tvojoj domovini, u Izraelu, u Zfatu,
Kada radovah se učenju i novinama.
Put više putovati neću, duša je stala,
Ljepotica noći kratko je širila latice,
Ona je naš simbol, uspravna ili pala.
Da, ovaj put, nažalost, ne nastavljam put!
Ljepotice noći, još tren koji, lijepa li si!!
Ostajem s tobom, u novo jutro, već ocvalom.
Kao i ja, i svi mi, danas jesi, sutra nisi.
(Virovitica, 16.09.2007.)
