Josef Hajima Baruhovic

BARUHOVIĆ HAJIMA JOSEF
Baruhović Josef rođen je 1934. godine inače je diplomirani elektro inženjer koji ovih dana brani i magistarski rad. Njegov otac Hajim Baruhoović je završio stomatologiju, a majka mu Simka-Sida čije je devojačko prezime Izrael, porodica koja je imala akcionarsko društvo. Njegov otac rođen je 1900. godine u Prištini koji je osnovnu školu završio u Prištini, gimnaziju u Beogradu a stomatološki fakultet je studirao u Beogradu, Zagrebu i Pragu. Govorio je pet jezika. Po završetku fakulteta odmah je postao vojni lekar bivše jugoslovenske vojske s činom majora. Rat ga je zatekao u Zagrebu a Nemci su ga zarobili u Bjelovaru a odatle ga sproveli s ostalim vojnim zarobljenicima u logore po Nemačkoj. Tako je 1942. godine bio u logoru Biberah. 1943. godine u Nirnbergu a 1941. godine u Stalag XIII D, li Ofenburgu. Iz zarobljeništva su se vratili 1945. godine,aprila meseca. U početku je radio pri partizanskim jedinicama a kasnije kao civilni stomatolog sve do odlaska u penziju.
Baruhovići su živeli u Prištini i to: Isak, Avram, Hajim, Sara, Estera, Venezija Lija. Isak je stradao u logoru Bergen-Belzen. Avram je za vreme rata bio u logoru i ostao je živ. Josef sa svojom majkom Sidom i sestrom Rašelom iz Zagreba kada se zaratilo beže za Sarajevo da bi preko Sarajeva stigli do Mostara gde je Sida imala sestru. Od Sarajeva do Mostara ga je prebacio jedan ustaški oficir kome su za uslugu dali dosta novca i zlata. U 1942. godini iz Mostara sve troje odlaze za Prištinu. A u Mostaru i dalje ostaje majčina sestra Erna Koen. Dok su jedno vreme bili u Prištini uspeli su da prodaju kuću ida tim novcem potplate da bi prebegli za Skadar jer im je tamo pretila manja opasnost po život. Kada su stigli u Skadar bili su kod neke Nane Roz čiji je sin bio fašistički oficir, a ona je bila udovica. Zbog toga su kasnije prešli u muslimanski deo grada i promenili svoja imena i prezimena, da ih ne bi otkrili da su Jevreji. Ali i ovde nisu bili dobre sreće. Prvi naš sused - kaže Josef, - radio je u Kvesturi tako da odatle odlazimo u jednu napuštenu kuću čiji je vlasnik izbegao a nama dao jednu sobu da u njoj stanujemo i da mu kuću čuvamo. Ova kuća je bila odmah uz nemačku komandu. A kasnije su se nemački vojnici uselili u kuću u koju smo mi stanovali. Moja majka je učila pevanje u Beču pa se tako i upoznala sa ovim nemačkim vojnicima i oficirima. Sećam se dobro da su svi ovi vojnici Austrijanci proklinjali Hitlera. Ja sam ovim vojnicima donosio piće iz kafane svakodnevno a oni su mi davali hranu što nas je spasilo od gladi. Tako smo mogli i ocu slati pakete u logor u Nemačku, ali nisam saznao da li ih je i dobijao.
Po završetku rata iz Skadra smo prvo stigli u Beograd a potom Prištinu gde je moj otac nastavio da radi a ja i moja sestra da se školujemo. Kasnije smo se po očevom penzionisanju nastanili u Beogradu gde i danas živimo. Moja sestra Rašela danas živi u Izraelu.”

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License