Konvencija O Neprimenjivanju Statutarnih Ogranicenja Na

Usvojena i otvorena za potpise, ratifikacije i pristup od strana Generalne skupštine Rezolucijom 2391 (XXIII) od 26. novembra 1968.
STUPANjE NA SNAGU: 11. novembra 1970, u skladu sa članom VIII.
PREAMBULA:
Države potpisnice ove konvencije,
Sećajući se Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 3 (1) od 13. februara 1946. i 170 (11) od 31. oktobra 1947. o izručenju i kažnjavanju ratnih zločinaca, Rezolucije 95(1) od 11. decembra 1946. koja potvrđuje principe međunarodnog prava priznate Poveljom Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu, i presude suda i rezolucija 2184 (XXI) od 12. decembra 1966. i 2202 (XXI) od 16. decembra 1966. koje izričito osuđuju kao zločine protiv čovečnosti, kršenje ekonomskih i političkih prava starosedelaca s jedne strane, i politiku aparthejda s druge,
Sećajući se rezolucija Ekonomskog i Socijalnog veća Ujedinjenih nacija 1074 D (XXXIX) od 28. jula 1965. i 1158 (HP) od 5. avgusta 1966. o kažnjavanju ratnih zločinaca i osoba koje su počinile zločine protiv čovečnosti.
Primetivši da nijedna od svečanih deklaracija, instrumenata ili konvencija koje se tiču suđenja i kažnjavanja ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti nema odredbe o periodu ograničenja,
Smatrajući da su ratni zločini i zločini protiv čovečnosti među najozbiljnijim zločinima u međunarodnom pravu,
Ubeđeni da je efikasno kažnjavanje ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti važan element u sprečavanju takvih zločina, zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ohrabrivanju ili poverenju, podsticanju saradnje među narodima i unapređenju međunarodnog mira i bezbednosti,
Primećujući da primena lokalnog prava koje se tiče zastarevanja običnih zločina na ratne zločine i zločine protiv čovečnosti izaziva zabrinutost svetskog javnog mnenja, jer sprečava sudsko gonjenje i kažnjavanje osoba odgovornih za te zločine,
Uviđajući da je nužno i da je vreme da se u međunarodnom pravu ovom konvencijom potvrdi princip da nema perioda zastarevanja za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti, i da se obezbedi njeno univerzalno sprovođenje,
Složile su se u sledećem:
Član I
Nikakvo statutarno ograničenje se neće primenjivati na sledeće zločine, bez obzira na datum kad su počinjeni: a. ratne zločine onako kako su definisani u Povelji Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu od 8. avgusta 1945. i potvrđeni rezolucijama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 3 (1) od 13. februara 1946. i 95 (1) od 11. decembra 1946, posebno "teška kršenja" nabrojana u Ženevskoj konvenciji za zaštitu žrtava rata od 12 avgusta 1949;
b. zločine protiv čovečnosti, počinjene u doba mira ili rata, kao što su definisani u Povelji međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu od 8. avgusta 1945. i potvrđeni rezolucijama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 3 (1)od 13. februara 1946. i 95 (1) od 11. decembra 1946, izbacivanje vojnim napadom ili okupacijom i nehumana dela koja proizilaze iz politike aparthejda i zločina genocida kako je definisan 1948. u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, čak i ako takva dela ne predstavljaju kršenje domaćeg prava u zemlji u kojoj su počinjeni.
Član II
Ako se počini bilo koji od zločina navedenih u članu I, odredbe ove konvencije će se primenjivati na predstavnike državne vlasti i privatne osobe, koje kao glavni počinioci ili saučesnici učestvuju ili direktno podstiču druge na vršenje bilo kog od ovih zločina, ili koji konspirišu sa njima da bi ih počinili, bez obzira na stepen njihove izvršenosti, kao i na predstavnike državne vlasti koji tolerišu činjenje tih zločina.
Član III
Države potpisnice ove konvencije preuzimaju obavezu da usvoje sve nužne domaće, zakonske i druge, mere, sa ciljem da se omogući izručenje, po međunarodnom pravu, osoba o kojima je reč u članu II ove konvencije.
Države potpisnice ove konvencije preuzimaju obavezu da usvoje, u skladu sa svojim ustavnim procedurama, sve zakonodavne i druge mere, da se obezbede statutarna ili druga ograničenja koja se neće odnositi na sudsko gonjenje i kažnjavanje zločina o kojima je reč u članovima I i II ove konvencije i da će, gde takva ograničenja postoje, ona biti ukinuta.
Član V
Konvencija će do 31. decembra 1969. biti otvorena za potpis od strane bilo koje države članice Ujedinjenih nacija ili članice bilo koje od njenih specijalizovanih agencija ili Međunarodne agencije za atomsku energiju, bilo koje države potpisnice Statuta Međunarodnog suda pravde i svake druge države koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija pozvala da pristupi ovoj konvenciji.
Član VI
Ova konvencija podleže ratifikaciji. Ratifikacioni instrumenti će biti pohranjeni kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.
Član VII
Ova konvencija će biti otvorena za pristup svakoj zemlji na koju se odnosi član V. Instrumenti o pristupu će biti pohranjeni kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.
Član VIII
1. Ova konvencija će stupiti na snagu devedesetog dana posle dana deponovanja desetog ratifikacionog instrumenta ili pristupnice kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.
2. Za svaku državu koja posle deponovanja desetog ratifikacionog instrumenta ili pristupnice ratifikuje Konvenciju ili joj pristupi, Konvencija će stupiti na snagu devedesetog dana od dana deponovanja sopstvenog ratifikacionog instrumenta ili pristupnice.
Član IX
1. Po isteku 10 godina od dana kad ova konvencija stupi na snagu, bilo koja strana ugovornica može u svako doba podneti molbu za reviziju Konvencije, pismenim obaveštenjem upućenim generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija.
2. Generalna skupština Ujedinjenih nacija će odlučiti o eventualnim koracima koje treba preduzeti po takvoj molbi.
Član X
1. Ova konvencija će biti pohranjena kod generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. 2. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će proslediti overene kopije ove konvencije svim državama na koje se odnosi član V.
3. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija će obavestiti sve države na koje se odnosi član V o sledećim pojedinostima:
(a) potpisima ove konvencije i instrumentima ratifikacije i pristupnicama deponovanim po članu V, VI i VII; (ć) datumu stupanja na snagu ove konvencije u skladu sa članom VIII; (s) saopštenjima primljenim u skladu sa članom IX.
Član XI
Ova konvencija, čiji su tekstovi na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku podjednako autentični, nosiće datum od 26. novembra 1968.
KAO SVEDOCI OVOGA dole potpisani, za to propisno ovlašćeni, potpisali su ovu konvenciju.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License