Veće naseljavanje Jevreja na teritorij i današnje Jugoslavije, a time i na Kosovo i Metohiju, odvija se od 1492. godine. Oni su na ove prostore obično dolazili kao tumači, trgovci, lekari, zanatlije, savetnici, a i kao izrađivači i graditelji fabrika oružja. Oko 1600. godine, sve carine u Turskoj, držali su Jevreji, kao i veći deo trgovina. Svaki je paša imao po jednog Jevrejina koji mu je vodio finansijske poslove.
Na Kosovu i Metohiji Jevreji imaju svoju dugu istoriju. To su bili sefardski Jevreji, koji su se unekoliko razlikovali od svojih sunarodnika. Njihova kultura i mentalitet su se formirali pod raznim uticajima u vreme obitavanja na Sredozemlju i drugim balkanskim zemljama.
Još s početka 14. veka Kosovo i Metohija prestaju da budu granične oblasti prema Vizantiji.
Naime, u to vreme to postaje središnji deo srpske države sa crkveno-političkim i upravnim centrima. Baš na tim prostorima su se nalazile i prestonice vladara iz dinastije Nemanjića Priština, Prizren, Nerodimlje, Pauni, Svrčin i Petrič. U ovim kosovskim gradovima odigrao se niz važnih i sudbonosnih događaja. A jugoistočno od Prištine nalazio se tada najpoznatiji rudnik na Balkanu Novo Brdo, gde su prema popisu stanovništva iz 1498. godine živeli Jevreji u skupini od šest kuća.
U Novo Brdo i Janjevo Jevreji su stigli u vreme otvaranja novobrdskog rudnika. Zahvaljujući baš razvoju rudarstva. u prvoj polovini 15. veka, kao zakupac i izvoznik srebra u Prištini se pojavljuje jedan Jevrejin. U doba turske vladavine, kada je u 16. veku Prizren postao važan privredni centar, odatle je zakupac i izvoznik robe, preko luka Lješa, Valone i Dubrovnika za Ankonu bio Jevrejin Matija Menata.
"Da je u Novom Brdu 1569. godine bilo Jevreja govore i defteri za tu godinu. Po njima su Jevreji plaćali džizije prema svom imovnom stanju. Tako su po 55 akči plaćali Posje Abraham, Isak i Mojis Abraham, dok je Mojis Betamin plaćao 58 akči. Svi oni vodeporeklo iz porodice Isaka Haima”.19 Abraham Salamon plaćao je 45 akči, a njegov imenjak 68. Inače, u Novom Brdu Jvreji se pominju još 1610. godine. Oni se odatle u 17. veku sele, jer su u to vreme rudarstvo i trgovina u Novom Brdu počeli da opadaju.
"Iz Novog Brda došli su u Prištinu rodovi Bahar, Ruben i Salamon, a kasnije i porodica Naftali koja je stigla početkom 20. veka. Inače ona vodi poreklo iz Sarajeva, kao i po¬rodica Adižes koja je došla iz Skoplja”. 20
"Nakon drugog požara u Prištini, ovde se 1863, godine doseljavaju porodice Bivas iz Skoplja i Navon iz Bitolja. Dok je porodica Mandilj došla iz Leskovca oko 1875. godine. A, iz Soluna se doselila porodica Levi. U isto vreme stigle su porodice Koen iz Kostura i Kalderon iz Bitolja”. 21
U 18.veku gradovi na Kosovu su imali istočnjačka obeležja. Pored Srba, Grka, Cincara, Albanaca i Turaka u njima su živeli i Jevreji. Francuski konzul Emil Vietu, dok se nalazio u Skadru, imao je priliku da upozna mesta u Prizrenskom pašaluku. Tom prilikom je zabeležio da je u Prištini 1866. godine živelo 11.000 stanovnika, od kojih su oko hiljadu bili Jevreji. Osim toga, on navodi da je u to vreme i u Đakovici bilo oko 600 Jevreja. Međutim, jedan konzulski izveštaj iz 1880. godine govori da su tada u Prizrenu živela samo dva Jevrejina.
Prema grofu Andrijašu, u Prištinskom sandžaku je živelo 1.000 Jevreja. U izveštaju austrijskog konzula iz 1885. godine, koji je uputio svojoj vladi, tvrdi se da u Prizrenskom sandžaku ima Jevreja, ali na žalost on ne navodi koliki im je broj. Prema Mareninu, u kazama Prištinskog sandžaka 1899. godine je bilo oko 1.500 Jevreja, dok je ukazama Pećkog sandžaka obitavalo 650 Jevreja. Međutim, srpski konzul Branislav Nušić piše da je 1902. godine u Prištini bilo oko 500 Jevreja. Ovo može biti tačno ako se ovaj broj odnosi samo na grad Prištinu. Ali, u Prištinskom sandžaku Jevreja je moralo biti znatno više. To potvrđuje nekoliko izvora.
U drugoj polovini 19. veka vršene su mnogobrojne iz¬mene u administrativnoj upravi. U to vreme na Kosovu i Metobiji su nastale i mnoge etničke promene.
Ali, bez obzira na te promene u upravi, i veliku površinu Kosovskog vilajeta, broj Jevreja je u to vreme namerno minimiziran. Turci, Bugari, Šiptari ili pak Srbi, svrstavali su ih u svoje sunarodnike. Međutim, 1910. godine Baldači iznosi da je na tom području žive o čak 3.171 Jevrejin!
Do poslednje decenije prošlog veka nije bilo tačnih podataka, da li je i koliko Jevreja živelo u Kosovskoj Mitrovici. U Salnami Kosovskog vilajeta iz 1900. godine navodi se, da je tada Kosovska Mitrovica imala 3.413 stanovnika, a da su u gradu živele dve jevrejske porodice, a da je do 1910. godine doseljeno iz Prištine još nekoliko porodica.
U ređim slučajevima, kada se pominje kosovskomitrovačka kaza, vidi se da su tu obitovali Jevreji. Ali, ne zna im se tačan broj. Po svemu sudeći, u Kosovskoj Mitrovici ih je bilo još u 16. veku, jer je u Trepči i okolnim rudnicima po¬stojala kolonija Dubrovčana. A zna se, da su dubrovački trgovci, među kojima su biliu i Jevreji, stizali do Novog Brda, Prizrena, Prištine, Đakovice, pa i do Kosovske Mitrovice. U mestu Sočanici, nedaleko od Kosovske Mitrovice nalaze se ruševine starog grada Galiča, o kome postoji dosta legendi. Medjutim, meštani Leposavića i okoline, kada govore o ovom starom gradu, uvek pominju i postojanje Jevreja u njemu.
Krajem prošlog veka, privučeni naglim usponom Kosovske Mitrovice i zahvaljujući gradnji željezničke pruge Koso¬vska Mitrovica -Skoplje, dve jevrejske porodice prelaze iz Prištine u Mitrovicu. To su porodice Lazar i Adižes. Ubrzo se u Mitrovici pojavljuju Jevreji sa prezimenom Ruben i Koen. Od ovih će, za nepunih 55 godina, nastati preko 30 jevrej skih porodica.
Zahvaljujući onima koji su tu stigli kao činovnici, prema kazivanju Koena Šabitaj iz Kosovske Mitrovice, koji sada živi u Argentini, u ovom gradu je od vajkada bilo Jevreja. To on tvrdi na osnovu pričanja svojih predaka, koja su se vekovima prenosila s kolena na koleno.
U diplomatskoj arhivi Kraljevine Srbije postoji zanimljiv statistički dokumenat o stanovništvu Kosova i Metohije po o narodnosti, veri i jeziku. Ovaj dokumenat potiče iz 1905. godine. Tadašnji srpski konzul u Prištini dr Miroslav Spalajković, dostavio je Nikoli Pašiću, predsedniku Ministarskog sa¬o veta i ministru inostranih dela statistički pregled, po kome na Kosovu žive pravoslavni Srbi, poarnaućeni Srbi-muhamedanci, Arbanasi koji su se doselili iz Malesije u Albaniji, zatim pokatoličeni Srbi, pa Arnauti katolici, Srbi-muhamedanci doseljeni iz Bosne, a među njima Turci i Jevreji.
Spalajković ih je svrstao u tabelu prema narodnostima, broju domova i stanovnika:
BROJ BROJ NARODNOST DOMOVA STANOVNIKA
1. Pravoslavni Srbi 12.415 248.300
2. Poarnaućeni Srbi-muhamedanci 15.600 390.010
3. Arbanasi doseljeni iz Albanije 1.000 20.000
4. Pokatoličeni Srbi 108 1.750
5. Arnauti katolici 260 1.560
6. Srbi-muhamedanci,
doseljeni iz Bosne
50 1200 7. Turci 270 3.230
8. Jevreji 50 300
9. Protestantski Srbi 1
Svega 29.753 666.351
Ne ulazeći u tačnost ove tabele, nameće nam se pitanje, šta je bilo sa 200 Jevreja. Dok Spalajkovićev izveštaj govori da je na celom Kosovu (!) bilo 50 porodica sa ukupno 300. članova, po jevrejskim almanasima samo u gradu Prištini ih je, recimo, 1913. godine bilo 452, a 1921. godine 322.
Poznato je da su Jevreji žive li na više mesta u lokalitetu Krive Reke u čijem se kompleksu nalazi poznati rudnik Novo Brdo. O njihovom življenju, pored ostalih dokaza, govore i jevrejska groblja. Tako u Novom Brdu, koje se nalazi u blizini Gnjilana a koje narod naziva Noburda, postoji staro jevrejsko groblje. Novo Brdo je nekada bilo bogato rudom. Ali danas u njemu uopšte nema stanovnika. Nema tačnih podataka koliko je Jevreja živelo u Novom Brdu, ali se veruje da su se odatle doselili prištinski Jevreji.
Jevrejsko groblje u Novom Brdu ne samo da nije uređeno, nego je, naprotiv, potpuno zapušteno. Ne zna se tačno, ali prema procenama na njemu ima oko 500 grobova. Pošto na Novom Brdu nema ni sela, a ni usamljenih kuća, predstavnici Prištinske jevrejske verske opštine bili su mišljenja da ne bi imalo nikakve svrhe da se uredi.
Stari sveštenik Zaharije Levi je jednom prilikom po setio to groblje, ali nije bio u stanju da pročita nijedan od nad¬ grobnih natpisa. Levi je o groblju pričao Atanasiju Uroševiću. O tome je ovaj pisao u Srpskom etnografskom zborniku, objavljenom 1950. godine.
"Na tome groblju postoji jedan "čudotvorni grob': kako veruju susedni seljaci. Seljaci iz okolnih mesta pokušavali su u nekoliko mahova da otvore taj grob (nije mi znao reći sa kojim ciljem, seljaci to čine), ali uvek kada mu se približe i daka pokušaju da ga otvore, prisutne obuzme neka vrsta drhtavice, kao da ih je uhvatila električna struja. Novo Brdo je udaljeno od Prištine oko tri časa konjskom zapregom. Korisno bi bilo da se to groblje na neki način sačuva od potpune propasti”. 22.
Jevreji Na Kosovu I Metohiji