Kabiljo Daniejel Danilus

Danijel Kabiljo Danilus

Rodjen u Sarajevu 1894 stradao u Jasenovcu 1944Slikarstvo studirao u Becu. Ubijen u koncetracionom logoru u Jasenovcu.

Nije, naravno, najvažnije kada, nego da su Jevreji u Bosnu došli. Nije čak toliko važno ni da su došli, nego kako je drugima bilo s njima i njima s drugima. O tome svjedoče i duhovni tragovi jevrejske kulture u Bosni i Hercegovini, i oni sačuvani i oni uništeni, oni zanemareni i oni rekonstruirani, oni tragovi koji danas ulaze u sklop ukupnog kulturnog nasljeđa. Sintagma “duhovni trag” označava prvenstveno materijalizirani trag, a potom utjecaj na opće kulturne tokove u jednoj sredini. Je li trag koji ostavlja zanemarljiva manjina značajan? Da bi mozaik jedne kulture bio potpun, svi kamenčići moraju biti postavljeni na svoje mjesto. Ko nešto zna o Jevrejima, zna da je u tim zajednicama najviše cijenjeno osobno obrazovanje, a na općem planu duhovne i kulturne vrijednosti, što nije nikakvo čudo za ove zajednice u kojima odavno nije bilo nepismenih. Otuda visok procenat visoko kvalificiranih pojedinaca i golema briga za vlastite kulturne znamenitosti i za sve što se veže uz pojam osobnog i nacionalnog identiteta.

U Bosnu Jevreji doniješe nove jezike (predkastiljanski španjolski i njemački, odnosno ladino i jidiš). Stariji se sjećaju da se judeo-španjolski (ladino) govorio na ulicama Sarajeva, a oni Srbi, Hrvati i Bošnjaci s kojima su Jevreji bili u prisnijim vezama razabirali su ponešto, mogli i sami donekle razumjeti ovaj jezik, naročito od kada su Jevreji stali ubacivati domaće riječi u kolokvijalni govor (pa je rabin koji je umro u Kiseljaku nazivan Rabi de la Kisela, nekog ne baš naročito cijenjenog trgovca Rafu prozvaše Rafo il Krmak, a i sam se prisjećam da su moje sarajevske tetke za riječ “poplava” govorile “milaska”, što je očito bilo izvedeno iz imena rijeke Miljacke). Da je bilo i surevnjivosti dokazuje i promjene u upotrebi turske riječi čivut, koja je vremenom dobila pogrdno značenje. U jeziku se karakterizira vlastito i stav prema drugom. Nije slučajno da je jedna jevrejska uličica u Bosni od naroda prozvana “Galamića sokak”. Uz jezik Jevreja je mijenjano i sve drugo, od načina odijevanja do kulinarstva. U svemu se osjećalo prožimanje nasljeđa i usvajanje novog.
Velika je razlika da li se kultura druge zajednice ili manjine naziva “našom” (u ovom slučaju kulturom bosanskih Jevreja) ili “njihovom” (kulturom Jevreja u Bosni), u što je upleten i politički stav o mogućnosti zajedništva. Jevreji su uvijek kada mogu ukorijene u zemlji u kojoj žive, jer neće da budu samo prolaznici. Svaki put je bilo tako; svaki put su pripadali zemlji u koju su došli; svaki put su sebe u tu zemlju uložili. I u Bosni su Jevreji Bosne odavno postali bosanski Jevreji. Nije mali broj Jevreja učestvovao u duhovnom životu Bosne i Hercegovine.

Sjetimo se slikara (Danijel Kabiljo - Danilus, Berta Baruh, James Haim Pinto, Josip Levi Monsino, Danijel Ozmo, Rikica Ovadija, Jaša Bararon, Marina Finci, Marina Tošić), pisaca (Bohoreta, Isak Samokovlija, Erih Koš, Vladimir Albahari), muzičara (Oskar Danon, Flora Jagoda, Ranko Rihtman, David Kamhi, nekoliko “Ladino grupa” Raše Kamhija), arhitekata (Jahiel, David i Ognjenka Finci, Vladimir Dobrović, Mirko Ovadija), teoretičara (Marcel Šnajder, Kalmi Baruh, Ivan Focht), pozorišnih i filmskih radnika, novinara i kulturnih djelatnika… Bilo je i gimnazijskih i univerzitetskih nastavnika, bilo i knjižara (u Sarajevu su između dva svjetska rata jevrejski vlasnici imali deset knjižara i četiri štamparije) koje su doprinijele općem obrazovanju i protoku informacija, a kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo La Benevolencija je i danas veoma aktivno. Tihi utjecaj je bio prisutan kroz stambene građevine (među kojima je u Sarajevu Salomova palata najpoznatija), kroz napjeve, zanatstvo, kulinarstvo… Eli Finci je bio pojam strogog kritičara iako nije mnogo pisao o sarajevskim pozorišnim izvedbama. Ovome svakako treba dodati da su “jevrejske teme” bile često prisutne u djelima raznorodih umjetnika iz BiH, a naročito u književnosti, gdje postoji niz značajnih djela, od I. Andrića i I. Samokovlije preko A. Sidrana i A. Vuletića do M. Jergovića i M. Bazdulja.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License