Kritika Kulta Biblijske Kritike Eliezer Papo

Sveštenici i sveštenice obskurnog kulta biblijske kritike svojim ritualnim ubistvima biblijskog teksta često daju formu teze zasnovane na rješavanju nesuglasica između različitih biblijskih iskaza koji govore o istim događajima. Za razliku od iskrenih tragača za istinom koji tekstu (ili bilo kom drugom predmetu istraživanja) pristupaju bez predrasude i ličnih agendi, prepuštajući radije unutrašnjim i spoljašnjim znakovima da ih vode ka skromnim i nenametljivim zaključcima – ovi savremeni inkvizitori koji su zaposjeli katedre biblijskih studija po univerzitetima i akademskim ustanovama širom svijeta upravljeni su prije svega (ako ne samo i jedino) na "dodatno ilustrovanje" unaprednih tvrdnji i retroaktivno "dokazivanje" već poznatih neupitnih rezultata. Jedan od članova simbola vjere ove fanatične sekte je dogma po kojoj različita hebrejska imena za Boga ukazuju na to da je konačni (današnji) tekst Tore rezultat stapanja reznorodnih tekstova koji su nastali u različitim kultovima. Odjeljci u kojima se spominje termin Elohim (Bog) razvili su se unutar Elohističkog kuta koji je djelovao u jednom dijelu biblijskog Izraela - dok su oni odjeljci u kojima se Bog radije naziva vlastitim imenom JHWH nastali unutar JHWH-ističkog kulta koji je djelovao u drugom području biblijskog Izraela. Činjenica da se u u mnogim stihovima pojavljuju oba imena (najčešće jedno do drugog) po savremenim biblijskim kritičarima samo ukazuje na nerafiniranost konačnih svešteničkih redaktora koji su tekstove kasapili i skrajali na brzinu i nespretno, sasvim nesvjesni činjenice da ostavljaju otiske prstiju na osnovu kojih će u dalekoj budućnosti nepristrasni stručnjaci otkriti različito porijeklo tekstova. Međutim, tekst Tore ne potiče samo iz ova dva izvora. U procesu stapanja Elohističkim i JHWH-ističkim izvorima dodati su i sveštenički izvori koji su (po biblijskim kritičarima) usmjereni prevashodno na osiguravanje svešteničkih privilegija i regulisanje opštenarodnih obaveza prema njima. Uz sve ove izvore Tori je dodan još i pokoji ne do kraja prerađeni mit – a ponekad i različiti mitovi na iste teme. Svaki naučni rad koji ne bi sadržao ritualne formule poput "prema Elohističkim izvorima…", "istovremeno JHWH-istički izvori ukazuju…" i slično - unaprijed je osuđen na neobjavljivanje - a jeretika koji bi se usudio sumnjati u sveti nauk akademije očekuje etiketiranje kojim će biti označen kao njekatelj očiglednog ili kao slabić koji vuče unatrag. Ako bi i pored svega kod zabludjele ovčice izostalo javno kajanje i ritualno zaklinjanje u buduću vjernost dogmi - dalje dovođenje u pitanje stubova na kojima sve počiva biće spriječeno energičnom ekskomunikacijom kojom nenaučni element biva izbačen iz krila Svete Majke Akademije izvan koje nema spasenja. Ova sankcija povlači za sobom i zastrašujuće i nepodnošljivo uskraćivanje sakramenata (doktorata, stipendija, katedri, profesura, objavljivanja radova i slično). Jednaka sudbina očekuje i onog ko bi se usudio tvrditi da egipatski lingvistički tragovi kojiih je tekst Tore pun ukazuju na vrijeme Izlaska iz Egipta kao na stvarno vrijeme nastanka Tore. Onaj kome iz samog biblijskog teksta nije jasno da je nekolicina ljudi koja je u različitim periodima (u razmacima od po nekoliko desetina godina) djelovala pod konspirativnim imenom Isaija kumovala stvaranju ilegalnog anti-vladinog materijala koji će kasnije biti objavljen pod šifrom "Knjiga Proroka Isaije" također nema mjesta u ovom fundamentalističkom kultu koji se regrutuje samo iz redova čvrstih momaka jake vjere koji su spremni na potpunu poslušnost.
Šta, međutim, ako "kontradikcija" nije slučajni propust aljkavih i šlampavih redaktora? Šta ako se radi o svjesnoj i namjernoj kontradikciji usmjerenoj na dijalektičko usuproćavanje dvaju različitih pogleda – teocentričnog i antropocentričnog?

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License