Izlozba Miltona Glejzera U Beogradu

Izložba Miltona Glejzera
u Beogradu
Crtanje je mišljenje

Izložba Miltona Glejzera, otvorena 10. marta 2010. godine u Beogradu, predstavlja 180 radova koji su prethodno sadržani u istoimenoj knjizi, objavljenoj 2008. godine. Događaj propraćen je predavanjem Stivena Helera i dvodnevnom konferencijom „Dizajner: autor ili univerzalni vojnik” koju su organizovali Mirko Ilić i ekipa mladih dizajnera u Srbiji okupljena oko magazina Kvart.

PHOTO: wh1tney.files.wordpress.com

Za mnoge dizajner Milton Glejzer predstavlja oličenje američkog grafičkog dizajna druge polovine prošlog veka. To je potvrdila i nagrada koju je dobio krajem februara – "Medalja za doprinos umetnosti" od predsednika SAD Baraka Obame, čime je Glejzer postao prvi dizajner u istoriji koji je dobio to prestižno priznajje, u rangu francuske Legije časti i titule Ser u Velikoj Britaniji.
Uticaj Miltona Glejzera na grafički dizajn je ogroman, a činjenica da je u Beogradu prvi put u njegovoj 50godišnjoj karijeri, otvorena izložba radova „Crtanje je mišljenje“ predstavlja za ovaj grad veliki događaj, tim pre što je ovo prvo veće predstavljanje jednog od najvećih dizajnera današnjice u svetu. Izložba Miltona Glejzera predstavlja 180 radova koji su prethodno sadržani u istoimenoj knjizi, objavljenoj 2008. godine. Ceo događaj propraćen je predavanjem Stivena Helera i dvodnevnom konferencijom „Dizajner: autor ili univerzalni vojnik” koju su organizovali Mirko Ilić i ekipa mladih dizajnera u Srbiji, okupljena oko magazina Kvart.

Ta sreda u Beogradu bila je jedan od najgorih dana poslednjih meseci. Padala je ledena kiša, duvao je strahovit vetar.
No, uprkos svemu, u Kulturnom centru Beograd bila je gužva. Bioskopska sala dupke popunjena, ljudi stoje sa strane. Čeka se predavanje Stivena Helera koji govori o grafičkom dizajnu u političkom marketingu u predavanju pod nazivom „Ko je stavio O u Obaminu kampanju“ . Odličan presek predizborne kampanje koju je ceo svet pomno pratio, te podsećanje na nadu i ono u šta se ona pretvorila danas. Koliko je bila jaka kampanja za izbor Obame za predsednika SAD, danas je, prema Helerovim rečima, jaka antiObamina kampanja kojom, mahom, rukovode republikanci.
Predavanje je završeno bez ijednog pitanja iz publike. Heler je napustio scenu kako bi oslobodio prostor za film „Milton Glaser: To Inform and delight“ Vendi Kejs, biografski dokumentarac koji govori o karijeri čoveka koji je stvorio čuveni znak I ♥ NY koji danas koriste svi umesto reči „love“. Glejzer u filmu govori kako od toga nije zaradio ni centa, no srećan je, jer je učestvovao u stvaranju Njujorka kakav je danas.
Mirko Ilić, inicijator i glavni organizator događaja, a i privatni prijatelj i đak Miltona Glejzera, nakon filma je ispričao nekoliko detalja iz života ovog umetnika, kojima je pokušao dodatno da dočara o kakvom se čoveku radi.
„U četvrtak prošli tjedan Milton je dobio nagradu od Baraka Obame. Deset ih se dijeli godišnje za doprinos umjetnosti, a on je prvi dizajner kojem je uručena. U petak je bio snijeg, pa se nije tako lako moglo doći do Njujorka. U ponedeljak ujutru Milton je u svojem uredu. Išao sam mu čestitati, jer sam dva kata iznad njega. Sjedio je sa konzervom artičoke u rukama kojima dizajnira, pomno ih promatrao i pitao mene i saradnike da li je zelena boja presvijetla ili pretamna. S tim da je pet metara iznad njega stajala velika zlatna medalja sa potpisom predsjednika Obame. To pokazuje skromnost, to pokazuje prioritete. To mnogo govori o Miltonu”, napomenuo je Ilić.
Dodao je da je riječ o čovjeku koji je proslavio pre šest meseci 80. rođendan, ali da svaki dan dolazi na posao u devet i ide kući u šest sati. Milton Glejzer nikada u životu nije bio stalno zaposlen, s druge strane, nikada nije radio advertajzing. Smatra ga, kako kaže Ilić, opakom satanom.
„U Americi kad date ime firmi Milton Glejzer, ako bankrotirate, više nikad to ime ne smijete upotrijebiti. Firme koje imaju u svom nazivu ime čovjeka, pokazuju da stoje iza toga. Milton u svom studiju ima šest zaposlenih i dva pripravnika. On ima svoj mali sto. Nema mramora, nema mesinga, nema tri sekretarice prije toga i do njega ćete lakše doći nego do nekog direktora agencije. On voli to što radi i zaista ga veseli svaki dan doći na posao i raditi. Milton je jedan od rijetkih ljudi koji je dovoljno velik da može biti dobar. Ovi koji su na pola puta su uvijek problematični. Milton si može priuštiti da bude dobar, može si priuštiti pitati mene ili nekoga u uredu što mislimo o nekom njegovom radu. Ako mu kažete da vam se ne sviđa, on će zaista razmisliti o tome. Kad ste mladi, a ja sam nekad bio, vrlo je impresivan osjećaj reći Miltonu ne sviđa mi se ovo, ili promijeni ovo”, objasnio je Mirko Ilić.
Pre 20 godina pokucao je na njegova vrata i doneo mu nešto za što je mislio da je portfolio; gomilu papira, nešto originala i printova. Glejzer ih je pažljivo gledao pola sata da bi ga pitao zna li nekoga u Njujorku, ima li posao i šta planira.
„Zamolio je njegovu tajnicu da mi zapiše par imena ljudi da probam da ih nazovem i rekao da dođem sutra, da će on pokušati neke od njih nazvati za mene. Kada sam došao sutradan, on je već zvao neke ljude, obilježio točkicom koga je dobio i onda me pitao: „Ako dobiješ posao, gdje ćeš raditi?”. Ja sam tad bio kod nekoga na spavanju nekoliko dana, bilo mi je svejedno gdje ću raditi i on mi je rekao da kod njega u studiju uvijek ima ekstra sto i da u bilo koje vrijeme mogu doći raditi. To mi je rekao čovjek kojeg sam dan ranije ujutru prvi put u životu sreo. Na njegovu nesreću, 10 godina kasnije sam došao i pitao „Miltone, sjećaš se onog stola. Mogu li dobiti kat?”. Danas imam kat na četvrtom spratu njegove zgrade. Djelimično zato što zgrada nema lifta i on je star, pa se ne može penjati, ali moje objašnjenje je da sam ja na višem nivou od Miltona”, nasmijao je publiku Ilić.

Milton Glejzer, rođen 1929. godine, pohađao je njujoršku Muzičku i umetničku srednju školu, a zatim zahvaljujući Fulbrajtovoj stipendiji, Akademiju lepih umetnosti u Bolonji. Glejzer je jedan od osnivača revolucionarnog Pushpin studija, otvorenog 1954, pokretač New York Times magazina zajedno sa Klejom Felkerom 1968, osnivač Milton Glase Inc.a 1974. i u partnerstvu sa Volterom Bernandom osnivač WBMGa. Kao izuzetno plodan stvaralac postera i printova, izlagao je umetnička dela širom sveta, samostalno izlažući u kulturnom centru Georges Pompidou u Parizi i Muzeju moderne umetnosti u Njujorku. Njegova dela deo su stalnih postavki brojnih muzeja. Radovi ovog renomiranog dizajnera variraju od legendarnog logotipa I♥ NY do kompletnih grafika i dekorativnih programa restorana u Svetskom trgovinskom centru u Njujorku. Nagradu za životno delo primio je 2004. godine od Smithsonian CooperHewitta, Nacionalnog muzeja za dizajn, za duboki i značajni dugoročni doprinos praksi dizajna.
Izložba u Robnoj kući "Beograd" u Knez Mihailovoj bia je do 10. aprila.
U nastavku su neki od odgovora iz intervjua koji je Milton Glejzer dao Aleksandru Maćaševu početkom 2010. godine, objavljenom u magazinu Kvart:

  • Apstrakcija podrazumeva da postoji nešto iz čega se apstrahuje. To je početna tačka za fizičku realnost u svakom slučaju. Apstrakcija bez određenog odnosa je besmislena.
  • Crtač je ideja da se isključi ideja umetnosti iz tog procesa. Umetnost je za mene kada vam delo privlači pažnju. Kada vam ne privlači pažnju to nije umetnost. To znači da sva dela koja sam stvorio nehotice, bez namere da to bude umetnost, mogu, u stvari, biti umetnost ukoliko su stvarani na određeni način. Umetnost dovodi do efekta buđenja pažnje.
  • Pažnja je svest o tome šta je stvarno. Ili pokušaj da se bude svestan onoga što je stvarno.
    • Znate li šta ja mrzim? Glupost. Stvari se objašnjavaju glupavo i izveštačeno. Ljudi pretvaraju nešto što je trenutni stil u istinu. Probudite se, pomislim, otkrijte šta je bilo pre.
  • Koja je razlika između dizajna i umetnosti? Ako vam dizajn privuče pažnju, to je umetnost, ako vam ne privuče pažnju, to nije umetnost. To morate da posmatrate od slučaja do slučaja. Ne postoji opšta definicija da li je dizajn umetnost ili nije. To znamo, iz iskustva, kada gledamo Leonardov dizajn kažemo „E to je umetnost“. Čak iako je to bio crtež topa. Nešto na tom crtežu vas je navelo da obratite pažnju.
  • Može se reći da verovanje koči um. Tako je onda uvek korisno biti protiv svega. Mislim da uvek morate da se ne usaglasite sa samim sobom, sa svojim vlastitim ubeđenjem. Sve ono što se drži stegnuto, počinje da se guši.
  • Šta podrazumevamo pod razlikom između desnice i levice? Desnica je uvek čvrsta u svojim ubeđenjima. Levica, na kraju krajeva, prava levica je uvek nesigurna. I zato je desnica često moćnija, jer poseduje to nepobitno verovanje da su u pravu. Najbolja osobina levice je u tome što ona preispituje svoju vlastitu motivaciju. Ne uvek, ne tvrda levica. Tvrda levica postaje slična desnici.
  • Ima mnogo budala na svetu i srećete ljude koji su glupi sve vreme tako da pokušavate da to nadjačate, ali onda shvatite da ne možete da ih nadjačate… Sigurno ne nasilno i svakako ne agresivno. Ljude koje ne možete promeniti morate da prihvatite kao činjenicu. I da ne pokušavate da to činite nasiljem.

Priredila Žarka Radoja

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License