Jidis Nakon Klinicke Smrti

Jidiš nakon kliničke smrti
U Istočnoj Evropi je jidiš, nakon Drugog svetskog rata, bio zabranjen jezik, a u Izraelu getoiziran, jer su ga koristili samo hasidi, pobožni Jevreji, u svojim zatvorenim zajednicama nekih izraelskih gradova. Država je forsirala hebrejski jezik, ivrit, kao prvenstveno sredstvo komunikacije u novom Izraelu.
Medjutim, početkom 21. veka situacija se menja. Telavivski univerzitet organizovao je letnji seminar za učenje jidiša - jedinstvene jezičke simbioze hebrejskog i nemačkog, sa primesama istočnoevropskih slavenskih jezika. Taj jezik se nalazio u stanju kliničke smrti. Sada u Tel Avivu postoji Institut za jidiš kulturu i književnost. Nakon više od pola veka, u današnjoj Istočnoj Evropi niču nove zajednice habadsko-hasidskih opština u kojima će se ovaj jezik revitalizovati. Na osnovu ovog bi se moglo pomisliti da je jidiš jezik religioznih Jevreja, a zapravo je nekada bio nervni centrar laicističke jevrejske kulture Istočne Evrope.
Za pedeset i više godina svet se izmenio u mnogočemu pa i u tehnologiji i adekvatnoj terminologiji. Reč "e-mail" na jidišu je "blicbrif". Ima u ovom primeru fine ironije. Ali takav je jidiš, humor mu nikada nije nedostajao.
Jidiš se formirao u 14. veku na tlu Nemačke, a kada su Jevreji isterani iz te zemlje doživljava svoj procvat u prostranstvima Poljske, Rusije, Ukrajine, današnje Belorusije i Litve.
O ovoj izvanrednoj kulturološkoj pojavi Lamed donosi dva zanimljiva teksta.
Ivan Ninić

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License