Kosmopolitizam I Nacionalna Samosvest Jevreji U Subotici

Kosmopolitizam i nacionalna samosvest

JEVREJI U SUBOTICI

Jevrejska zajednica u Subotici danas broji (tek) nešto više od dve stotine članova, iako je treća po brojnosti u Srbiji i svojevrsni centar jevrejske kulture u Vojvodini. Nekada je, međutim, jevrejski deo građanstva od blizu četiri hiljade članova u ovom bačkom, u to vreme i austro-ugarskom, gradu predstavljao značajnu ekonomsku i kulturnu snagu, čiji je uticaj na ukupan razvoj grada nesumnjiv. Taj svojevremeni ekonomski zamah vidljiv je i u brojnim građevinama iza kojih stoji jevrejski kapital ili pak umešnost obrazovanih i preduzimljivih Jevreja.

U Subotici su Jevreji stalno nastanjeni od druge polovine XVIII veka, tačnije od 1775. godine, kada je izvesni Jakob Hersei dobio prvu dozvolu da se nastani u gradu. Sve do tada njima je bio dopušten samo privremeni boravak, jer su gradski oci smatrali štet-nim po hrišćane da u njihovoj blizini žive ljudi „sumnjive vere“ poput Jevreja. Dozvola za boravak se međutim sticala tek pošto su kandidati dokazali svoju moralnost. Vremenom je ta nevelika zajednica „podobnih“ Jevreja ipak narasla, pa je grad za par godina izdao i odobrenje za kupovinu placa na kojem će se graditi groblje, što je bio definitivan dokaz da su oni postali starosedeoci…

Do početka devetnaestog veka broj Jevreja u Subotici popeo se na nekoliko stotina, a sredinom stoleća na više od hiljadu. Sa povećanjem njihove brojnosti rastao je i njihov uticaj u ekonomskoj sferi, budući da su iskazali znatno veći poslovni duh i preduzimljivost od hrišćana, koji nisu imali ni afiniteta niti želje da se bave industrijom, trgovinom ili zanatima, te je gotovo 90 odsto tih delatnosti bilo u jevrejskim rukama. To je svakako bio važan faktor i za razvoj same zajednice, koja je na taj način došla do znatnog kapitala i postala značajna ekonomska snaga u gradu.

Sa povećanjem ekonomske moći jevrejska zajednica početkom XX veka, tačnije 1902. godine donosi odluku o gradnji prve sinagoge, i obezbedi mesto za verske obrede koje bi odgovaralo potrebama i ugledu zajednice. Tako nastaje hram svih hramova, odnosno jedna od najvećih i u to vreme najlepših sinagoga, koja na svojoj lepoti i atraktivno-sti ni danas nije mnogo izgubila. U to vreme Jevreji grade i mnoge privatne i poslovne zgrade, kao i fabrike koje su funkcionisale i nakon Drugog svetskog rata.

Između dva rata jevrejska zajednica je brojala blizu četiri hiljade članova, koji su prevashodno za maternji jezik prihvatili mađarski, jezik prethodne države. Po izbijanju Drugog svetskog rata, u vreme mađarske okupacije, iako su progoni već počeli, Jevreji su poverovali da će ih tadašnja vlast ipak zaštititi od narastajuće antisemitske histerije. Mnogo je njih iz drugih krajeva došlo u Suboticu, očekujući da će tu biti sigurniji, te je u trenutku kada su Nemci okupirali Mađarsku, a time i Bačku, u gradu bilo blizu šest hiljada Jevreja. Do deportacije je na žalost ipak došlo, i u logore je poslato ukupno 6.700 duša. Među njima je bilo dosta i onih koji su sa Jevrejima imali veze samo preko nekog možda dalekog pretka, te praktično nisu ni znali da su Jevreji, niti su se tako osećali. Logora je spašen samo mali broj dece zahvaljujući humanosti i hrabrosti suseda, koji su ih skrivali u svojim kućama.

Nakon rata, iz logora se u Suboticu vratilo oko hiljadu preživelih, ali mnogi od njih nisu više želeli da ostanu u gradu. Polovina je otišla u novoformiranu državu Izrael, i to prevashodno mladi, obrazovani i odvažni ljudi, dok je dobar deo novi dom našao u Kanadi i Americi. Deo školovanijih mladih kadrova nova vlast je poslala po direktivi u Novi Sad i Beograd, tako da su u Subotici ostali uglavnom stariji. Zahvaljujući upravo onima koji su ostali, a kojih je bilo nekoliko stotina, u Subotici je očuvana jevrejska tradicija, običaji, kultura i religija.

- Mi danas imamo sve mogućnosti da praznujemo svoje verske praznike, što je bilo dozvoljeno i u bivšoj Jugoslaviji. Uvek je bilo dovoljno onih koji se nisu osvrtali na postojeći ateistički trend i slobodno obeležavali sve tradicionalne verske datume. No, bilo je i onih koji nisu imali mnogo predznanja o svojoj verskoj tradiciji, jer nisu bili tako odgojeni… Danas se među subotičkim Jevrejima redovno obeležavaju Šabat i Pesah, odnosno Seder večera, nova godina - Roš Hašana, Jom Kipur i ostali verski praznici. Tradicija je u kulturi našeg naroda izuzetno značajan činilac, i Jevreji je vrlo poštuju, budući da ona predstavlja neraskidivi deo istorije koja je odredila sudbinu i živote gotovo svih koji se smatraju pripadnicima jevrejskog naroda - kaže Robert Sabadoš, potpredsednik Jevrejske zajednice u Srbiji.

Iako gotovo uvek pod pritiskom antisemitskog raspoloženja određenog dela javnosti, Jevreji u Srbiji, a posebno to važi za zajednicu koja živi u Subotici, tokom svih godina sukoba, ratova, razdvajanja i izolacija, bili su svojevrstan most između delova bivše države. Obeležavajući svoje blagdane, i organizujući razne kulturne događaje, nekadašnji jugoslovenski Jevreji ostali su u bliskoj vezi jedni sa drugima, ali takođe i sa narodima sa kojima vekovima žive. Iako vrlo tradicionalni i vezani za svoju zajedničku istoriju i kulturu, oni nose izvestan kosmopolitizam koji ih čini otpornim na svako nacionalno samozatvaranje. Prihvatanje jezika sredine kao jezika sopstvene mikrokulture i svakodnevnog života, a da se pri tom ne izgubi veza sa vlastitim identitetom i istorijskim nasleđem, karakteristika je retko kojeg naroda kao što je to slučaj sa Jevrejima. U Subotici mnogi od njih i danas govore dva ili tri jezika koja se koriste u ovoj sredini, prihvativši ih kao maternji.

Pozorišni eksperiment

Novija istorija subotičke sinagoge vezana je na neki način i za istoriju naše pozorišne umetnosti, za vreme kada je širom bivše države tada slavni Ljubiša Ristić sprovodio svoje avangardno pozorište, tačnije kulturno-pozorišne eksperimente. Ristić je u Suboticu došao sa namerom da „prodrma tu učmalu sredinu“, a jedan od objekata njegovih pozorišnih eksperimenata bila je i sinagoga. Ona je jedno vreme bila ni manje ni više nego pozornica njegove avangardne umetnosti, te je na njoj na jednom od performansa, a po zahtevu scenarija, glumac projezdio na konju koji je iza sebe ostavio svoj upečatljiv konjski trag i miris balege. Dobar deo javnosti je i pored uvažavanja umetničke slobode izražavanja bio zblanut tim činom, ali budući da je tada Bog još uvek bio zabranjen, bilo kakva odbrana jednog verskog objek-ta predstavljala je pravu jeres.

Događaj se sada pominje kao kuriozitet ili drskost jednog potonjeg političara, kako ko voli da tumači, ali je nakon upotrebe sinagoge kao pozorišnog objekta ostala prilična šteta unutar same zgrade.

Jedna od najlepših sinagoga u Evropi

Subotička velika sinagoga spada među najlepše u Evropi, i predstavlja svojevrsni biser secesijske arhitekture. Sledeći trendove toga vremena u oblasti izgradnje, njeni projektanti Marcel Komor i Deže Jakab, inače autori i čuvene Gradske kuće, sagradili su bogomolju ogromnih dimenzija, čak i preveliku za potrebe zajednice, u stilu mađarske secesije. Taj stil je posebno karakterističan u ornamentici, koja se u velikoj meri razlikuje od tada uobičajene persijske korišćene u ukrašavanju mnogih sinagoga širom sveta. Po svojim graditeljskim i arhitektonskim rešenjima ovo zdanje je sve do danas ostalo jedno od najlepših verskih i kulturnih objekata ne samo u Subotici.

Zgrada počiva na osam metalnih stubova, iznad kojih je izgrađena ogromna kupola, u obliku „šatora sedam zaveta“. U izgradnji je korišćena i keramika iz čuvene pečujske fabrike Žolnai.

Danas je zbog velikog stepena oštećenosti subotička sinagoga pod zaštitom Uneska. Svetski fond za zaštitu spomenika svrstao ju je među 100 najvažnijih jevrejskih spomenika u svetu. Restauracija je započeta pre nekoliko godina, a dosad je restaurirana kupola na kojoj je obnovljen originalni žolnai crep. Konačni završetak restauracije zavisi pre svega od finansijskih sredstava, a oni od raznih fondacija i donacija, kaže Robert Sabadoš.

Ipak, stavljanje velike sinagoge van funkcije, a to traje već desetak i više godina, nije poremetilo ustaljeni red u obeležavanju tradicionalnih praznika, te se verski obredi redovno održavaju u tzv. maloj sinagogi, pri samoj opštini.

Vesela Laloš, Danas

NEKAD I SAD Godina 1 Broj 6 Novembar/Decembar 2010

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License