Jedno Poredenje

JEDNO POREĐENJE Bilten, Jevrejski pregled, oktobar 2001.
Piše: Benjamin Urbah, Pariz
Zabrinjava me porast antisemitizma u Jugoslaviji. Vaša se vlada trudi da ga spreči, ali, nažalost, s malo uspeha.
U Francuskoj se takođe množe ispadi: kukasti krstovi na hramovi¬ma, manifestacije afričkih useljenika s povikom "Smrt Jevrejima!". U džamijama ljude uče mržhji prema Jevrejima i hrišćanima. Afganski teror uživa simpatije trećine francuskog stanovništya. Vlada nas brani, ali su skoro svi medij i "politički ispravni", tj. protiv Amerike, Izraela i demokratije uopšte.
Jevrejska štampa se brani koliko može. U Information Juive, hroničar Gi Konopnicki, mladi filozof, objavio je, u septembarskom broju "Pismo onima koji osporavaju prava Izraela na opstanak".
Među argumentima naveo je poređenje Izrael - Palestina i Srbija ¬Kosovo. Kako se vas tema dvostruko više tiče, preveo sam ga na srpski i šaljem vam ga:
"Zapazićete da ima francuskih intelektualaca koji se usuđuju da prekrše politički ispravnu autocenzuru, izražavajući simpatije prema Srbima. Srbi misle da su svi anti-Srbi. Evo, nisu! Samo su žrtve nemi¬losrdne, lažne propagande.
Atentat islama na Ameriku, 11. septembra, otvorio je oči mnogima. Većina je shvatila da je napad odavno upravljen protiv svih koji drugačije veruju, na samo protiv Jevreja. Većina naglo shvati ko je podstrekač sukoba u Bosni, na Kosovu, u Makedoniji, u Palestini, u Čečeniji, na Filipinima, u Alžiru, u afričkim zemljama itd… Time je oslabio stav protiv Izraela. Drugi, zadrti antisemiti, međutim misle da je dovoljno istrebiti Jevreje pa da se svi sukobi smire i da čovečanstvo uplovi u rajsko doba. Kakva zabluda!
…Nedostaje nam objašnjenje velikih protivrečnosti međunarodne savesti: opravdava se uplitanje u pojedine suverene države s ciljem da se proteraju starosedeoci u korist, u prošlom veku, novodošlih useljeni¬ka. Jedna takva provincija je Koso¬vo, istorijsko jezgro Srbije. Tamo je došlo do ubrzanog množenja albanske manjine, koja je potpuno prešla u većinu, kao posledica ratova i političkim promenama na Balkanu. Srbi su izgubili brojno stanovništvo u krvavim ratovima na strani saveznika, što nije bio slučaj sa Albancima. UN je lakomisleno dao pravo na tlo isključivo Albancima.
U doba prvog cionističkog kongresa (1901), na Kosovu nije bilo više Albanaca nego Jevreja u Palestini. Albanci se, na osnovu te nedosledne doktrine, smatraju zakonitim vlasnicima Kosova, a proteranim Srbima se potpuno osporava povratak u zavičaj. Iste međunarodne ustanove traže da Izrael zadovolji zahtev palestinske vlasti za povratak u Izrael (ne u Cisjordaniju!) unuka izbeglica koji su 1947. napustili Jevrejima dodeljeno tlo. Baš na tom neverovatnom zahtevu se spotakao pregovor u Kemp Dejvidu, a ne na granicama između Izraela i Palestine. Palestinci ne zahtevaju jednu već dve države, jednu 100% arapsku i jednu 75% arapsku. Jevreji su narod Jerusalimskog hrama, a ne sekta Sunčanog hrama, što znači da nemaju nameru da izvrše samoubistvo na zadovoljstvo svojih netrpeljivih suseda.”

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License