Jedna Istorijska Nepreciznost

POLITIKA, subota 9. januar 1993.
JEDNA ISTORIJSKA NEPRECIZNOST
Dvoboj partizanskog fašističkog komandanta
Da li je u borbama za Lebane 11. novembra 1941. godine poginuo komandant nemačkog bataljona koji je streljao đake u Kragujevcu.
Arhiva demantuje istoriografiju

Leskovac, 8. januara Na ulazu u Lebane, iz pravca Leskovca, pre dve godine srušen je stari i podignut novi spomenik posvećen izginulim partizanima u borbi za oslobađanje Lebana. Razlog uklanjanja starog i podizanja novog spomenika, sa izmenjenim tekstom, leži u jednoj istorijskoj nepreciznosti.
Naime, u dotadašnjoj istoriografiji, člancima i knjigama iz NOB-a piše da je u ovoj bici ubijen major Pol Kening, komandant nemačkog bataljona koji je streljao đake i rodoljube u Kragujevcu. Na spomeniku koji je tu stajao od 1952. do 1990. godine bilo je upisano njegovo ime.
Beogradski pisac Đorđe Radišić čak je napisao dramu „Smrtonoše" koja je izvođena u kragujevačkom pozorištu. U drami govori o slunaju u selu Konjinu nadomak Lebana. Kening je skončao u stajskom đubrištu gde su ga seljaci izboli vilama.
Međutim, i sam Radišić kasnije, pozivajući se na istorijske izvore, tvrdi da ovde nije poginuo Kening, već je narod jednostavno verovao da je tu skončao „onaj krvolok koji je streljao kragujevačke đake".
I u samom Kragujevcu, naime, nije se odmah znalo ime komandanta čuvenog bataljona smrti. Pisano je da je to bio najstariji oficir u garnizonu, a tek kasnije je utvrđeno da je to bio major Kening. Pol Kening je bio austrijski diplomirani teolog koji je predavao veronauku u osnovnoj školi. Bio je rezervni oficir i nije pripadao nacionalsocijalističkoj partiji. Preko noći je izrastao u groznog ubicu.
O slučaju u Lebanu preciznije piše Nikola Ilić u knjizi „Jablanički NOP odred" koja je izašla 1986. godine. U dosadašnjoj istoriografiji, kaže Ilić, pogrešno se tvrdilo da je u borbama za oslobođenje Lebana 11. novembra 1941. godine poginuo major Kening. Vojnoistorijski institut iz Beograda otkupio je deo zaplenjene nemačke arhive od Nacionalnog arhiva Vašingtona u kojoj je i izveštaj o ovoj borbi iz kojeg se vidi da je ovde poginuo nemački komandant major Rener. O tome je, tvrdi Ilić, sačuvano više nemačkih izveštaja, a u jednom od njih stoji: u borbama kod Lebana 11. novembra 1941. godine ubijen je krajskomandant Leskovca major Rener, sa još jednim podoficirom vojne policije koji ga je pratio na izviđanju zemljišta kod Lebana.
Ilić opisuje i samu pogibiju nemačkog komandanta: partizani su naišli na Renera koji je pružao otpor, ne želeći da se preda. Pre-ma njemu je krenuo komandant jablaničkog odreda Miloš Manojlović. Dva komandanta, nemački i partizanski, našli su se kao na filmu, na oko 20 metara, oči u oči, pucali su jedan na drugoga. Rener iz pištolja „valter", a Miloš iz puške. Ličilo je to na dvoboj. Smrtno pogođen Rener se izdužio pored stajskog đubrišta.

I Milija Radovanović, bivši politički komesar jablaničkog odreda, neposredno posle rata u leskovačkom listu „Naša reč" piše: „U ovoj bici poginuo je i sam nemački komandant. Slučaj je hteo da se u borbi sretne sa komandantom odreda Manojlovićem koji ga je lično ubio". Istoričar Dušan Plenča došao je do saznanja da se ime majora Keninga pominje 1942. godine u dokumentima koji se odnose na Bosnu, a posle rata on se nalazio negde u Južnoj Americi.
Jedan od najstarijih lebanskih boraca, nosilac Spomenice 41. i višegodišnji predsednik boračke organizacije Lebana Dragutin Jovanović kaže:
- Kada smo 1952. godine podizali spomenik, verovalo se da je tu poginuo Pol Kening, pa smo upisali njegovo ime. Posle se pročulo da je Kening živ i da se čak hvalio kako mu je u Lebanu podignut spomenik. Zato smo srušili taj spomenik i podigli novi.
Inače, partizanski komandant Miloš Manojlović, koji je u dvoboju sa nemačkim komandantom bio pobednik, kasnije je, zbog političkih grešaka, umro na Golom otoku.
Milan Momčilović

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License