Prije i poslje prvog svjetskog rata Jevreji su najviše stanovali na Glavnoj ulici, koja se poslje oslobodjenja zvala ulica Kralja Petra. Sa zapada prema centru grada u toj ulici su stanovale slijedeće porodice :
Porodica sreskog geometra Hersch/Hinko GELBHAUS je bila odmah kod Malte blizu Luke. Nešto nize pored kuće bogatog trgovca Rasimef. Ruždića bila je stara bosanska kuća, u kojoj je stanovala porodica trgovca SALOMA i LUNE FINCI, trgovca manufakturne robe. Nekoliko zgrada naniže stanovao je Mordehaj-Mordo SALOM, gostioničar sa velikom porodicom u kuci sa dva sprata, u kojoj je nekoliko godina stanovao i brat Mordin Avram-PAŠA SALOM, nadzornik radiona Fabrike duhana. Zatim, na uglu stanične ulice je dugo stanovala porodica Bokora Isaka SALOMA, trgovca žitom i dobavljača živ. namirnica za vojsku Austro-Ugarske. Na obali "Keu" Lašve su stanovali u dvjema bosanskim kućama Šua i njegov otac Muško SALOM sa brojnom porodicom. Obe zgrade su imale velike bašte do željezničkog kolodvora. U Muškinoj kući je u prizemlju bila pomoćna bogomolja "Bet-tefila", u kojoj su do kraja prvog svjetskog rata Jevreji gornjo čaršije zimi održavali molitve. Ljeti je obično održavana podnevna molitva "Minha gedola", koju su posjećivali i oni iz donje čaršije, kad su subotom šetali gornjim dijelom grada. Dalje u gornjoj čaršiji, preko rijeko je povremeno stanovao u hotelu "LAŠVA" Šua Salom gostioničar, a dalje na desnoj obali Lašve iza osnovne škole je stanovala porodica Salamona J. MONTILJA, vlasnika Velepecare šljivove rakije, na uglu Pašamahale . U toj ulici stanovali su još Jeruham /Jerko/ SALOM Mordin, kvalifikovani bravar i tokar "Fabrike "duhana. Zatim, porodica Sante /Davida/ PINTO, trgovca špeceraja i kolonijalne robe. Na glavnoj ulici i na Glavici je stanovala porodica Zadika LEVI-ja tirgovca pomodne robe, a u Prnjavor-ulici je poslije rata stanovao Bokor Isak SALOM sa sinom Mikom, zubarom. U toj ulici prema Željezničkoj stanici je stanovao i Hugo HOFER sa suprugom, bio je zakupnik Sarajevske pivare sa ledarom u pećini sedre ispod Bašbunara. Dalje na glavnoj ulici kod Katedrale je stanovao Bokor Jakov J. KONFORTI, trgovac brašna i kolonijalne robe na "veliko". Nesto niže je držao ggstionu "Kod veselog Majera" stari gostioničar Majer Šnetrepl, a u istoj kući je stanovao i njegov pašenog Mešulam WEISER sa dva sina, koji su držali malu antikvarnicu školskih udžbenika. Nešto niže je stanovao i držao Fabriku sodavode Hermann FJERTEL sa porodicom, koji je prije rata imao trgovinu kolonijalne i delikatesne robe i čokolade. Dalje na istoj strani glavne ulice je stanovala porodica Davida /Jude/ ATJAS, terzije sa sinom Jakom. Iza te kuce u dvorištu je stanovao i zet Rafo /Avrama/ ATIJAS, obućar, poslije trgovac i mehaničar. Na uglu glavne ulice i Podkestenja je stanovao Avram TRINKI, trgovac seoske manufakturne robe, a dalje Podkestenjem je stanovao sa ženom i kćerkom Avram J. KONFORTI, trgovac žitom. Poslije smrti Avrama TRINKI-ja stanovao je u toj kući Hajim E. PAPO, trgovac delikatesa i gostioničar. Na uglu glavne i Fatmić-ulice je stanovao iza rata Avram - PAŠA SALOM, a u Fatmić ulici je stanovao dr Fischel ROSENZWEIG, prImar Gradske bolnice u čijoj je kući drzao zubarsku ordinaciju i Miko J. SALOM, zubar. U Poturmahali iza malog groblja je stanovao okružni liječnik dr Bernard ZAUDERER u vlastitoj kući, koja je izgorila 1903. Ispred tog groblja stanovala je porodica Jude ATIJAS-a, muntara i njegovog sina šumara Jakše ATIJAS. Dalje "u Poturmahali prema templu/ stanovao je Jakob-Djakomo PINTO, trgovac manufakturne robe, a nekoliko zgrada dalje stanovala je brojna porodica crijevara Menahema ALTARAC sa velikom baštom do templa. Dalje na gIavnoj ulici preko puta Okružnog suda stanovao je trgovac Mordo ALKALAJ, koji je preselio u Travnik poslje rata iz Fojnice. U toj kući je stanovala i udova Rahela KATAN, sestra braće Abinun, sa četiri kćerke. Na istoj strani glavne ulice, preko puta hapsane stanovala je najprije Renuča BARUH, udova Kalmia, zatim njen nećak Zadik J. K0NFORTI, a kasnije dr Josef i otac Moise KONFQRTl. Malo niže na uglu glavne i ulice Zednjak stanovao je Mamić-Avram KALDERON, trgovac manufakturne robe sa porodicom i trgovinom u prizemlju. U Zednjaku je iza Mamića stanovala porodica Jake M. KONFORTI, trgovca do velikog požara. Na desnoj strani Zednjaka su stanovale prije rata porodice Moise J. KONFORTI, žitarski trgovac, David IZRAEL, punac Moše ABINUNA, a kasnije je u toj ulici stanovao i Elias /Moše/ ALTARAC, sa porodicom, bez zanimanja. Na kraju te ulice Zednjak je stanovao Jeruham /Merkuš/ KONFORTI, trgovac manufakturne seoske robe. Na glavnoj ulici, preko puta Beledije /Gradskog poglavarstva/ stanovao je sa porodicom Mošo /Dave/ ABINUN, trgovac kožom. Do te kuće je stanovao Salomon M. ALTARAC zv. Djokica, trgovac pomodne robe, a iza njega udova Gracija PINTO, trgovka mješovite robe, a do nje u staroj bosanskoj kući je stanovala porodica Juse M. KONFORTI, udova RIFKA, sin ZADIK i kćerke do udaje. Juso je bio trgovac seoske manufakturne robe i pamuka. Do ove kuće na dogradjenoj zgradi je stanovao najprije direktor Zem. banke BEŠICKI, zet Feldbauera, zatim porodica Sigmunda WEISS-a, poslovodje Veleprodaje duhana okružja, a onda Natan ROSENZWEIG, direktor banke. Poslije njega su stanovali u toj kući Moise KONFORTI, a iza njega David Bohor ABINUN Mošin, trgovac kože i cipela. Do ove zidane kuće bila je bosanska kuća, u kojoj je stanovao David A. ATIJAS, trgovac rnanufakturne robe. Preko puta bve kuće stanovala je porodica Jude MONTILJA, zatim njegovog sina Moše, trgovaca manufakturne robe i pamuka. Nešto niže na istoj desnoj strani ulice stanovao je u adaptiranoj bosanskoj kući advokat dr Rafael SALOM, koji je doselio iz Sarajeva. Dalje na Glavrioj ulici lijevo su stanovali najprije porodica ŠIRCa, trgovačkog putnika, a zatim Hajim D. ABINUN i njegov brat Isak, trgovci špeceraja, kolonijalne robe i željeza na veliko. Do te kuće je stanovao Mošo E. ALTARAC Crni sa malom trgovinom špeceraja. Na uglu donjeg kraja Zednjak-ulice i Glavne ulice stanovao je najprije Salomon M. ALTARAC, stari veletrgovac manufakturne – muslimanske - robe u staroj bosanskoj kući i zidanoj magazi, iznad koje je stanovao njegov sin Mošo, kada se oženio, a kasnije je isti preselio preko puta trgovine u dvokatnicu, gdje je stanovao i dr B. ZAUDERER. Malo dalje od trgovine Salamona Altarca stanovao je i držao trgovinu kolonijalnom robom i brašnom na veliko Ezra KONFORTI /Jeruhamov/ sa porodicom. Niže Ezrine kuće je stanovao u vlastitoj maloj bosanskoj kući Šua ALTARAC sa porodicom; imao je limarsku radnju u prizemlju i dvorištu. Na uglu Glavne ulice i Donje mahale je kasnije stanovao i imao je trgovinu manufakturne robe David A. ATIJAS sa porodicom, a u D. mahali su stanovali poslje ženidbe sinovi Bohor-Avram i Salomon ATIJAS. Stariji je bio žitarski trgovac, a mladji je preuzeo očevu radnju manufakture. Dalje u Donjoj mahali je stanovao Bohor-Moše PINTO i njegov nećak Benjamin /Bohor/ PINTO Jusin u bosanskoj kući. Ovaj je trgovao pretežno vlašićkim sirom za izvoz. Na Glavnoj ulici je dalje stanovao i držao trgovinu željeza i emajliranog posudja Benjamin Hajima PINTO. Na desnoj strani nešto niže na početku Donje čaršije, stanovao je i trgovinu držao stari Mordehaj-Mordo ALKALAJ, koji je prodavao osim špeceraja i suho južno voće, soljene morske ribe /sardele/. Njegov sin Mošo ALKALAJ je iselio poslije rata u Trst, gdje je trgovao sa uvezenim sirom iz Travnika. Od ove zgrade je cijeli prostor dalje prema Žitarnici i uz Varoš-ulicu smatran bio kao "Donja čaršija" u užem srmslu. Na tom prostoru je bilo mnogo malih zgrada sa dućanima na ćefenak-drvenim krovovima oko Šarene džamije. U jednoj takvoj kući je stanovala starija udova Jevrejka Rahela di Santu.
Od te Donje čaršije na desnoj strani ulice je most proko Laštve, odakle se odvajaju: put desno prema Ilovači, a lijevo prema Donjem i Gornjem Osoju. Na ulici Podilovačom je stanovao limar Isak ALTARAC sa porodicom u kući, koju je sam sagradio u samome brdu. U Donjem Osoju je najprije stanovao Bohor /Moše/ PINTO. Na kraju te ulice, koja prelazi u Šumeće, stanovale su sestre Palomba i Mazalta sa bratom Benjaminom KALDERON i Bernard ŠIRC, bez žanimanja defektan u govoru neoženjen. Na Glavnoj ulici u Šumeću je stanovao direktor i suvlasnik Fabrike šibica Dolac Jakob /Žak/ I. SALOM sa suprugom Matildom i kćerkom Ninom, a pretežno i sa ocem Babom Isakom SALOMOM udovcem. Na desnoj strani ulice je stanovao Juda J, KONFORTI, trgovac manufakturne robe i saraf /mijenač/ sa porodicom. Kod Plave vode ispod brane Elektrane stanovali su: Avram S. GAON, obućar i David PINTO sa porodicama . U kući Plnte je bila i ritualna banja "mikva". Tu je stanovao nekoliko godina i trgovac SEIFMAN sa porodicom.
Na Žitarnici u velikoj bosanskoj kući /nekada hanu/ stanovale su porodice Avrama BARUHA-Sarije i rubia Ishaka BARUHA. U Varoš ulici je stanovala porodica Isaka S. GAONA, obućara, oca sefardskog nadrabina u Londonu dr Salambna GAONA. U toj ulici je stanovao i Rafo A. ATIJAS, obućar, kao i obućar David PAPO, koji je došao iz Sarajeva i priženio se sa Kćerkom Hajima PIHTO. ElijasLijačo KALDERON, tapetar je stanovao sa porodicom u Varoš ulici, kao i t. SARUČA, udova Juse PINTO i Rašela ELIJAU, trafikant i trgovka. U Donjem Osoju je stanovao sa porodicom i Mošo /Hajima/ PINTO, trgovac železa i špeceraja. Na Žitarnici je stanovao i Salomon KALDERON, nekada trgovac u kompaniji sa Salomonom ALTARCEM; u starosti je sa sinovima i kćerkama slabo izlazio na kraj. Sin rubia Isaka Baruha DUDO, malotrgovac bižuterije i Rafael BARUH zv. Gazda-Rafo, bio je trg. pomoćnik, pod starost bez posla. U Varoš ulici je držao malu trgovinu kratke robe i bižuterije vrlo uvažen i cijenjen Ham David GAON, koji je poslije sina Mošea takodjer iselio u Jerušalajim. U Gornjoj čaršiji na Glavnoj ulici su stanovali još Salomon M. ALTARAC sa ženom Sarom, rodjenom PINTO, krojaćicom. Salamon /zvani Rentijer/ je bio obućar, a kasnije je imao malu gostionu-bife. Preko puta je stanovala neko vrijeme i Estera BARUH, udova sa kćerkom krojačicom. U maloj ulici prema templu je stanovao slijepi Avram ALKALAJ sa porodicom, a u zgradi templa je stanovao dugogodišnji šamas Jichak MAESTR0 sa sinovima Mošom i Josefom, limarima kao i otac što je bio. Oni su iza rata iselili u Sarajevo.
Od starijih Jevreja u Travniku, koji su umrli još u vremenu Austro-Ugarske, spomena su vrijedni Rafo GAON, mali trgovac i obrtničar, Hajmo HAJON, trgovac, Isak Kako Perera, takodjer malotrgovac manufakturne seoske robe, Menahem EŠKENAZI , limar i Jakov ATIJAS, zvani JAKIĆU, obućar specijalne obuće za Muslimane-gradjane.
Sve naprijed navedene porodice stanovale su i živile su u Travniku trajno ili dulje vremena. One, koji su samo povremeno bili kao službenici ili radnici, premještajem boravili manje od jedne godine u ovome gradu, ne navodim. Bili su to većinom Aškenazi-činovnici i službenici i to uglavnom od početka XX stoljeća do drugog svjetskog rata. Pod Jevrejsku vjeroispovjednu opštinu Travnika su, medjutim, spadale i porodice Jevreja Turbeta, Fabrike šibica Dolac, Viteza i drugih manjih mjesta, gdje su živili samo pojedinci. U Turbetu je bilo veliko drvno-šumsko-pilansko preduzeće "UGAR" sa Upravom i glavnim pogonom Pilane i skladištem drvnog materijala. U obližnjem selu Karauli, preko koga se je dovlačio šumski materijal, bilo je takodjer par jevrejskih porodica. U Turbetu su bili najvećim dijelom Aškenazi, koji su doselili kao stručni i administrativni službenici u upravi i u pogonima. Osim ovih je bilo nekoliko porodica Sefarada, koje su preselile iz Travnika i ondje su privredjivali kao trgovci, ili namještenici. Poslije prvog svjetskog rata ovo industrijsko preduzeće se je proširilo na veći kompleks šume ŠEBEŠIĆ u srednjebosanskom gorju izmedju Travnika, Gornjeg Vakufa i Fojnice.
Posljednji generalni direktor i suvlasnik Preduzeća je bio dr Gado GLAS, koji je sa porodicom stanovao u posebnoj vili u Turbetu. Imali su tri kćerke i uspjeli su na vrijeme kao italijanski državljani da pobjegnu. Poznato je, da supruga dr Glasa Fani sada živi u Izraelu. Druga veća porodica je bila Abrahama Melera, šumskog manipulanta sa suprugom; imao je dva sina i kćerku sa zetom i nevjestom. Zatim, porodica Elijasa MANDELBAUMA, takodjer šumskog manipulanta sa suprugom, dva sina i nevjesta Roza, rodjena Šnetrepl. Mladji sin Rahmiel /Mićo/ se je spasio u njemačkom zarobljeništvu, sada je upravnik poljoprivredne srednje škole "Sde-Boker" u Negevu Izraelu sa porodicom. Stariji brat Artur je bio u Upravi viši administrativni službenik, stradao je sa ostalom porodicom i suprugom Rozom, rodj. Šnetrepl. Porodica Pavla ERBSENHAUTa, šefa stovarišta pilane sa suprugom Paulom su preživili rat, ali su tri sina stradali u Jasenovcu. Porodica ing. Aleksandra ŠTAJNERa, maš. ing. sa suprugom Henči, r. Šnetrepl i kćerkom Zlatom se je djelomično spasila. Supruga Henči stanuje sada na Rijeci. Imali su dvije kćerke od kojih je jedna izvršila samoubistvo u Ljubljani. Uri ŠNETREPL, činovnik pilane neoženjen je bio organizovarii komunista, pa je odmah odveden u Kerestinac, odakle se nije vratio. U Turbetu je živio i Pavle RUBIN, pokršteni Jevrejin. Po pričanju njegovog sina Maksa, Pavle je kao stari komunista organizovao partizansku brigadu /ili odred?/ i poginuo je u Šebešiću. Malči, kćerka Abrahama Melera, udata sa emigrantom iz Njemačke Rosenbergom /?/ je sa ostalom porodicom ubijena u Han-Kramu. Jedan činovnik Italijan kršćanin Lenasi, čija je žena bila Jevrejka, nastojao je da spasi Artura Mandelbauma i njegovu sestru, ali nije uspio.
Na Turbetu su bile i četiri sefardske porodice iz Travnika, i to: porodica Kalmo ALTARCA, trgovca povrća i voća sa ženom Hanom, siriom MIKOM i kćerkom PAULOM. Sin i kćerka su se spasili, a roditelji i nevjesta Gizela, rodj. Mandelbaum su stradali u ustaškim logorima. Zatim, porodica Juda Hajima PINTO, trgovca manufakturnom robom, sa suprugom Laurom i kćerkama Nadom i Zlatom su stradali u logorima, dok je sin Dragi spašen, sada živi u Americi. Porodica Jakova LEVI /zv."Dagodu"/, trgovca kolonijalne robe u Karauli sa suprugom Ernom r. PINTO i kćerkom, svi su stradali. Porodica Avrama /Mami/ MONTILJA, trgovca mješovite robe u Karauli sa suprugom, takodjer je stradala. Jakob GAON, drvarski tehničar bio je neoženjen, spasio se i sada živi u Izraelu.
Prema tome, na Turbetu i u Karauli je bilo devet porodica sa 39 članova i dva neoženjena samca. Osim dr Glasa, sve su porodice stradale. Samo pojedinci su se spasili. U predgrađu Dolac kod Travnika živile su dvije kog rata kao nadzornici pogona Fabrike šećera, a poslije rata porodica Todoroza Izrael sa dva sina i kćerkom, od koje se spasio samo stariji sin u njemačkom zarobljeništvu, sada živi u Beogradu kao direktor jedne škole.
U opštini Vitez – 14 km istočno od Travnika – je dugo živio i stanovao gazda Josef-Juso PINTO, trgovac sa ženom, sinom i kćerkom. Svi su se preselili posle rata, a umrli su u Travniku otac i sin Đakomo, dok su žena i kćerka udata Gaon stradale u logorima.
Toliko o populaciji Travnika sa okolinom prema sjećanju preživjelih. Ove su porodice živile zadnjih zadnjih 40-50 godina do 1941. godine u ovom provincijskom gradu Bosne, koji se smatra da je jedno od najstarijih naselja Jevreja. Broj članova porodica se može samo približno procijeniti po epohama kako slijedi: Prije i poslije okupacije do oko 1900.g. računa se, da je bilo oko 450 članova u 100 porodica. Od početka stoljeća do 1918.g. - u vremenu Austro-Ugarske moglo je biti najviše 400, a kasnije do 1941. samo oko 350 Jevreja. Ovome broju stalno naseljenih Jevreja u Travniku, može se dodati još 20 do 25 pripadnika iz drugih mjesta bivše Jugoslavije i izbjeglica iz Njemačke i Austrije, pretežno 1938.g. Opadanje broja Jevreja u Travniku je bilo sve jače zbog težih privrednih mogućnosti u bivšoj Jugoslaviji, posebno u Travniku, koji se nije razvijao privredno, ni društveno, kao drugi gradovi Bosne i Hercegovine. Iseljavali su većinom mladi Jevreji prije ženidbe, ili udajom, ali je natalitet mladiih bračnih parova osjetno opadao od početka ovog stoljeća. Broj žena je 1941.g. bio znatno veći od muškaraca.