Jaen Baumgarten

Jeruzalem u putopisima na jidišu (XVII i XVIII stoljeće) (1)
Jaen Baumgarten
U književnosti židovskih putnika u Erec Israel pronalazimo nekoliko tekstova napisanih na jidišu i tiskanih u XVII i XVIII stoljeću. Neki od njih su jednostavni prijevodi djela na hebrejski, kao opis plovidbe Benjamina iz Tudele, koji se pojavio u Amsterdamu (1691), ili Petahiaha iz Regensburga, objavljen u Pragu (1700) i u Wilmersdorfu (1736). Drugo su izvorna djela napisana na jidišu koja se uklapaju u tradiciju putova prema Erec Israelu. Navedimo tako djelo Mordehaja Ben Jesaia Littesa, Tocaot Erec Israel (Granice Zemlje Izrael, Amsterdam, 1649), u kojem je pretiskano jedno pismo R. Mordehaja iz Ropšice, Darhej Cion od Mordehaja Ben Eliezera Porgesa (Putovi Ciona, Amsterdam ili Prag, 1650), Geliiot Erec Israel od Geršona Ben Eliezera Segala (Pokrajine Zemlje Izraela, Lublin, 1635) i Jedii Moše od Moše Jerušalmia (Mošeov priručnik, Amsterdam, 1769).
Vodiči na jidišu za put u Svetu Zemlju, vezuju se uz priče o vlastitim hodočašćima i drugim svetinjama monoteističkih religija, bilo da su to priče kršćana koji opisuju plovidbu brodom prema Svetom Grobu u Jeruzalemu ili djela muslimana namijenjenih hodočasnicima koji idu za Meku ili u Omarovu džamiju u Jeruzalemu. Ta vrsta djela koja su postala nužna zbog sve brojnijih putovanja na Istok i na Zapad, napisana su prema prilično sličnim uzorcima: radi se, općenito govoreći, o vodičima namijenjenim hodočasnicima na njihovom putu prema svetim mjestima, u kojima se izmjenjuju praktični savjeti, naročito kojim putovima treba ići, ili o udaljenosttma između raznih etapa, zatim o točnom smještaju svetih mjesta i hramova koje treba posjetiti, isto tako i opisi Svete zemlle i njezinih stanovnika. Kako se radi o putovanjima čiji je motiv prije svega duhovne prirode, ti su vodiči prepuni primjedbi u vezi s molitvama, obredima ili mističnim smislom putovanja. U većini tih vodiča, i naročito onih napisanih na jidišu, uviđamo izmjeničnost stereotipnih opisa i pričanja u prvom licu, u kojima autori tvrde da prenose samo ono što su vidjeli i čuli. Stranice s naslovima tih djela ponavllaju do prezasićenosti, na primjer, «pisac nije lagao. Sve što je opisao je istina». Drugdje je rečeno: «Sve što vam pišem je istina, jer sam vidio sve o čemu govorim» ili pak da knjiga opisuje «sve što sam vidio i što mi se dogodilo». Radi se o tomu da se ponište sve sumnje o izmišljanju i da se ustraje na potpunoj istinitosti opisa.
Ne bismo smjeli, ipak, sažeti vodiče prema Zemlji Izraela napisane na jidišu kroz sama obilježja koje oni dijele s cjelokupnom srednjevjekovnom ili suvremenom putopisnom književnošću. Ti tekstovi imaju, u stvari, posebna obilježja koja ih povezuju s tradicijom židovskih putopisnih pripovjedača koji su pisali na hebrejskom. Oni sadržavaju, štoviše, dokumente prvorazredne važnosti o povijesti i životu židovskih zajednica u Zemlli Izraelu u XVII XVIII stoljeću.
Ciljevi putovanja u Svetu Zemlju
Krenuvši putom prema Jeruzalemu, židovski putnici samo poštivaju biblijski nalog (Deut: 16,16) koji stavlja kao obvezu svakom Židovu da dođe u sveti grad na tri svečanosti: Pesah, Savuot i Sukot (šaloš regalim - tri puta). Ali, bitan razlog ostaje povezan uz eshatološko vjerovanje u uskrsnuće mrtvih i očekivanje dolaska Mesije. U knjizi Tocaot Erec IsraeJ, autor objašnjava na naslovnoj stranici da bi «svatko tu htio biti pokopan (u Svetoj Zemlji), da ne bi upoznao patnje božanske kazne». Za svakog Zidova stanovati u Zemlji Izraelskoj, tu umrijeti i biti pokopan u blizini svetog mjesta, predstavlja jamstvo sigurnog uskrsnuća u trenutku kad prorok Elijahu dođe obaviti dolazak Mesije. Kod određenog broja židovskih putnika pronalazimo tu istu želju da završe lutanje zemllom u Jeruzalemu. Zadnje putovanje prema svetom gradu samo je «putovanje bez povratka» prema «srcu svijeta» i «nebeskim vratima» u očekivanju mesijanskog doba.
Jedan broj tih vodiča imao je, očito, ulogu koju ne smijemo zanemariti, u učvršćenju nacionalne svijesti Židova u dijaspori. Ovi tekstovi svjedoče o snazi veza koje su uvijek postojale između srednjoeuropskih, europskih židovskih zajednica ili istočnoeuropskih zajednica, i onih iz Zemlje Izrael, o želji povratka u Cion, a isto tako i u vjersko središte grada Jeruzalema, mjesto skupljenih nada židovskog naroda. Mnogobrojni opisi ruševina Hrama i ostataka kraljevine Izrael pojačavaju bol zbog izgnanstva i osjećaj poniženja koje Židovi osjećaju u življenju pod jarmom drugih naroda. Koliko priča o očajanju koje smjeraju na to da pospješe pokajanje čitatella, štoviše kolektivnu patnju zbog Izraelovih grrjeha, ali također da postignu još jaču žellu za povratkom kraljevstva Izrael. Gotovo svi čitatelji tih itinerera na jidišu bili su, naravno, u nemogućnosti da otputuju u Svetu zemlju. Kao što to obašnjava naslovna stranica knjige Tocaot Erec Israel: «Naći ćete sve točno ob^ašnjeno u ovoj maloj knjizi, baš kao da ste tamo bili i sami». Mnogo više od jednostavnih putnih vodiča ove knjige se vezuju uz duhovne puteve, uz neku vrstu unutrašnjeg hoda prema nebeskom Jeruzalemu i mističnom posvećenom ispunjenju, kao što kaže naslovna stranica Darkej Ciona, da «razveseli srca». Citanje je putovanje, i svaki odjeljak odgovara jednoj etapi u penjanju prema svetom gradu. Prodaja tih djela imala je vidllivi cil da sakupi darove za siromašne i studente ješive iz Jeruzalema, kako bi oni molili za zajednice u dijaspori, kao što nam to daje naslutiti, na primjer, drugo poglavlje Darkej Ciona naslovljeno šaar hatefiia (Vrata molitve), u kojem je obašnjeno da onaj tko kupi ovu knjigu poštiva dvije zapovijedi (micve), milosrđe (cedak) i dobročinstvo (gemilut hesed).
Ovi vodiči sadržavaju mnoštvo obavijesti o iskustvu hodočasnika, od priprava za put, puta opisanog dan za danom, sve do opisa zemalja i njihovog stanovništva. U njima ima mnoštvo obavijesti koje ih čine točnim povijesnim dokumentima o Izraelu u XVIIXVIII stoleću. Prva su na redu razmatranja o prilaznim putovima, bilo da su to riječni plovni putovi, kopneni ili morski. U Darkej Cionu predlažu se dva smjera puta do Konstantinopola, jedan s polaskom iz Beča, zatim put Dunavom do Sofije; drugi, počinje od Lemberga. Hodočasnik zatim ima mogućnost ići cestom na kopnu ili morem do Rodosa, zatim u Egipat ili luku Jafo. U knjizi Geliiot Erec Israel, autor putuje iz Kamenea Podolskog do turske granice. Od Konstantinopola, putnik ima dvije mogućnosti: može krenuti cestom prema Alepu, Damasku, ili se ukrcati na brod do Rodosa, zatim do Sidona ili Aleksandrije, da bi napokon stigao na poslednji cilj, Jeruzalem.

Savjeti i preporuke

Različita djela sadržavaju dragocjene naznake o gospodarskom životu, kao i o cijeni puta, koliko novca ponijeti, mjenjačkom tečaju između raznih valuta, mjere za težinu i duljinu zemalja kroz koje će proći, mogućnosti posudbe i visina kamata u Jeruzalemu. Pisci daju naslutiti malu vjerojatnost pronalaženja posla u svetom gradu. Ponajprije iz razloga konkurencije sefardskih trgovaca i obrtnika, ali naročito, kao što to objašnjava Darkej Cion, iz razloga nepoznavanja tri glavna jezika koji se govore u Jeruzalemu: španjolski, arapski i turski: «Mi, njemački Židovi, ne znamo jezike zahvaljujući kojima bi mogli razgovarati s ljudima».
Prvo poglavlje knjige Darkej Cion naslovljeno [aar bejt haarec (Vrata izraelske kuće, op. prev.) je dugo nabrajanje svih praktičnih detalja koje putnik treba uzeti u obzir da bi izbjegao «muku i predrasude». Hodočasnik treba pripraviti svoje kuhinjsko posuđe, svoje rublje, odjeću za put, od koje, između ostalog, jedan kožni mijeh za vodu, kolce, konopce i jedno veliko platno za šator od lana pod kojim će sjesti za vrijeme danje vrućine. Putovati je najbolje kad padne noć. Pisac daje popis «za hodočasnikov svežanj», bilo da je to kućno rublje, cipele za zimu i ljeto, odjeća za muškarce i žene, označavajući dobro predmete koje je bolje kupiti u dijaspori i one koje će jeftinije naći kod trgovaca u Jeruzalemu. Pisac preporuča izbjegavanje zelene boje jer «zeleno je zabranjeno Židovima u cijeloj Turskoj i Jeruzalemu». Zatim dolazi nabrajanje kućnih predmeta kao što su, na primjer, posude, lonci, poklopci, šerpe, tronožac, svjetiljka na ulje, oruđe i vjedra za crpljenje vode. Darkej Cion pominje i djela koja treba ponijeti, izbjegavajući pretovarivanje jer, kaže autor «knjige je lako naći i nisu skupe u Jeruzalemu». Muškarci će uzeti jedan Siddur, jedan Humeš s tri Targuma, jednu zbirku Slihot, Mišnajot, Tosafte, jedan Mahzor, Midraš Rabu, Ein Jaakov, Šulhan aruh i Jalkut. Žene će se zadovoljiti jednim Svetim pismom, Mahzorom i knjigom molitvi preklinjanja na jidišu (Dajče Humeš, Dajče Mahzor i Dajče Tehines).
Slijede zatim obavijesti o kuhinji i hrani koju daju u Erec Izraelu, sliku zemlje izobilja, gdje plodovi rastu u obilju i gdje ih prodaju vrlo jeftino. Pisac ustrajava na nekoliko temeljnih namirnica: najprije vino, «jako i slatko», koje se nalazi naročito od «Roš hodeš Tamuz do Hanuke» (Od prvog dana mjeseca Tamuza do Hanuke, op. prev.). Poslije Roš Hašane (Nove godine) «svatko pravi svoje vino u kući, kupujući grožđe…Grozdovi se stavljaju u velike vreće od lana te ih se nogama gnječi». Zatim se mošt dobiven gnječenjem ostavlja u žarama u zemlji devet dana prije priprave prošeka (Brantvein). Pisac podsjeća da se plaća desetina na vino. Druge nužne živežne namirnice: mljeveno brašno, u mlinovima koje pokreću konji ili magarci, i pečeni kruh, bilo u kući bilo u zajedničkoj peći, ili u peći pekara, koji zagrijava isto tako čolent, jelo za šabat. Napokon voda, voda sakupljena od kiše u cisternama ili pak, ono što je češće, voda iz izvora koji tražimo u zdencima. Kad nema kiše, Židovi mogu kupiti vodu od Turaka.
Jedan od zadaća tih vodiča je da donese brojčane podatke o zajednicama sefardske dijaspore, glede njihovog smještaja, židovske populacije, broja sinagoga i molitvenih kuća, jezika ili obreda u sinagogi. Susret aškenaskih autora s mediteranskim življem daju povoda opisima utisaka začuđujuće radoznalosti. Kako su ti vodiči imali kao glavni cilj pružiti obavijesti o svetim mjestima židovstva i o židovskom životu, oni su oskudni u primjedbama o životu i običajima muslimanskog društva. U svom opisu običaja, pisac Gelilot Erec Israel pominje samo nekoliko očitih pojedinosti, kao što su žene pod velom, ili dosta detalja za židovskog hodočasnika: način mjerenja vremena, naročito putem zvanja na molitvu s minareta ili, u Jeruzalemu, udarcima bubnja koji naznačavaju pojavu dana i spuštanje noći, trenutka od kojega je zabranjeno izlaziti iz kuće. Pisac upozorava na oprez i izbjegavanje svađe s Turcima, koji te mogu odvesti ravno u zatvor te nadodaje: «Ali mi, njemački Židovi, mi ne hodamo po ulicama dok se potpuno ne razdani, jer mi ne znamo jezike kojima bismo odgovorili, ako bi nam se netko obratio.»
Kao i određeni broj putopisa prema dalekim zemljama, tiskanih u istom razdoblju, vodiči na jidišu miješaju stvarne i izmišljene pripovijesti. Tako se u Gelilot Erec Israel aludira na nadnaravne životinje, primjerice na životinju «visoku četiri lakta u svim bojama, s tri oka, i nekom vrstom krila kao golub», ili na jednu drugu «istočkanu crvenim i bijelim mrljama, s velikim rogovima», ili na neko biće s «pet nogu i visoko šest lakata».

Sveti zemljopis i mjesta hodočašća

Vodiči, koji se bitno predstavljaju kao topografski opisi, opisuju posebno tri vrste mjesta koje hodočasnik mora posjetiti. Ponajprije su to biblijska mjesta u pokrajinama Donjeg Jordana, Galileje, Sinaja ili mediteranske obale i svetih mjesta, na primjer, u Rumi, grob Benjamina koje je mjesto gdje se, prema tradiciji koju prenosi Gelilot Erec Israel, mora pojaviti Mesija. Zatim sinagoge, grobovi i mjesta života svetih ljudi, pravednika, proroka, tanaima, amoraja i rabina, koji su se nastanili u Svetoj zemlji u nizu valova, naročito u Safedu, kao neki tosafisti Josef Karo, Moše Kordovero ili Jichak Luria. Središnji dio ovih tekstova namijenjen je etapama penjanja prema Jeruzalemu, da bi se molilo na ostacima Hrama, i na opis Svetog grada i njegove neposredne okolice. Ti popisi otkrivaju nam jedan sveti zemljopis koji daje prvenstvo nekim istaknutim položajima s kojih je pregledan prostrani obzor, rijeke, špilje, izvori i zdenci, isto kao i stara stabla kao što je Mamreov hrast ili mirta posađena blizu Dininog groba. Vodiči podsjećaju isto tako i na mnogobrojne izvore, kao Šilo, od kojih neki imaju i ljekovita svojstva i, također, na čudotvorno kamenje s profilatičkim svojstvima. Neka biblijska mjesta postaju utočišta, gdje se prakticiraju magijski obredi povezani uz bolest i egzorcizam.
Poći na visoka mjesta izraelske povijesti, dodirnuti svete predmete, sudjelovati u slavljenju svetaca, ili u dužnosti da se posjete grobovi pravednika, sve su to djela koja posvećuju i poučavaju onoga tko ih ispuni. U posvećenim prostorima uz prisutnost kreposnih djela biblijskih osoba ili rabina, molitve su sigurno bolje uslišane. Sve te svete ličnosti mole izravno kod Boga da bi se ublažile patnje, oprostile greške i ispunile želje. Blizina svetosti udvostruččuje djelovanje molitve, koja je najbolje uvažena na tim mjestima, s jakim nabojem svetosti, gdje ččovjek razgovara s duhom božanskim. Takvu vrlinu traži hodoččasnik od svetih mjesta i u tom se sastoji smisao njegova polaganog putovanja.
Tom vjerskom istraživanju nadodaju se i drugi motivi koji miješaju legendu i mit, kao potraga za deset izraelovih plemena i pronalazak mjesta gdje je bila mitska rijeka Sambation. Gelilot Erec Israel se usredotočuje na opis istraživanja koje je poduzeo pisac koji se pridružio jednoj karavani na putu za Indiju, da bi stigao na obale Sambationa. Geršon ben Eliezer tvrdi da je sigurno čuo šum rijeke koja se nalazi na dva dana razdaljine od mjesta gdje se on nalazio. On je opisuje kao ogromnu rijeku koja kotrlja kamenje veličine kuće i prestaje teći u petak, dva sata pred zalazak sunca.
Obredi i vršenje vjerskih dužnosti

Druga važna značajka tih djela je opis obreda i vršenja vjerskih dužnosti židovskih hodočasnika putem prema svetim mjestima i Jeruzalemu. Vodiči opisuju čitav zbir pokreta, vjerovanja, molitvi, koje daju ritam životu putnika i unose ga u posvećeni prostor i vrijeme. Tako da su patnje i zapreke s kojima se suoččava židovski hidoččasnik za vrijeme svog putovanja kao kušnje, koje prethode pokajanju i unutrašnjem pročišćenju, u isto vrijeme kad svakom putniku oživljavaju izvorno vrijeme lutanja Patrijaha i židovskog naroda na putu prema Obećanoj zemlji. Knjige naglašavaju umor, neudobnost da se pomakneš na le|đima magarca, opasnosti, kao i prisutnost lopova, prepreka na putu ili mnogobrojnih plaćanja taksa, tolike teškoće koje su uvjetovale duhovnu obnovu prije ulaska u Jeruzalem.
Pobožnost židovskog hodočasnika je najprije usmjerena na molitvu. Drugo poglavlje Darkej Ciona naslovljeno Šaar hatefila označava sve «molitve koje se govore u Jeruzalemu, svaka u svoje vrijeme», a isto tako i pojedinosti obreda i raspored kućnih vjerskih svečanosti. Aluzijama se potiče na zajedničke molitve pored grobova pravednika, kao na primjer Hilela i Šamajia. Tocaot Erec Israel kaže:
«Tu se sastaju Židovi, muslimani (ismaeliti) drugog dana Pesaha. Oni mole za kišu i pjevaju vjerske pjesme. Kad se pronađe voda u špiljama, onda si siguran da se najavljuje dobra godina. Svi su radosni i zadovoljni. Naprotiv, kad su špilje suhe, bez i najmanje kapi vode, onda se Židovi ujedinjuju u molitvi i zapjevaju vjerske pjesme. Ako počne teći voda, oni su sigurni da ih je Sveti, neka bude blagoslovljen, čuo»
Pobožnost hodoččasnika mjeri se prema cjelokupnosti njegovih vjerskih i kulturnih ponašanja. Tako, u trenutku kad ulazi u Jeruzalem, hodoččasnik para komad svoje odjeće. Drugdje, na grobovima svetih, pripominje se da bi bilo dobro oblikovati procesije ili sakupljanja za vrijeme kojih se pjeva, pleše i moli, kao oko Rahelinog groba u Betlehemu. Posjet svetim mjestima praćen je ččitanjima Psalama, ali tako|đer i paljenjem svijeća, polaganjem ruku na kamenje, a u pauzi, kojih se mogu ponekad ubaciti papirići za uslišanje želja.
Na kraju svog dugog puta, putnik napokon stiže u Jeruzalem, gdje će se moći moliti na svetim mjestima, meditirati nad ostacima Hrama (Zidom Plača) prisjećajući se kraljevskog sjaja prošlih vremena i razmišljajući o progonstvu. Pripovijesti o putovanju na jidišu su bile, uglavnom, napisane u vrijeme osmanske vladavine nad izraelskom zemljom. Židovi su u to doba imali pravo ući i boraviti u Jeruzalemu. Dojam napuštenosti i očaja ulazi u posjetitelje, dok hodaju ulicama Svetoga grada. Pisci opisuju ruševine, naglašavaju osjećaj potlačenosti koji se naročito vidi zbog dužnog namirivanja mnogobrojnih nameta. Tako, Darkej Cion objašnjava da se pri dolasku u Jeruzalem poziva šatdlan (heb. posrednik, agent, op. prev) kojemu svaki hodočasnik daje taksu od dva Löwenthalera (libtaler), dobivajući time pravo boravka u gradu. Isto tako se često spominju mnoge zabrane posjeta svetim mjestima, jer je velik broj džamija izgrađen na mjestu starih židovskih zdanja. Sve te primjedbe jačaju kod putnika Židova teški osjećaj progonstva i čežnje za vremenima postojanja Hrama.
Tekstovi koje vam predstavljamo izvadci su iz tri vodiča prevedena na jidiš. Prvi (Tocaot Erec Israel) i treći (Gelilot Erec Israel) su prijevod dijelova posvećenih Jeruzalemu i njegovoj neposrednoj okolici. Drugi (Darkej Cion) je usmjeren na proučavanje svetog grada i sadrži dragocjene podatke o vjerskom životu Židova u Jeruzalemu. Ova tri izvadka daju točnu ideju o posebnom sastavu tih popularnih djela na jidišu i o vrsti preciznih podataka koje oni sadržavaju.

Tocaot Erec Israel (Amsterdam, 1649)
Stigao sam na mjesto zvano Givat Benjamin i s visine vidio sveti grad Jeruzalem. Prije ulaska u grad isparao sam svoju odjeću kao uspomenu na razaranje Hrama. Vidio sam napuštenih mjesta, zatim sam se popeo na Brdo Hrama da bih vidio zidine i četiri dvorišta, gdje su se djeca Izraela sakupljala u danima svečanosti (regel). Vidio sam mjesto gdje se nalazio sveti Žrtvenik (mizbeah) na kojem se nudila Vječna žrtva (korban tamid), Zapadni zid (Kotel hamaaravi) i mjesto gdje je bio Hram (Bejt hamikdaš), zatim Šator (hikel) i Svetište (devir). Vidjevši sve to, ja sam ponovno isparao svoju odjeću. Poslije sam sišao s Brda Hrama i stigao do jednog dražesnog izvora Šilo (meajan haŠilo) koji izvire iz Brda Hrama i teče prema Maslinskoj Gori, gdje se pod svodom nalazi i jedna obredna kupka u koju možeš zaroniti. Vode imaju ljekovita svojstva, tako dobra da se i bolesnici tu kupaju. Zatim sam se popeo na Maslinsku Goru na kojoj se uzdiže vrlo lijepa stara zgrada. Zatim sam sišao s Brda Hrama da bih otišao u dolinu Josafat, gdje se nalazi jedan grob na padini Brda Hrama. U dolini Josafat krenuli smo jednim nadsvođenim putem koji se nalazi pod Maslinskom Gorom. To je mjesto gdje se pred svjetinom žrtvovala crvenožuta krava. Tunel je napravljen na taj način, da kad si unutra, možeš vidjeti unu-trašnjost Hrama. Zatim sam se popeo na Maslinsku Goru, potom sam se vratio u dolinu Josafat. Ta dolina okružuje Brdo Hrama do razine Žrtvenika, zatim, s desne strane, ona skreće u pravcu juga, tamo gdje se nalazi jedno groblje. Sišao sam tom dolinom sve do njenog kraja. Stižete onda između dvije visoke planine. Ta depresija naziva se Ge-Hinom i ja sam ju prešao do kraja, dok se nisam vratio u dolinu Josafat, gdje se možeš diviti jednoj lijepoj i velikoj kući okruženoj stupovima od mramora i visoko postavljenoj. Zovu je Jad Abšalon. Sagradio ju je mladi Abšalon kao spomen, jer nije imao dijete. Vidio sam također, u dolini Josafat, nedaleko od izvora Šilo, jednu veliku četvrtastu zgradu za koju se misli da je bila grčki hram. Od izvora Šilo stiže se do jednog strmog brežuljka zvanog Mecudat Cion (Tvrđava Cion). Tu su, davno je to bilo, pomazivani prinčevi koji su bili Davidova djeca. Tamo se nalazi stara zgrada, vrlo lijepa, koja se zove Davidova palača, koja je graničila s Hramom. Ismaeliti pale mnoge svijeće na tom mjestu, iz razloga svetosti. Prije nego što je Solomon izgradio Hram, sveti se Kovčeg nalazio u toj zgradi. U blizini se nalazi toranj, zvan Davidov Toranj, sagrađen od ogromnih blokova. Vidi se dobro da je to stara zgrada. Danas se nalazi unutar grada Jeruzalema i okružena je visokim zidinama, duljine tri stotine lakata. Ismaeliti su zazidali mnoge dijelove Hrama. Digli su zid oko Najsvetijeg od Svetih, tako da nitko tu ne može prići. Sagradili su džamiju na tom mjestu. Također sam vidio da su sagradili jednu lijepu zgradu na kamenu temeljcu Hrama. Mnogi muslimanski prinčevi su uljepšali tu zgradu. Iznad Svetog nad Svetima oni su podigli lijepu zgradu s kupolom, tako da se više unutra uopće ne može ući. Iznad Svetišta i mjesta gdje se nalazi Žrtvenik, oni su isto tako izgradili jednu lijepu zgradu s velikim i lijepim stupovima od mramora. Vidio sam ismaelite kako se na tisuće njih skuplja na tom mjestu, točno onako kako su djeca Izraela, sa sačuvanim razmakom između čistog i nečistog, imala običaj da to rade sedmog dana Sukota, kad su dolazili na hodočašće za vrijeme svečanosti. Na mjestu gdje su se sastajali, jedan mali niski zid okružuje taj kameni zid kao onaj koji se nalazio u dvorištu Hrama. Na tom brdu primjećujemo tunel koji dopušta prolaz s Brda Hrama do Stijene svijeta. Na mjestu gdje se nalazi izvor je Središte svijeta i prostor gdje je Solomon izgradio Hram. Naredio je da se kopa zemlja sve dok nisu došli do izvora koji je počeo teći kao velika rijeka i preplavio čitav svijet. Vidjevši to, kralj Salomon ju je htio obuzdati, ali bez uspjeha, dok napokon nije uklonio opasnost zahvaljujući jednom od Imena Božjih. Tad se izvor zaustavio i nije više pravio nikakve štete. Eto, zašto ga još uvijek zovu Stijena svijeta. Nedaleko od grada Jeruzalema nalazi se jedna špilja u kojoj su sahranjeni Šimon Pravednik i svi njegovi učenici. Pored nje primjećujemo jednu drugu pećinu u kojoj počiva prorok Hagaja. Južno od Jeruzalema primjećujemo jedan brežuljak na kojem je sahranjeno mnogo Pravednika i Pobožnjaka koji su umrli zbog posvećenja božjeg imena pod grčkom vlašću. Zli grčki kralj htio je spaliti sve one koji su živjeli na tom brežuljku. Bog to nije mogao prihvatiti. Poslao je jednog velikog lava koji je noću legao na ulaz pećine. Sutradan ujutro, svatko je mogao vidjeti da Sveti, neka bude blagoslovljen, nije htio da oni poginu. To je razlog zbog kojega oni počivaju na tom mjestu, koje postoji još i danas i zove se Zedekiahova špilja. Tamo je isto tako prorok Elia imao jednu sinagogu. Na obroncima tog brežuljka on je skrio svoju Toru i na jednom kamenu urezao božansko ime, tako da je nitko ne može uzeti prije dolaska Mesije. Prorok Elia će doći skupa s Mesi-jom i uzet će Toru, koju je skrio na tom mjestu. Na dvije milje od Jeruzalema, kad se upućuješ prema Hebronu, prolazi se kroz Betlehem. Na jednakoj udaljenosti, u granicama dopuštenog premještaja za vrijeme Šabata, nalazi se grobnica naše majke Rahele, koja se i danas naziva Rahelin grob. Oko groba se nalazi dvanaest velikoh kamenih blokova a iznad je položena vrlo velika kamena ploča, koja je tu od pradavnih vremena. Dvanaest Jakovljevih sinova su položili dvanaest kamenih blokova oko groba i Jakov je stavio veliku kamenu ploču iznad. Zatim sam se uputio prema Hebronu, tamo gdje počivaju Adam i Eva, Abraham i Sara, Jichak i Rebeka, Jakov i Lea, u polju Makpela. Stari grad Hebron, koji danas više ne nosi to ime, nalazi se dolje nasuprot. U novom gradu Hebronu nalazi se veliki grob djece Izraela. Nedaleko odatle je jedan brežuljak na kojem počiva Isaija iz Betlehema, otac kralja Davida, isto tako i junak Joab, sin Ceruiaha, i jedna od Davidovih kćeri, također leži nedaleko odatle. Na istom mjestu pokopan je Avner ben Ner, rođak kralja Šaula. Na tri milje od Hebrona nalazi se Mamreov hrast. Na lijevo se diže jedna planina, gdje se nalazi kamen na kojem je Abraham obrezan. Još i danas se drobi taj kamen da bi se dobio fini pijesak koji se djeci stavlja na obrezano mjesto, što je vrlo zdravo. Na desno od Mamreovog hrasta nalazi se kuća u kojoj je stanovao Abraham. To je velika, veličanstvena kuća s četvero vrata, točno kako je opisuju naši mudraci, a da ne zaborave stablo, pod kojim su jela tri an|ela. To stablo postoji i danas ispred kuće. Nitko, bilo da je Židov, ismaelit ili kršćanin, ne smije uništavati ili guliti koru tog stabla, inače će mu to donijeti štetu. U podnožju planine nalazi se jedna lijepa obredna kupka. Tamo se dolazila pročistiti naša majka Sara. Zatim sam nastavio svoj put i stigao između dvije planine, na mjesto gdje je Jakov pratio lijes Josipa Pravednog. Stigao sam zatim u Ramle koja se nalazi na dvije milje udaljenosti od Jeruzalema. Putem sam stigao blizu jedne planine gdje se nalazi špilja u kojoj počiva prorok Hagaja. Primijetio sam više špilja gdje počivaju pobožni muškarci i pobožne žene, kojima ne znamo imena. Zatim sam se našao na mjestu gdje je sveti čovjek, prorok Samuel pokopan sa svojom majkom Hanom. Oboje počivaju pod jednom humkom. Nedaleko odatle ismaeliti su izgradili jednu džamiju. Malo dalje nalazi se izvor i lijepa obredna kupka gdje se dolazila pročistiti pobožna Hana. Sa Rahelinog groba vidi se grad Rama na tri milje udaljenosti. Kad se ide iz Jeruzalema u Acru, dolazi se do grada Ramle, smještenog između dvije visoke planine. Na jednoj od njih teče potok koji prolazi kroz selo u kojem je stanovala udovica Sarepte, koja je prihvatila i hranila proroka Eliju, kad je ovaj došao izgladnjeo. Zatim se pokazao Ahabu, kao što je to napisano u Knjizi kraljeva. Poslije sam se popeo na jednu planinu, na kojoj su pokopani u lijepim grobovima Jošua ben Nun i Pravednik Kalab ben Jefune. Otuda sam se uputio prema gradu Tebirna, gdje leži Pinhas ben Eliezer Hakoen i sedamdeset mudraca Izraela. Zatim sam krenuo prema Acri. Neka bude blagoslovljen Bog Izraela, koji mi je dopustio da se divim izraelskoj zemlji.

Darkej Cion (Amsterdam ili Prag, 1650)
Kapija učenja (Faar halimud)
Ovo poglavlje opisuje red učenja (seder halimud) u svetom gradu Jeruzalemu. U odjeljku Mišne parašat Šofim, jedan redak kaže da muškarci uče, dok žene slušaju. Točno se tako provodi u Jeruzalemu. Ujutro rano poslije boravka u sinagogi, muškarci odlaze u veliku kuću molitve i učenja koja se zove ješiva. Ona je otvorena svaki dan tri sata, često štoviše i dulje. Tamo se proučavaju tekstovi Gemare, komentari Tosafista i Ašerija (Ašer ben Jehiel, zvani Ašeri, op. prev.). Ljudi koji ne znaju dobro tumačiti slušaju i prevodi im se sve ono što nisu točno shvatili. Pobožne se žene drže ispred kuće molitve i učenja i slušaju kako se uči. One čitaju knjige molitvi na jidišu kada se govori Kadiš. Ljudi više sati borave u sinagogi, da bi učili. Udaljavanjem od ješive nailazimo na više kuća. U svakoj od njih uči se po jedan sat i ponekad dulje. U podne studenti dolaze u malu kuću učenja i molitve da bi proučavali Mišnu i Gemaru do doba prije minhe. Jedna druga skupina studenata dolazi u podne u veliku kuću učenja i molitve, tu ostaje jedan sat da bi proučavala komentare. Sat prije minhe svi članovi ješive dolaze u veliku kuću učenja i molitve da bi proučavali komentare Rava Alfesa, do trenutka molitve minha. Poslije te molitve svi članovi ješive proučavaju Mišnu u dvorištu sinagoge. Na svim mjesttma gdj'e se uči, pobožne žene stoje na pragu vrata da bi slušale muškarce kako uče. Eto, tako se događa svaki dan. Uči se Sidra s Rašijevim komentarima, neka bude blagoslovljena njegova uspomena, samo četvrtkom rano ujutro. U četvrtak navečer mnogi studenti, neka ih Bog štiti, skupljaju se u velikoj kući učenja i molitve, da bi čitavu noć proučavali Sidru s Rašijevim komentarima, a još i Zohar i druge kabalističke knjige. Pobožne žene nude ulje da mogu gorreti lampe, tako da se može učiti sve do izlaska sunca . Uoči blagdana Šavuot i Hosana rabba, ostaje se isto tako čitavu noć u kući molitve da bi se proučavali tekstovi kabale koje treba pročitati baš te noći.
Proučava se, neka mu Ime bude blagoslovljeno, čitav dan. To se točno događa na isti način u svim kućama, tako je i pravedno da se radi, od sveg srca i sa strahom od Svetog, neka bude blagoslovljen. Na šabat, dva sata prije minhe, svi odlaze u veliku kuću učenja i molitve da bi proučavali Sidru, Midraše i Rašijeve kometare, što se nije moglo završiti u četvrtak ujutro.
Kad se približavamo Jeruzalemu treba dva puta rasparati svoju odj'eću, prvi put za grad Jeruzalem, čim se izdaleka primijeti grad, i drugi put na uspomenu rušenja Hrama. Tada se govore molitve žalopojke (kinot) i dijelovi Jeremijine knjige. Grob proroka Zaharije nalazi se u podnožju Maslinske gore, blizu našeg groblja a nasuprot brdu Morija, tamo gdde se dizao Hram . Nedaleko od groblja vide se dva ulaza, jedan pored drugog, u jednoj stijeni. Govore da se tamo nalaze usta Gehene, kao što je opisano u Gemari. Grob proroka Zaharije je vrlo širok i visok. Sagrađen je od bloka kamena otkinutog u planini koja se zove Maslinska gora, a nalazi se nasuprot Hramu. Nedaleko odatle primjećujemo zgradu koja se zove Abšalonov grob. Na maslinskom brdu nalazi se grobnica proročice Hulde, a isto tako i jedan dvorac Brdo Cion se nalazi u Jeruzalemu. Jedna se tvrđava diže na mjestu gdje su pokopani kraljevi Davidove kuće. Pod brdom Cion primjetna je jedna velika pećina u kojoj teku vode izvora Šilo. Treba sići mnogobrojnim stubama da bi se stiglo do vode. U blizini se nalazi Joabov bunar Prema tradiciji, kada pada kiša, i kad se on napuni, dokaz je da se može očekivati dobra godina. Grob pravedne Rahele nalazi se na pola milje od Jeruzalema u jednom otvorenom polju, nedaleko Betlehema, kao što piše u Bibliji. Na hol hamoed Pesaha i na Lag baomer mnogi muškarci i žene, mladi i stari, neka ih Bog štiti, dolaze pješke ili na konju na taj grob Tu se govore mnoge molitve, slušaju se zavjeti, pleše se oko groba, jede se i pije. Iznad groba nalazi se veliki svod koji je s jedne strane otvoren. Ima i jedno veliko dvorište okruženo zidom . Tamo, u Rahelinu čast i čast Pravednika, izraelski se narod treba sastajati. Amen.
Onaj tko želi jahati izvan Jeruzalema prema svim grobovima pravednika koji počivaju u izraelskoj zemlji mora pos^edovati dvadeset Lowenthalera (libntaler, hrane i oddeće, jer između svake od tih grobnica je udalenost oko trideset milla . Neki su grobovi u obliku niše kao pekarska peć koja bi bila izdublena u stijeni . U taj se otvor mrtvac stavi na dasci a zattm se zazida otvor. Vidi se u Mišni da je taj običaj postojao i nekad. Jedan dio grobova napravljen je kao u stranim zemllama, izan Izraela. Ne prave se sanduci od ddva, nego od ploča, zattm se grob okruži kamenjima. Kad se ostaci polože u grob mrtvačevo se lice prekrije zemljom. Umjesto da se stavi jedan kamen, da zatvori grob (golel), postavlja se široko kamenje prekriveno zemljom, točno kako se radi i u stranim zemllama. Imućniji lludi okruže grob jednim zidićem na kojeg stave mramornu ploču. Tu se ureže natpis koji označava ime pokojnika i njegova dobra ddela. Onaj tko nije imućan, jednostavno ga okruže zidićem i postave mu jednu malu ploču. Oblik tih grobova sliči na mrtvački lijes. Pri prijenosu pokojnika, kad se stigne na otprilike trećinu puta koji vodi na groblje, odloži se liles i ppevač među grobarima ppeva biblijske retke u vezi s preminulim, govori se kadiš, zattm podvornik sinagoge zove čuvare mrtvoga da ga isprate do grobl^a, unatoč tomu što već ima ljudi koji slijede pogrebnu povorku . Jeruzalemsko se groblje nalazi izvan grada, naniže od Maslinske gore, nasuprot brdu Morija, kad se iziđe iz grada . U trenutku uskrsnuća mrtvih, mi ćemo podignuti lice prema mjestu gdde se nalazi Hram . Ne govori se hacur tamim. Običaj je propovijedati pred lijesom pokojnika, kao što se to radi u stranim zemllama . Ostavljaju liles nedaleko od groba i svaka osoba sedam puta ga obiđe . To se zove procesija . Poslije svakog kruga govori se jošev beseter Elion. Govori se također nekoliko molitvi koje odgovaraju za tu priliku, da bi se istjerala nečistoća iz mrtvaca, zatim se pokapa pokojnika . Običaj je jesti i piti iza pokopa i govoriti blagoslove ožalošćenima . To je ono što se naziva posmrtna zakuska (seudat haberaa) . Poslije trideset dana (shloshimi), pripremaju se bijeli kolači . Podvornik će ih po dva ponuditi svakom gazdi kuće, koji ih jede za čistoću svoje duše . Kad prođe jedna godina, čini se isto s kruhom . Jedanaestog mjeseca, pošto se izgovorio kadiš, vraćaju se na groblje s obitelli pokojnoga, da bi molili na grobu . To se naziva godinom žalosti (š'nat haavelut).
U Damasku, u granici premještanja koja se tolerira za vrijeme šabata (tehum šabat), nalazi se selo, na dva dana puta u zemlji Izraelu, zvano Diubar, gd^e se nalazi jedna sinagoga. Uzduž nje, s obje strane nalaze se kameni stupovi i potporni lukovi. Na istočnoj strani primjećujemo tri niše s malim ogradama od drveta. U svakoj od tih niša nalaze se knjige Tore koje su poredane u povezima od drveta imenom tik, te prekrivene platnom. Pred svakim otvorom visi zavjesa. Te su niše nazvane Sveti Kovčeg. U nadsvođenom dijelu, smještenom na jugu, ulazi se u jednu malenu špilju tako malenu, da može primiti malo ljudi. To je špilja u kojoj se skrivao prorok Elia, kao što je napisano u Prvoj knjizi kraljeva, u poglavlju 17. Koz jednu rupu, koju se još može viddeti i u koju se može uvući ruku, gavranovi su ulazili i donosili mu jesti i piti. Za svako čitanje Tore, naročito šabatom i u danima svetkovina, ljudi iz zemlje ili stranci donose ruže iz Damaska i dolaze moliti. Na tom se mjestu nekad nalazio veliki grad u kojemu je bila velika židovska zajednica. Sada tu nalazimo yishuv (naselje). Kabala kaže da tu sinagogu nije izgradilo ljudsko biće. Jednog dana ljudi su se rano probudili i viddeli izgrađenu sinagogu. U unutrašnjosti se nalazi oko dvije stotine knjiga Tore. Na zemlji je prostrta slama. Na vratima se moraju skinuti cipele i sjeda se na zemlju za mollvu. Običaj zahtiteva, kad se neku osobu prozove da se popne čitati Toru, da mu podvornik donese srebrnu pločicu. To je znak kojim se želi počastiti onog sina Izraela izabranog da se popne čitati Toru. Kad osoba siđe s propovjedaonice poslije završetka čitanja Tore, on vraća pločicu podvorniku. Neke osobe kažu da se nedaleko od Jeruzalema nalazi dvor i straža, kako to nalazimo napisano u Jeremji 32. Tamo je bio zatvoren prorok Jeremija. Još i sad se vide kameni stupovi, isklesani u stijeni i izbušenih rupa. Tu su ga držali zatvorenog. Iznad, u stijeni su pokopani proroci Isaia i Jeremija i kral Osija.
Gelilot Erec Israel (Lublin, 1635)
U Jeruzalemu su tri sinagoge i mnogobrojne kuće za učenje i molitvu i ješive. Pri rušenju Hrama ostala je do danas konstrukcija starog Zapadnog zida. Na južnoj strani nalazi se kuća učenja Kralja Salomona, neka u miru počiva. Ispred grada, vidimo brdo Cion, mjesto gde su pokopani kraljevi Davidove kuće. Na tom je mjestu izgrađena džamija i nedaleko odatle je kamen na kojem su zaklana deca proroka Zaharija. Njihova je krv tekla do vrata Jeruzalema. Na obronku brda nalazi se jedno mjesto, kuda teče potok. Unutar tog potoka su ubijane žrtve. Gornji se dio nalazi licem prema tornju krala Davida. Maslinska gora se nalazi na istoku, nasuprot Jeruzalemu. Na vrhu je pokopana proročica Hulda i na njenim obroncima se nalazi groblje u kojem je i grob proroka Zaharija izdubljen u stijeni. Nedaleko je kuća zvana Jad Abšalon i grob kralja Osije. Vode Šila izbijaju iz Brda Hrama i teku u dolinu Josafat do zdenca Joab ben Ceruja. Dolina Josaphat je puna špilja i grobova mnogobrojnih pravednika od kojih posebno spominjem našeg velikog Učitella Ovadiaha iz Berttnora. Na Brdu Hrama može se viddeti zid Parvis. Pod Maslinovom gorom nalazi se jedna špila: to je mjesto gde je zaklana riđa krava. Od tog mjesta može se viddeti Hram. U dolini Josafat, između dvije planine, nalazi se Ge Hinon, a pored voda Šila nalazi se tvrđava Cion u kojoj su pomazivali kraljeve Davidove kuće. Nasuprot Hramu nalazi se palača i vrata kralja Davida. Od tog se mjesta može proći ispod Brda Hrama do zdenca nazvanog Stijena svijeta. Kralj David ga je izdubio prije nego je izgradio Hram i voda iz vrutka se proširila po cijelom svijetu. Južno od Jeruzalema nalazi se tunel Sedecias i sinagoga proroka Elie. U zidu se nalazi Tora. U kamenu je ugravirano jedno božansko ime, tako da nitko tu ne može pristupiti prije dolaska Mesije. Nedaleko odatle, nalazi se jedna špilja u kojoj, bilo je tome davno, je pronađena leđna moždina duga čettri hvata (kafer) koja je obešena na ulazu Jeruzalemske tvrđave.
Na putu prema Betlehemu nalazi se grob naše majke Rahele. To je lijepa građevina sastavllena od jedanaest velikih uspravnih blokova kamenja prekrivenih velikom pločom. Izvan njih postoji i dvanaesti kamen, kojeg je kasnije postavio Jakov. S druge strane nalazi se grob Sedeciasa. U Haranu, koji se nalazi između Rahelinog groba i Jeruzalema, ima jedan bunar nadsvođen jednim kamenom, kojeg ni četrdeset ljudi ne mogu podignuti. Dubok je tri stottne lakata. Danas više nema vode u njemu.
U Halhuli počiva Gad ha-Hoze (Hoze-vidovnjak, op.prev.). Na tom je mjestu otkrio proročanstva kralju Davidu.
U Hebronu, u Kiriat Arbi, nalazi se zgrada koju je izgradio Abraham s velikim kamenim blokovima. Dugačka je dvadeset osam lakata. Turci tu pale mnogobrojne svijeće. Ispod se nalazi špilja Makpela u kojoj počivaju Adam i Eva, Abraham i Sara, Jichak i Rebeka, Jakov i Lea. Silazio sam niz petnaest stuba saginjući se da bih stigao u jednu duboku špilju, neku vrstu udubine, izdublene u stijeni. U unutrašnjosti se primjećuje jedan otvor, isklesan u zidu i zatvoren debelim željeznim šipkama. Iz tog otvora puše jak vjetar, tako snažno da je nemoguće ući unutra s svjetillkom ili bakljom i podnositi, pa makar i na tren, snažni propuh, a da nisi u opasnosti da se onesvijestiš. Mogao sam zamisliti mjesto gd^e naši patrijarsi počivaju, ali to me stajalo dosta novca, prije nego su me pustili da uđem. Iznad tržnice može se priimijetiti jedan otvor koji vodi do pećine Makpela. Na tržnici u Hebronu, nasuprot zidu koji se nalazi na visini, je grob Avnera ben Nera, a na tom je mjestu sagrađena džamija. Joab ben Ceruja leži nedaleko odatle. Na obroncima planine počiva Jesej, otac kralja Davida. Na groblju u Hebronu nalazi se veliki broj grobova pravednih i mudrih. U sredini se može primijetiti nadgrobni kamen velikog učitelja Baala Sofera. Blizu grada diže se hrast Mamre, odvojen na tri dijela, jer su tri anđela sjedila ispod njega. Tamo se nalazi i jedan veliki mramorni kamen na kojem su anđeli jeli. Plod stabla je vrlo lijep i sladak. Izgovorio sam jednu molitvu, ubrao nekoliko plodova i pojeo ih. Blizu stabla se nalazi šator, obredna Sarina kupka puna dobre vode, jedno lijepo mjesto i Abrahamov vrutak odakle izvire lijepa čista voda. Od jednog izvora do drugog ima stottnu lakata. Također se može viddeti jedan veliki kamen na kojem se obrezao Abraham. Uzima se pijesak s te planine kako bi se stavio djeci na obrezano mjesto. Abrahamov zaklon sa svoja četiri vrata nalazi se na tom mjestu. Dva dana puta od Hebrona, prema istoku, nalazi se grob Adama i mjesto gdje je, prema tradiciji, Kain ubio Abela.
U Bet Elu mogu se viddeti grobna kamenja Debore, Rebeke, Šuma Eliša i Abrahamov zaklon koji je smješten na istoku, iza brda. Ima također i grad SelaRamon i velika planina koju zovu Planina BetEl. Sad ću opisati Javne, koji je smješten zapadno od Jeruzalema, u pravcu Luda. Na tom mjestu može se viddeti kuća molitve i učenja Rabija Eliezera Velikog, grobovi Rabana Gamliela i Rabija Levitasa smješteni u jednoj velikoj i u jednoj maloj špilji, i još grobove mnogobrojnih pravednika kojima ne znamo imena. Sad ću vam ispričati jednu divotu koju sam vidio i koju i vaše oči trebaju obožavati. Arapi su nam pokazali jedan put u pustinji koji vodi do groba svećenika Aarona, a koji je izdubljen vrlo visoko u planini, koja se zove Planina Hor, gdje se vješto moraš penjati, toliko je strma, kao da je odsijecana sjekirom. Na vrhu se nalazi cijela zbirka pećina, čiji su zidovi puni natpisa koji potieču iz pradavnih vremena. Na planini se nalazi jedan lijepo izgrađen grob na kojem se može pročitati, na arapskom jeziku, Aaron ben Amram. I u najnižoj špilji, ispod groba svećenika Aarona, primjećuje se natpis napisan velikim slovima na arapskom jeziku, to isto ime Aaron ben Amram, a dominira nad svim ostalim natpisima. Na grobnom kamenu nalaze se i druga izbrisana slova koje više nitko ne može pročitati. U ovoj špilji Arapi gore masnoću u čast svećenika Aarona. Na istoku, iza planine, pruža se velika pustinja.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License