Izbeglice

Izbeglice
Kako se u proleće 1940. ogromna evropska teritorija od Buga, na istoku, do atlantske obale, na zapadu i od Baltika, na severu, do Alpa, na jugu, našla pod senkom hitlerovskog rasizma, veliki delovi evropskog jevrejstva - oni koji još nisu zatvoreni u geta i koncentracione logore - bili su prisiljeni da traže spas u bekstvu. "Strahovita tragedija lutalačkog naroda potencira se u sve većoj mjeri. U ovim časovima dužnost je slobodnih židovskih zajednica da krajnjom svojom požrtvovnošću ublaže golemu bjedu izbjeglica… Rad oko izbjeglica - pored ostalog - sastojao se u nastojanju da se njihovo stanje legalizira. Rad se morao gotovo od mjeseca do mjeseca sve više intenzivirati, budući da se broj izbjeglica tokom rata znatno povećao, pa su bile izvrgnute konstantnoj opasnosti da ih se vrti u zemlju iz koje su s teškom mukom pobjegli. Održane su bezbrojne konferencije i sastanci s predstavnicima Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina kao i sastanci s nadležnim ministrima sve u nastojanju da se ishodi neka uredba kojom bi se položaj izbjeglica u zemlji uredio na taj način što bi im se priznao status azila. Na ovom mjestu treba da se ponovno istakne… susretljivost pojedinih ministara… Poznati liberalni stav Banske Vlasti omogućio je uređenje izbjegličkog statusa najprije na teritoriju Banovine Hrvatske. Tako je u Hrvatskoj izdata uredba kojom se svim izbjeglicama priznaje status azila, s time da ih se koncentrira u osam mjesta naznačenih i odobrenih po Banskoj Vlasti… Kad je, kasnije, izašla naredba Ministarstva unutrašnjih poslova, prema kojoj se legalizira status židovskih izbjeglica i u ostalim banovinama, stvorena su slična skupna boravišta u Dravskoj i Dunavskoj banovini. Nakon toga postignut je sa Savezom jevrejskih vjeroispovjednih općina aranžman prema kojem će Socijalni fond pri Savezu preuzeti na sebe brigu za uzdržavanje svih izbjeglica, a zagrebačka općina dotirat će taj fond zamašnim iznosima. Osim toga, prema ovom aranžmanu, ostaje i nadalje u krilu zagrebačke židovske općine Odbor za izbjeglice koji će se brinuti za potrebe prolaznika kao i za momentalne potrebe izbjeglica. Nema sumnje da se ovaj uspješan rad oko rješavanja problema izbjeglica u našoj zemlji ne bi mogao ni zamisliti bez odlučne potpore Hicema i Jointa, od kojih se prvi brine za iseobu izbjeglica u prekomorske zemlje, dok drugi povremenim subvencijama omogućuje održanje izbjeglica u našoj zemlji…" ("Židov", 26. jul 1940, str. 5).
Jevrejski pregled, 7-12, 1990