POLITIKA, subota 9. januar 1993.
JEDNA ISTORIJSKA NEPRECIZNOST
Dvoboj partizanskog fašističkog komandanta
Da li je u borbama za Lebane 11. novembra 1941. godine poginuo komandant nemačkog bataljona koji je streljao đake u Kragujevcu.
Arhiva demantuje istoriografiju
Leskovac, 8. januara Na ulazu u Lebane, iz pravca Leskovca, pre dve godine srušen je stari i podignut novi spomenik posvećen izginulim partizanima u borbi za oslobađanje Lebana. Razlog uklanjanja starog i podizanja novog spomenika, sa izmenjenim tekstom, leži u jednoj istorijskoj nepreciznosti.
Naime, u dotadašnjoj istoriografiji, člancima i knjigama iz NOB-a piše da je u ovoj bici ubijen major Pol Kening, komandant nemačkog bataljona koji je streljao đake i rodoljube u Kragujevcu. Na spomeniku koji je tu stajao od 1952. do 1990. godine bilo je upisano njegovo ime.
Beogradski pisac Đorđe Radišić čak je napisao dramu „Smrtonoše" koja je izvođena u kragujevačkom pozorištu. U drami govori o slunaju u selu Konjinu nadomak Lebana. Kening je skončao u stajskom đubrištu gde su ga seljaci izboli vilama.
Međutim, i sam Radišić kasnije, pozivajući se na istorijske izvore, tvrdi da ovde nije poginuo Kening, već je narod jednostavno verovao da je tu skončao „onaj krvolok koji je streljao kragujevačke đake".
I u samom Kragujevcu, naime, nije se odmah znalo ime komandanta čuvenog bataljona smrti. Pisano je da je to bio najstariji oficir u garnizonu, a tek kasnije je utvrđeno da je to bio major Kening. Pol Kening je bio austrijski diplomirani teolog koji je predavao veronauku u osnovnoj školi. Bio je rezervni oficir i nije pripadao nacionalsocijalističkoj partiji. Preko noći je izrastao u groznog ubicu.
O slučaju u Lebanu preciznije piše Nikola Ilić u knjizi „Jablanički NOP odred" koja je izašla 1986. godine. U dosadašnjoj istoriografiji, kaže Ilić, pogrešno se tvrdilo da je u borbama za oslobođenje Lebana 11. novembra 1941. godine poginuo major Kening. Vojnoistorijski institut iz Beograda otkupio je deo zaplenjene nemačke arhive od Nacionalnog arhiva Vašingtona u kojoj je i izveštaj o ovoj borbi iz kojeg se vidi da je ovde poginuo nemački komandant major Rener. O tome je, tvrdi Ilić, sačuvano više nemačkih izveštaja, a u jednom od njih stoji: u borbama kod Lebana 11. novembra 1941. godine ubijen je krajskomandant Leskovca major Rener, sa još jednim podoficirom vojne policije koji ga je pratio na izviđanju zemljišta kod Lebana.
Ilić opisuje i samu pogibiju nemačkog komandanta: partizani su naišli na Renera koji je pružao otpor, ne želeći da se preda. Pre-ma njemu je krenuo komandant jablaničkog odreda Miloš Manojlović. Dva komandanta, nemački i partizanski, našli su se kao na filmu, na oko 20 metara, oči u oči, pucali su jedan na drugoga. Rener iz pištolja „valter", a Miloš iz puške. Ličilo je to na dvoboj. Smrtno pogođen Rener se izdužio pored stajskog đubrišta.
I Milija Radovanović, bivši politički komesar jablaničkog odreda, neposredno posle rata u leskovačkom listu „Naša reč" piše: „U ovoj bici poginuo je i sam nemački komandant. Slučaj je hteo da se u borbi sretne sa komandantom odreda Manojlovićem koji ga je lično ubio". Istoričar Dušan Plenča došao je do saznanja da se ime majora Keninga pominje 1942. godine u dokumentima koji se odnose na Bosnu, a posle rata on se nalazio negde u Južnoj Americi.
Jedan od najstarijih lebanskih boraca, nosilac Spomenice 41. i višegodišnji predsednik boračke organizacije Lebana Dragutin Jovanović kaže:
- Kada smo 1952. godine podizali spomenik, verovalo se da je tu poginuo Pol Kening, pa smo upisali njegovo ime. Posle se pročulo da je Kening živ i da se čak hvalio kako mu je u Lebanu podignut spomenik. Zato smo srušili taj spomenik i podigli novi.
Inače, partizanski komandant Miloš Manojlović, koji je u dvoboju sa nemačkim komandantom bio pobednik, kasnije je, zbog političkih grešaka, umro na Golom otoku.
Milan Momčilović