Knezevic Slobodan Milenija

U Jerusalimu je nedavno umrla dr Julija Ehrenfeld, dugogodišnji član našeg Udruženja. Njeno smo ime vrlo često mogli da vidimo pod rubrikom "Dobrovoljni prilozi". Tiha i skromna, kao što je živela, tako nas je i ostavila. Posetila sam je mesec dana pre njene smrti. Sedeći u svojim kolicima, satima je provodila gledajući, sa smeskom na licu, fotografije svojih unuka koji su joj sa zida slali poljupce i cveće. Osim ovih fotografija, u vitrini je bilo još nekoliko fotografija srpskih seljaka. Ko su oni i ko je bila dr Julija Ehrenfeld?

Julija Dresner rođena je 1912. godine u Hamburgu, odrasla i školovala se u Beču. Tridesetih godina, njena se familija, zbog očevih poslovnih razloga, preselila u Zagreb, gde je Julija završila studije na Medicinskom fakultetu i tamo upoznala svog prvog supruga, Ladislava Dojča. Dvoje mladih lekara dobili su zaposlenje u Kruševačkom okrugu i uspostavili vrlo prisne i prijateljske odnose sa svojim pacijentima, seljacima iz tog kraja. Aprila 1941. godine, dolaskom nemačkih trupa i objavljivanjem protivjevrejskih propisa, otpušteni su sa posla. Morali su da napuste svoj stan. Našli su privremeno sklonište kod poznanika. No, saznavši da nemačke patrole traže Jevreje koji se skrivaju u tom kraju, napustili su dom svojih prijatelja da ih ne bi izložili opasnosti. Lutali su po šumama. Julija je tada bila gravidna i nije mogla da nastavi tim kilometarskim marševima i skrivanjima pod vedrim nebom te je odlučila da siđe u selo Aleksandrovac, kod Kruševca. Seljaci su je, iznemoglu, doveli u kuću Predraga Zdravkovića, koga je Julija vrlo površno poznavala, vršeci dužnost lekara. U to vreme bio je na snazi zakon da na ulaz svake kuće mora da se stavi spisak svih stanara i toga su se svi morali strogo pridržavati. Uprkos tome, Predrag, njegova supruga Stana i ostali članovi porodice prihvatili su Juliju kao da im je rođaka. No, opasnost je svakim satom rasla i bilo je rizično za sve da Julija ostane tamo, te su je prebacili u susedno selo kod poznanika Borivoja Bondića. Pošto se njegova kuća nalazila uz sam drum kojim obično prolaze Nemci, Bondić se dogovorio sa jednim seljakom da primi porodilju uz novčanu naknadu i da se kod njega porodi. Seljak se nije pojavio i Julija je ostala kod Bondića, spavajući u istom krevetu sa Borivojevom ženom Grozdanom nedelju dana. Sa strepnjom su čekali da li će se Julija poroditi. Bondić je našao seljaka u selu Latković koji je bio spreman da uzme Juliju da se kod njih porodi. Tek što je Julija stigla kod njih, pronela se vest da je Predrag Zdravković uhapsen, pod optužbom da je u kući skrivao Jevrejku. Seljak iz Latkovića se uplašio i tražio od Julije da napusti njihovu kuću. Julija je to i učinila. Porođaj je počeo i Julija se, uplašena i sama, sakrila u neki ćosak, spremna da se porodi tamo. No srećom su je našli Milenija i Slobodan Knezević i doveli je u svoju kuću u zadnjem trenutku, gde se 4. marta 1943. godine i porodila, rodivši sina Ilana. Njeni su joj domaćini nudili gostoprimstvo, ali Julija nije htela da i oni nastradaju, te ih je napustila. Pomoću svojih prijatelja, Knezevića i Bondića, koji je nisu napustili pronalazili su joj nova skrovišta i donosili hranu. Čim je Predrag Zdravković pušten iz zatvora došao je da poseti Juliju, da joj kaže da se ne ljuti na nju i da će i dalje ostati prijatelji.

Nakon oslobođenja, pronašla je supruga Lavoslava, koji je bio veoma bolestan. Zaposlili su se u Banatu, gde su bili među osnivačima Doma za ratnu siročad. Godine 1951. Julija, koja je ostala međuvremeno udovica, zajedno sa sinom Ilanom došla je u Izrael. Tu se preudala i bila dugi niz godina lekar Kupat Holima u Jerusalimu. Sin Ilan, osnovao je porodicu i živi u Haifi.

Julija je ostala u prijateljskim odnosima sa svojim spasiocima, srpskim seljacima iz okoline Kruševca koji su proglaseni Pravednicima

http://www.makabijada.com/megile.htm>

Mirijam Štajner Aviezer

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License