Jedno Secanje Mire Banjac

JEDNO SEĆANjE MIRE BANjAC

Bazar, 1988. godine

- Rat je počeo kada sam imala dvanaest godina. Upisala sam se u Građansku školu u Erdeviku - kazuje Mira Banjac.

- U početku nismo shvatili šta je to rat. Videli smo Nemce. ustaše i četnike kako odvode ljude. Zašto? Kuda ? Na ta pitanja nisam nalazila odgovor. Zahvaljujući školi kratko vreme bila sam. sa svojim drugovima, zaštićena od strašnih ratnih zbivanja. Ali. na žalost ne za dugo.

U istom razredu, zajedno sa Mirom bili su brati sestra Pipika i Puba Hendler. Jevreji. Mira se sa njima družila, a lrema Pubi osećala je „nerazjašnjenu sentimentalnu" naklonost. Pipika i PuBa bili su izvanredni đaci. veseli i odani drugovi.

- Jednoga dana, sredinom 1941. godine u naš razred - kaže Mira Banjac - ušao je jedan civil i jedan naoružan vojnik. Pozvali su Pipiku i Puba da iziđu napolje. Nismo razumeli šta se dešava. Nismo znali da fašisti masovno uništavaju ljude. Kada su ih izveli, stigli smo do prozora i poslednje što smo videli Bilo je kako ih guraju u kamion. Docnije sam saznala da su Pipiku. Pubu i njihove roditelje odveli u koncentracioni logor. Nikada se više nisu vratili… To je bio moj prvi susret sa ratom. Surov.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License