Ko Je Bernard Lazare

Marcos Moreno Ko je Bernard Lazare?

U srpnju 2011. izišlo je španjolsko izdanje Lazarove knjige: L'Antisémitisme, son histoire et ses causes. Pod naslovom: EL ANTISEMITISMO, SU HISTORIA Y SUS CAUSAS, u prijevodu Marcosa Morena (nap. JHN)

Sve do kasnog puberteta Bernard Lazare nije bio svjestan da je Židov. Rođen je 1865. u južno-francuskom gradu Nîmesu koji je u to doba bio oštro podijeljen između katolika i protestanata; u njemu je bilo malo Židova. Pokrajina Languedoc bila je u stoljetnom vjerskom sukobu, no roditelji mladog Bernarda, koji su bili sefardskog porijekla, ostali su neutralni i, još ktomu, vjerski ravnodušni; dakle, bili su ateisti i potpuno odvojeni od židovske vjerske tradicije. Oboje su rođeni u Carpentrásu, blizu Avignona, i bili su podrijetlom od “papinskih Židova”, kako su zvali na francuskom Jugu Židove iz Grofovije Venaissin (1), papinske zemlje sve do Francuskog Veleprevrata.

U 21. godini Bernard Lazare se seli u Pariz gdje je započeo književnu karijeru u kojoj nije postigao znatan uspjeh. Njegov je materinji jezik, zapravo, bio provansalski, a francuski - naučen u školi - nikada mu nije postao prirodan jezik. Ipak, njegovo ime mu je otvorilo vrata mnogih dnevnika i časopisa, i primjetio je da nije bio “Francuz kao ostali”, nego Židov koji se okoristio solidarnošću koju nije tražio.
Godinama je bio vezan za krug oko časopisa Cahiers de la Quinzaine koji je uređivao Charles Péguy te je često u Péguyevoj maloj knjižari vodio duge razgovore s Georgesom Sorelom i Danielom Halévyjem.
U to je vrijeme kod Péguya već počeo preokret koji će ga odvesti od narodnjačkog socijalizma do vrlo oštrog katolicizma i domoljublja. Sorel, teoretičar anarhosindikalizma, još se nije približio nacionalizmu, međutim nije krio svoj nemir pred židovskom finan-cijskom moći. Halévy bi upola u šali znao reći: "da nemam u venama židovske krvi, bio bih antisemit". Ipak, kada je buknula “afera Dreyfus", svi su se odmah solidarizirali s ovim židovskim kapetanom francuske vojske osuđenim na dva vojna suda za izdaju; i tada je Bernard Lazare u svojoj duši osjetio duh predaka. Bio je jedan od najborbenijih branitelja onoga kojega je smatrao žrtvom militarizma i natražnjaštva. Jedva da bi bilo pretjerano reći da je on, a ne Zola, bio onaj koji je poveo žestok boj kojim su naprednjaci krenuli protiv vojske i njezine pravde.
Njegovo razočarenje je bilo strašno kada je Dreyfus prihvatio predsjedničko pomilovanje, koje je isključivalo svaku mogućnost obnove procesa. To je bio konačan udarac za čovjeka već duboko povri-jeđenog. Upravo će 1894. Bernard Lazare objaviti L'antisémtitisme, son histoire et ses causes, djelo koje će izazvati žestoka protudjelovanja, kako kod antisemita tako i kod židova-talmudista. Ono što ga je najviše ogorčilo bile su, svakako, kritike časopisa Revue Intemationale d'Anthropologie. Lazare, koji uopće nije poznavao antropologiju, u svojem je djelu, zapravo, poricao stvarno postojanje rasa. Po njemu su, kao i po Gobineauu, skupine ljudi u samim početcima čiste, zatim su se su tijekom tisućljeća sve više miješale, a ta činjenica je bila dovoljna da poništi svaku valjanost konceptu rase, ako se primjenjuje na suvremene narode. Ta grješka nije prošla neopažena, te antropolozi, kako francuski tako i židovski, nisu imali ni najmanje teškoće u dokazivanju da se rasa ne određuje postojanjem jednog jedinog para kao praroditelja nekog ljudskog kolektiviteta, nego pri-sustvom, u konkretnim pojedincima dotičnog kolek-tiviteta, statistički relevantnih zajedničkih nasljednih značajki.
Ovim nevoljama pridružio se val antisemitizma izazvan u Francuskoj Aferom Dreyfus, koji je pri-vukao i njegove prijatelje iz Cahiersa. Lazare je shvatio da optimizam posljednjeg poglavlja njegovog Antisemitizma ne leži na čvrstim temeljima.
Kao posljedica toga, nakon što je s oduševljenjem dočekan na Prvom cionističkom kongresu 1897. godine, ušao je na neko vrijeme zajedno s Herzlom u Izvršni komutet Cionističke organizacije; i počeo je izdavati cionistički časopis Le Flambeau. Međutim, jer je ipak bio anarhist, njegova klasna i revolu-cionarna uvjerenja ubrzo su ga udaljila od Herzla. Za Herzla, Lazare je bio previše anarhist. Nakon što se Herzl povezao s barunom Edmondom de Rotschildom – što je cionizmu osiguralo znatnu materijalnu financijsku potporu1 – godine 1899. Lazare će pisati Herzlu – na taj način, zapravo, čitavom Komitetu cionističkog pokreta - “Vi ste po svojemu načinu mišljenja buržuj, buržuj u svojim osjećajima, buržuj u svojim idejama, buržuj u svojim zamislima o društvu.”2 Kako objašnjava Jesse Cohn: “Jedna od zabilješki u dnu stranice zaboravljenih od Povijesti je da Herzlova državnička/kapitalistička vizija, usprkos čitavom uspjehu koji je postigao kao organizator, nije toliko oduševila prve židovske kolone u Palestini, kao što je to učinila Lazareova vizija. ‘Moramo se vratiti kao narod,’ - tvrdio je Lazare – ‘ili barem kao jedan Slobodan kolektivitet, ali samo pod uvjetom da taj kolektivitet ne bude oblikovan u vidu Države kapi-talista i ugnjetavača u kakovim živimo.”3 Također i Hannah Arendt ističe isto ovo razilaženje: “Herzlovo rješenje židovskog problema, ukratko, uključuje oslobođenje, bijeg prema domovini. (…) Za njega je bio sporedan stupanj neprijateljstva koje bi mogao imati kakav bezbožnik; doista, mislio je koliko god da je neki pojedinac više bio antisemit, više će cijeniti prednosti izlaska Židova iz Europe. Za Lazara, naprotiv, teritorijalno pitanje je bilo od drugo-razrednog značaja, samo puka posljedica prvotnog zahtijeva da se 'Židovi emancipiraju kao narod da bi utemeljili naciju’”4
Iscrpljen i već bolestan od raka, u Péguyjevom časopisu objavio je rezultate velike ankete o Židovima u Rumunjskoj, Rusiji i Istoku, što je potaklo javne polemike. Međutim, uzastopni udarci su bili previše jaki i 1903. Lazare umire, prerano – u 38. godini živo-ta. Ostavio je jedno veliko djelo koje je u nedavnom međuraću i vrhuncu međunarodnog antisemitizma zahtijevalo tumačenje i dužno poštovanje.
Za vrijeme života, Lazare je primao teške kritike - sve do uvrijeda. Kasniji naraštaji su mu dali za pravo i dan-danas njegovo djelo predstavlja slobodan ključ za razumijevanje antisemitizma, jednog od bitnih problema našeg vremena.
1 Baruch Cohen, Bernard Lazare (1865-1903): A forgotten Jewish Prophet, (Bernard Lazare /1865-1903/: Jedan zaboravljeni židovski prorok) u The Canadian Jewish News, 22. studenog 2001. str. B20, dostupno u www.uqtr.ca/~bougaief/Son/Image/Lazare.doc
2 Bernard Lazare, Reference http://www.thefullwiki.org/Bernard_Lazare
3 Jesse Cohn, Messianic Troublemakers: The Past and Present Jewish Anarchism (Jesse Cohn, Messianic Troublemakers: The Past and Present Jewish Anarchism) u http://www.zeek.net/politics_0504.shtml
4 Hannah Arendt, Una Revisión de la Historia judía y otros ensayos, (Pregled židovske povijesti i drugi eseji) Ed. Paidos, Barcelona, 2005, pogl. 6 Herzl i Lazare.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License