JUGOSLAVIJA IZRAELU DAJE GENERALE
Politika, 22.7.1990
Sarajlija David Elazar i Zagrepčanin Haim Bar Lev zapamćeni kao najbolji vojnici jevrejske države na dužnosti šefa Generalštaba
JERUSALIMSKI DNEVNIK
Jerusalim, jula
Jugoslavija je Izraelu dala dvojicu načelnika Generalštaba.
Možda je to samo obična slučajnost. Ali možda je doprinelo i naše detinjstvo da ostanemo toliko verni boračkom pozivu, pokušava danas da objasni jedan od tih generala.
Haim Bar Lev je trideset godina proveo u vojsci, a komandovao je jevrejskom armijom od 1968. do 1972.
David Dado Elazar je čitavog života nosio uniformu, Bio je načelnik Generalštaba u teškom oktobarskom ratu, posle koga je primoran da podnese ostavku. Tri godine kasnije umro je - u pedeset drugoj od srčanog udara.
Tačno je ono što se priče da smo 1967. na frontu govorili srpski, nadajući se da Rusi u Siriji neće brzo moći da prevedu, a Arapi ionako ne razumeju - potvrđuje Bar Lev.
Drugovi iz detinjstva
Vojnička vremena su prošla za sedokosog, krepkog šezdesetpetogodišnjaka. Dugo je već otkad je prešao u političare. Poslanik je u Knesetu, a dok su laburisti bili u vladi bio je ministar, doskora nadležan za policiju.
Drugačije je bilo sa Davidom Elazarom. Na njega su političari svalili svu krivicu zato što su Egipćani i Sirijci iznenadili Izrael, Napustio je svoje jedino pravo zanimanje.
- Dado je to preboleo, Ne mislim da je umro od gorčine - glasno i sebe uverava Haim Bar Lev, nerazdvojni prijatelj od dana kad je kao đak zagrebačke Prve muške sreo vršnjaka koji se doselio iz Sarajeva.
…Elazar se upisao u Treću realnu gimnaziju.
Drugovi iz detinjstva postaće kasnije najčuveniji izraelski vojnici.
Ove nedelje na jerusalimskom, filmskom festivalu prikazan je prvi put dokumentarac „Dado". Slike su još jednom obnovile uspomene Izraelaca na iskušenja Jom kipura, ali i na čitav, život njihovog istinskog heroja. Svi koji su govorili pred kamerom - Haim Bar Lev najčešće - nisu se ustezali da to kažu. Nepravda je učinjena i još jednom nacija, i ovako, pokušava da dobije oproštaj za ono što su političari učinili Davidu Elazaru posle „dana pokajanja", što prevedeno znači Jom kipur, najveći praznik Jevreja.
Kadrovi Sarajeva, gde je Dado rođen 1925, pa Splita gde je živeo pošto je šestogodišnjem dečaku umrla majka pre nego što je stigao u Zagreb, podsetili su odakle je David Elazar pošao, da bi uoči samog šestoaprilskog rata otišao u Palestinu.
Dadov otac je ostao u Jugoslaviji. Umro je kao penzionisani oficir JNA.
- Moja je porodica imala drugačiji put, objašnjava Haim Bar Lev. Ja sam rođen u Beču, a otac je došao u Zagreb 1928. kao direktor Prve domaće tvornice konca Unitas D.D. Posle male mature 1939, poslali su me u Palestinu. Pravo u poljoprivrednu školu Mikve Izrael to je tada bio ideal za sve jevrejske useljenike. Poslednjim Orijent ekspresom, pre nego što ,je Jugoslaviju zahvatio drugi svetski rat, do Istanbula su stigli moji roditelji i mlađi brat, a odatle onda više nije bilo teško dalje…
- Od četrdeset članova jevrejske omladinske trupe kojoj smo u Jugoslaviji pripadali Dado i ja, rat smo preživeli samo nas dvojica i Rut Plesner u Palestini, i jedna devojka tamo. Svi ostali - bili su u partizanima - uhvaćeni su i ubijeni.
… Za vreme rata i ja sam želeo da se odavde sa jevrejskom balkanskom padobranskom jedinicom vratim u Jugoslaviju. Ali baš tada sam slomio nogu.
Od te grupe, inače, u Izraelu danas živi petšest članova.
Haim Bar Lev i David Elazar su sve svoje ratove vodili u Izraelu. Obojica su postali načelnici Generalštaba. Dado između 1972. i 1974.
- Pripremajući film, uverio sam se da do danas izraelski vojnici smatraju da nije bilo lično hrabrijih ljudi od Dada Elazara, Moše Dajana i Rafaela Ejtana, takođe načelnika Generalštaba, kaže reditelj Uri Goldštajn.
O „tužnoj i tragičnoj situaciji" posle jomkipurskog rata 1973. kad su mi¬nistri, a među njima naročito Moše Dajan, uspeli da državnu komisiju upute da istražuje jedino vojnike, Bar Lev danas ovako govori:
- Dado je vojnički prihvatio svoju odgovornost jer je bio komandant, ali ne da je sva krivica njegova, dok su političari pošteđeni. Razumeo je i te kako da su nas Arapi jednom iznenadili, a u svim vojnim teorijama iznenađenje među principima rata dolazi odmah posle privrženosti krajnjem cilu, pa tek onda sledi sve drugo, kao što je recimo u američkim teorijama koncentracija sile ili agresivnost kod Nemaca. Znao je da će nas greška koštati, ali ju je izvanredno ispravio, a sam posle rata nije imao dovoljno vremena da se pripremi za sopstvenu odbranu pred Agranatovom komisijom.
Najteži rat
Film ponovo pokazuje kako je zapravo žrtvovan general koji je na kraju dobio možda najteži izraelski rat. Od fotografija iz sarajevskog porodičnog albuma, reditelj dokumentarnim kadrovima sudbinu jednog čoveka povezuje sa dramatičnim iskušenjima nacije i njenom naknadnom ispovešću i potrebom da se sačuva pravda prema „voljenom Sarajliji".
Poznati televizijski novinar Uri Goldštajn, koji se poslednjih godina preobratio u pasioniranog filmskog istraživača, jednostavno tumači zašto je još jednom oživeo Davida Elazara.
„Kad počnem novi posao, običpo polazim od prazne stranice. Dado je, međutim, sam napisao svoju knjigu, koju sam ja kamerom i mikrofonom mogao samo da dovedem u red."
U izraelskoj armiji, sa jednim davnim izuzetkom, po pravilu načelnici Generalštaba bili su „sabre", što znači rođeni ovde u Palestini, i Jugosloveni.
Treba li i reći da je general Haim Bar Lev i danas govorio srpski.
„…ali nemam puno prilika, sem što je bilo tu i tamo sa Dadom."
Borivoj Erdeljan