Jos Jedan Grad

JOŠ JEDAN GRAD
Na dva okrajka vekne duge od Slavije do Kalemegdana bacila su se istovremeno dva prosjaka kapetana.
I dok dlanom o dlan, sudarili su se sekutićima, pogledali su se i brzim nožićima, izišli jedan drugom na potiljak - jedan kapetan, drugi prosjak.
Nisu stali. Skupili su mrvice puta u šaku.
Nisu zadrhtali, a jedan drugom nestali su u mraku.
Tek kad je došlo krajnje vreme, stigli su do reka namenjenih istoriji.
One su tekle dalje.
Ali brzog su prestigli sporiji.
Požare koje su ukresale njihove mrve, bez traga Razvejao je nestanak težak. To je i na mene ljaga.
Oskar Davičo

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License