Krstaski Pohod Zarka Gavrilovica

Krstaški pohod Žarka Gavrilovića

Žarko Gavrilović (10. 4. 1933, Drežnik kod Užica), krstaš, antisemita, koordinator akcija paracrkvenih formacija, party breaker, mrzitelj modernog sveta, pravoslavna inkarnacija epskog vojvode Balačka. Školovao se u rodnom selu, potom u Užicu, Beogradu (bogoslovija) da bi naposletku boravio jedno vreme kao postdiplomac na Oksfordu (19671970). Doktorirao je najpre na Bogoslovskom fakultetu 1973, a dvanaesat godina kasnije i na Filozofskom fakultetu u Beogradu (Pretpostavke za jednu filosofiju religije u delu Božidara Kneževića). Njegov rad se može podeliti u tri faze. Sedamdesetih i ranih osamdesetih godina piše tekstove na opšte teme (Zašto verujem u Boga; Gospod Isus Hristos: istorijska ličnost), učestvujući u polemikama crkvenog undergrounda (Pravoslavni bilten; Pravoslavlje; Glas SPC). Prelomnu tačku predstavlja njegova knjiga Na braniku vere i nacije (1986), u kojoj Gavrilović objavljuje svoju podzemnu produkciju, pokazujući čitav spektar tema kojima se zapravo bavio: drama ateizacije, socijalistički savez kao zamena za crkvu, rehabilitacija vladike Nikolaja Velimirovića, ustaški zločini nad srpskim življem, remitizacija Vidovdana, značaj mrtvih u trasiranju srpske istorije). Možda je interesantna činjenica da je recenziju za ovu knjigu pisao Vojislav Koštunica, portretišući Gavrilovića „na sredokraći između klasičnog i liberalnog teologa, bez fanatizma jednog ili anarhizma drugog“, podvodeći njegove tekstove pod odrednicu „sociologije religije“. Međutim, ispostaviće se da će taj treći put Žarka Gavrilovića ići baš u pravcu nesvakidašnjeg fanatizma. Njegova druga faza nastavlja se knjigom Kosovski zavet srpskog naroda (1989), te formiranjem Srpske svetosavske stranke (1990) i prvom velikom akcijom koja će označiti prelazak u treću fazu njegove krstaške misije. Radi se o prekidu predstave Sveti Sava (tekst Siniše Kovačevića, režija Vladimira Milčina).
Protojerej Žarko Gavrilović je 31. maja 1990, sa Vojislavom Šešeljem (tadašnjim funkcionerom SPO) predvodio juriš aktivista Srpskog omladinskog bloka na Jugoslovensko dramsko pozorište. Tu akciju je Gavrilović opravdao potrebom da se spreči „blaćenje srpskih svetinja od nekih ljudi koji su u perverzijama i grehu“. Radi se o presedanu u istoriji jugoslovenske kulture, koji će se u Srbiji normalizovati tokom devedesetih godina, što potvrđuje i nedavni događaj sprečavanja izložbe kosovskih umetnika u beogradskoj galeriji Kontekst. Od 1990, Gavrilović nastavlja sve otvorenije da iznosi svoje antisemitske i fanatične stavove. Sarađuje intenzivno sa Ratiborom Đurđevićem, piše predgovore za njegove publikacije, učestvuje u zajedničkom projektu apologije Protokola sionskih mudraca, i to sa „hrišćanskog i nacionalističkog stanovišta“ Paralelno sa ovim radom, Gavrilović pokreće „veliki“ projekat izrade Enciklopedije pravoslavlja, koristeći „intelektualne“ resurse Obraza, uglavnom ljudi oko tadašnjeg lidera Nebojše M. Krstića. U međuvremenu, Gavrilović ne odustaje od sprovođenja svojih ideja u praksu. Njegov krstaški pohod se nastavio 30. juna 2001, kada je sa pripadnicima Obraza i Svetosavske omladine napao „satansko zlo“, odnosno učesnike gej parade. Tom prilikom je Gavrilović izjavio da nema ništa protiv homoseksualaca, ali da ima protiv njihovog greha.
Žarko Gavrilović opušteno živi i radi u Beogradu. Rado je viđen gost u dijaspori. U poslednje vreme, pored prebijanja onih koji drugačije misle, praktikuje i edukaciju. Autor je Srpskog pravosalvnog bukvara za školu i porodicu (2002) kao i Srpskog pravoslavnog posnog kuvara (2004).
Redakcija Betona
Draginja Ramadanski
BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License