Livno
S austrougarskom upravom u Livno dolaze Židovi - najprije trgovci i obrtnici, a poslije liječnici, veterinari, geometri, apotekari… S nestankom njihova malenog groblja nestalo je značajnog vidljivog znaka njihove jednostoljetne prisutnosti u ovome gradu. Na izlazu iz Livna prema Splitu (preko Gubera) s desne strane ceste su veterinarska stanica I stocno pazarište. Nekad je ondje bio rasadnik i uz rasadnik odmah uz put židovsko groblje.No uzalud ćete mu danas ondje tražiti bilo kakva traga. Groblje je temeljito uništeno još 1949. god., kada je livanjska Stočarska stanica za stanove svojih radnika ondje napravila tri jednostavne prizemne zgrade. Neodgovornost, nemar i nekultura učinili su svoje: groblje je pretvoreno u bašču, od 7-8 kamenih spomenika u obliku piramide spašen je samo jedan. Prenesen je u dvorište Brkića kuće (nekadašnjeg zavičajnog muzeja). Lijepo oblikovanim slovima na njemu je vješto urezano da ondje počiva Leopold Breiner, roden 24. 4. 1848., a umro 1. 11. 1903. Mir pepelu njegovu: "Hier ruhet Leopold Breiner, geb. am 24/41848. gest. am 1/111903. Fride seiner Asche". Nikad nećemo, možda, saznati kome su sve bili podignuti ti uništeni spomenici, ali iz nekih drugih izvora i na temelju sjećanja starih Livnjana znamo za mnoge druge Židove iz njihove livanjske zajednice.Da im se ne bi izgubio svaki trag, pokušajmo evidentirati bar one za koje znamo, zasad, da su u Livnuživjeli. Prvi do danas nam poznati Židovi stižu u Livno posljednjih desetljeca 19. stoljeĆa, s austrougarskom upravom, i to najprije kao trgovci i obrtnici. Tek kasnije kao državni službenici dolaze i intelektualci Oijecnici, veterinari, geometri…), i to uglavnom iz Bosne (Travnika, Sarajeva, Jajca, Fojnice,Bugojna,Bijeljine). Stoljece prije toga, navodi jedan izvor, bilo je pokušaja splitskih Židova, bogatih trgovaca, da se nametnu livanjskim trgovcima. Ondje se kaže da su oni na jeqnom dogovoru (1807. god.) raspravljalio tome zašto ni jednoga trgovca Zidova nema u Livnu. Kao objašnjenje naveo je Elia Jesurm svoj primjer: on je u Livno radi otvaranja trgovine poslao svoga sina Jakova (i još ga preporucio svome prijatelju Firdusu), no sin mu u trgovini nije uspio, jer da se nije mogao održati uz okretne i sposobne trgovce Livnjane, koji "kao da su završili sve židovske trgovacke škole, (ostavimo postrani to ima li i koliko, možda, pretjerivanja u ovoj pohvali livanjskim trgovcima). Pocetkom 20. stoljeca, po statistickim pokazateljima, u Livnu je bilo 15 Židova (što austrijskih, što španjolskih), a 1940. godine svega sedam. U nedostatku izvora mnogi od njih ce ostati nezabilježeni, kao i onaj anonimni što ga spominje autor knjižice "Hrvatsko glazbeno-pjevacko društvo 'Dinara' u Livnu" (objavljenoj u Zagrebu 1909). Govoreci kako je kotarski predstojnik barun Lazarini zabranjivao okupljanje Hrvata po sijelima i pjevanje hrvatskih pjesama, bilježi: "Hrvatska pjesma bijaše dakle pod globu, pa tako treci dan Božica godine 1884. katolicki mladici bijahu kroz caršiju tjerani redarima u ured i moradoše platiti 110 for. globe. Medu njima bijaše i jedan jevrej, koji na njega otpadajuci dio (5 for.) iz obijesti donesao sve u samim novcicima, da se makar tim osveti Lazariniu" (str. 7).
STIŽU TRGOVCI I OBRTNICI
Među prvima poznatim nam stigao je u Livno Mojses Drei (trgovac), čija osmogodišnja kći Sofija (rođ. u Sarajevu) ide u I. razr. osn. škole 1879/80. godine. O prvom poznatom livanjskom uraru Samuelu Livajicu iz maticnih knjiga župe Livno saznajemo da je živio na Milošniku - br. 182, da je u 40. godini umro od sušice (6. 3. 1896), da je pokopan na groblju u Rapovinama, te da je roden u Sarajevu, i to u braku Ivana Livajica I Livanjke Janje Kostoevic. U Livnu ce mu se iz incestuozne veze s Andom Sucic roditi više kceri i sinova: prvo Janja (1874. god.), te po redu Ivan, Zakarija, Ivana, Zorka. U livanjskim maticama je upisan kao katolik (sarajevske nismo mogli konzultirati), ali s velikom vjerojatnošcu pretpostavljamo da s oceve strane potjece iz židovske obitelji (ni u jednoj livanjskoj matici 18. i 19. st. nismo naišli na primjer da je nekom katoliku ime Samuel, niti, pak, Zakarija, koje ima njegov sin). Trgovac Haim Jakob Montilja od 1891. god. u Livnu ima registriranu svoju firmu. Imao je tri sina (Sumbul, Jedika i Mošo) i tri kceri (Mazalta, Rnhela i Blanka). Sedmogodišnja mu kci MazaZta (rod. u Travniku) pohadala je u Livnu I. razr. osn. škole 1896/97. godine. U Travniku mu je rodena i kci Blanka (u Livnu je 1915/16. ucenica III. razr. osn. škole I Rahela). Sin mu Sumbul poznati je livanjski i sarajevski veletrgovac. Jakobov bi mladi sin Mošo (rod, u Travniku 1888. god.), koji je u Livnu s odlicnim uspjehom završio trgovacku školu (1899-1903) i poslije, kao I brat mu, ovdje radio kao trgovac. Sumbulova kci Bukica (rod. u Sarajevu) u Livnu je 1918/19. ucenica I. razr. osn. škole. Braca Montilja imali su dva ducana u današnjoj Velica kuci, na samom pocetku ulice niže Perkuše džamije. Sumbu1je iz Livna otišao tridesetih godina, ali i kasnije s vremena na vrijeme rado se svracao u Livno. Trgovao je u prvom redu tekstilom. Od njega su robu narucivali gotovo svi livanjski trgovci. Zanimljiv je slucaj Oskara Davida Malawera: sin je trgovca Osiasa Malawera i Hertie Riben, roden 30. 12. 1869. u Przemyslu u Ga1iciji.U Livnu radi kao "racunarski podcasnik". Kršten je kad mu je bilo 32 godine (20. 8. 1901), i vjencao se istog dana u Livnu s katolkinjom Vilmom Zapletal iz Niškovica - Wisgau. Bio je osoba od ugleda: kumovi su mu bili kotarski gruntovnicar Adolf Chloupek i Frano Poznic (hotelijer). Godine 1900. u Livnu imaju registrirane svoje firme Morie Isak Levi, te Dudo Levi (ima firmu u Livnu od 1896. god), - kci mu Luna (rodena u Bijeljini) u Livnu pohađa III i IV. razr. osn. škole kao jedanaestgodišnja djevojčica (1897-1899). Tad su u Livnu trgovci i Sandor Papa i Bohor Papa. Šandorova kci Bohorika (rod. u Travniku) u Livnu je kao sedmogodišnja djevojcica u I. razr. osn. škole 1896/97. godine, a Bohorova kci Estera rođena je u Livnu i tu je 1901102. u I. razr. osn. škole. Evidentirali smo petoricu Breinera: Leopolda (onoga čiji je nadgrobni spomenik sacuvan), Ferdinanda, Jakova, Jozefa i Adolfa, te dvojicu trgovaca Altaraca: Isaka Vitu i Salamona Isaka. Cipelaru Ferdinandu Breineru u Livnu je 21. 9. 1906. rodena kci Anka. Stanovao je u kuci Pave Jazve, pokraj Bistrice, nedaleko od spomenika kralju Tomislavu (u istoj ce kuci kasnije stanovati kapelnici u "Dinari", najprije Prohaska, a poslije njega Julije Las). Jakova Breinera nalazimo upisana kao kuma na vjencanju cipelara Imbre Kozme i Jozefine Kurt (3. 3. 1907), a zanačiju Josefa Breinera kao kuma na vjencanju Frane Laštre i Draginje Erceg (7. 11. 1910). Adolf Breiner (rođ. u Bijeljini) šk. god. 1911/12. je ucenik I. pripravnog razr. trgovacke škole u Livnu. Isak Vita Altarac ima kći Rifku (rođ. u Sarajevu 1904), a Salamon Isak Altarac kci Sinjoru (rođ. u Jajcu 1907). Šk. god. 1915/16. obje idu u Livnu u osn. školu, Rifka u cetvrti, a Sinjora u drugi razred.
BEZ MINJANA I SINAGOGE
Za Austrije su u Livnu službovali sudac Talj, kotarski lijecnik dr. med. Siegfried Diamand te veterinar (živinar) dr. Isak Nachmias. Isakova žena je iz ugledne bugojanske židovske obitelji Graf (vlasnici hotela u Bugojnu). U Bugojnu mu je 25. 6. 1920. rod. sin Jozef (Joško), koji u Livnu pohada osn. školu od 1927. do 1929, do odlaska u Sarajevo. Isakje stanovao u kuci koja je danas vlasništvo Ivana Vukadina CMarijanovica ul. 10). Uz lijecenje stoke bavio se uspješno i humanom medicinom. U gradu bio omiljen, posebno bio miljenik ženskog svijeta, volio vesela društva i zabave. On i žena mu neizostavno bi sudjelovali na pokladnom maskimom plesu i cesto dobivali nagrade za najoriginalnije napravljenu masku. Imao je sina Jakova. I drugi mu sin kasnije u Italiji postao hotelijer. Iz Livna su odselili u Sarajevo. Poslije I. svj. rata na mjesto šefa katastra postavljen je nadgeometar Herman Fischler. Sin mu Edmund (rod. u Fojnici 28. 10. 1921) u I. je razr. livanjske osn. škole 1928/29: a iste te godine sin mu Sigmund i kci Suzana su ucenici VII. razr. livanjske gimnazije. Po sjecanju njihova školskog kolege Mehe Sefercehaica oboje su bili odlicni daci. Odavde su, prisjeca se Meho, odselili u Suboticu, gdje ih je zatekao II. svjetski rat. Jischlera je zamijenio mar1jivi, pedantni, gotovo neprimijetni ceški Zidov Jozef Alerhand, kao viši kotarski inspektor, Došao je iz Duvna 1929. i sa ženom ce (djece nisu imali) u Livnu ostati du&,o,proživjet ce i II. svj. rat. Poslije rata umro je u Livnu, a pokopan je u Zidovskom groblju u Splitu, jer je livanjsko vec bilo uništeno. Nekoliko mjeseci poslije žena mu odlazi u židovski staracki dom u Zagreb. Godine 1938. jedan je Zidov u Livnu otvorio trgovinu stakla u Pervanovoj kuci (danas ulica kneza Mutimira). Kratko je ostao u Livnu i nismo mu uspjeli doznati ime. Šumarski inženjer Leo Alkalaj u Livnu je na službi prvih godina poslije II. sv. rata. Vrlo je aktivan u KUD-u"Radnik". Kao ljubitelj teatra, amaterski je na livanjskoj sceni režirao Krležine drame. Ovdje se i oženio Livanjkom Finom (Jozefinom) Vrdoljak. Poslije nekoliko godina odselili su u Sarajevo, a odande, sa sinom Isakom i kcerkom Vesnom, u Beograd. U Livnu su stanovali u velikoj Vidovica kući iza Stare općine. Pedesetih godina u Livnu je kao apotekar službovao mr. Samuel Elazar, intelektualac ogromnog znanja i svestranog interesa: objavio je mnogobrojne znanstvene radove o narodnoj medicini, ljekovitom bilju, običajima bosanskih Roma, židovskim obicajima, o književniku Isaku Samokovliji… Idejni je začetnik osnivanja Muzeja Jevreja BiH u Sarajevu, a izdavacka kuća "Svjetlost" u biblioteci "Kulturno nasljede BiH" mu je 1987. objavila izuzetno vrijedno djelo "Jevrejsko-španjolski romancero", za koje je gradu sakupljao, može se reci, cijeloga života. Utkano je u nju, prema tome, ponešto i iz njegova livanjskog razdoblja istraživanja stvaralaštva židovskog naroda. Jedan od posljednjih Židova koji su živjeli i radili u Livnu je liječnik dr. Lazar Vajnberger, koji poslije proživiljene golootočke golgote dolazi u livanjsku bolnicu pedesetih godina i poslije koju godinu će odatle u Zagreb, a potom u Izrael. Zubarica Vje~oslava Landau iz Sarajeva je došla u Livno 1959. godine. Kao po~ljednji Zidov napustila je Livno poslije nekoliko godina. Kasnije odselila u Svicarsku. U Livnu su je svi zvali samo Slavicom. U uništenom livanjskom židovskom groblju nije bilo ležecih sefardskih spomenika. Bili su samo uspravni aškenaski. No to ne znaci da uz Aškenaze u Livnu nije bilo isto tako i Sefarda. O nacinu života u židovskoj zajednici ne znamo mnogo, ali ga je karakteriziralo, sigurno, ono što je I drugdje bilo tipicno za male židovske zajednice, gdje se nije mogao sastaviti minjan (najmanje deset odraslih muškaraca na okupu). Bez minjana nije se moglo ni pomišljati ng.gradnju sinagoge. Vedrana Gotovac, vrstan poznavalac života bosanskih Zidova, kaže da su livanjske židovske obitelji bile ukljucene u bugojansku židovsku opcinu. U tim malim zajednicama, kaže ona, svakodnevna bogoslužja su se održavala u kucama i po sobama u kojima su stanovali: "Obredi su se obavljali tiho i skromno, a u prvom planu je bilo sastajanj~ i ocuvanjevtradicije. Po sjecanju Mile Perica-Kikica, subotnje molitve livanjski su Zidovi obavljali u kuci Jakova Montilja. Danas u Livnu nema Židova, ni groblja im nema. Ostao je tu i tamo o njima zabilježen samo poneki podatak. Svakim danom sve je manji broj Livnjana koji čuvaju bilo kakvu uspomenu na te ljude što tako tiho ovamo dodoše i isto tako tiho odoše. Trebalo im je barem groblje sacuvati.
LITERATURA
Stipo Manđeralo, Kutija za čuvanje vremena - Prilozi proučavanju prošlosti livanjskoga kraja. Svjetlo riječi – Livno, 1996.