Iz Zbornika Narodnih Heroja

Pijade Samuila Moša Čiča Janko
Rođen je 4. januara 1890. u Beogradu. Posle završene osnovne škole i niže gimnazije, 1905, pohađao je zanatskoumjetničku Školu u Beogradu, a od 1906. do 1910. studirao je slikarstvo u Minhenu i Parizu, gdje je naročito pokazao svoj slikarski talent. 1910. je svoj slikarski poziv zamijenio novinarskim jer mu je on više i neposrednije odgovarao. Godine 1911. i 1912. bio je sekretar udruženja novinarskih suradnika, a 1913—1915. je nastavnik crtanja u Ohridu.
Početkom 1919, Moša Pijade pokreće i izdaje u Beogradu napredni dnevni list "Slobodna reč", koji je, uz komunističku štampu, bio najnapredniji list u zemlji. U Komunističku partiju Jugoslavije primljen je 1. januara 1920, i odmah zatim izabran za sekretara partijske organizacije "Dunav". Tada je počeo da surađuje i u centralnom organu KPJ, "Radničke novine".
Na Drugom vukovarskom kongresu KPJ, Moša vodi upornu borbu protiv "centrumaša".
Augusta 1920. izabran je, na listi KPJ, za odbornika grada Beograda. Kada je, 1921. godine, Zakonom o zaštiti države zabranjen rad KPJ i uhapšen Izvršni odbor KPJ, Moša Pijade postaje član ilegalnog Izvršnog odbora KPJ i veoma aktivno radi na stvaranju Nezavisnih radničkih sindikata, i uređuje sindikalni organ "Organizirani radnik". Ponovo pokreće „Slobodnu reč", kao nedjeljni list koji je, u stvari, bio legalni organ KPJ.
Godine 1922, Moša Pijade predstavlja KPJ na Drugoj konferenciji Balkanske komunističke federacije u Sofiji. U vrijeme kada je KPJ iz ilegalnosti tražila legalne forme političkog rada, Moša krajem 1922. godine priprema osnivanje Nezavisne radničke partije Jugoslavije. Kada je ona, 1923, osnovana, Moša je uređivao i organ ove partije "Radnik", a kada su ga vlasti zabranile, počeo je da izdaje i uređuje "Okovani radnik".
Zabranom Nezavisne radničke partije, prestale su mogućnosti legalnog političkog rada KPJ, pa je Partija morala preći u još veću ilegalnost. Partija je Moši dala zadatak da organizira ilegalnu štampariju CK KPJ u Beogradu. Tu su Štampani leci i list "Komunist", čija je pojava vrlo snažno djelovala na članove KPJ, njihove simpatizere i redove naprednih ljudi. Februara 1925, ilegalna štamparija je otkrivena, a Moša Pijade uhapšen. Sud za zaštitu države ga osuđuje na 20 godina robije, koja mu je, nešto kasnije, smanjena na 12 godina. Kaznu zatvora je izdržao u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi, gdje je među zatvorenicima razvio vrlo značajnu i raznovrsnu političku aktivnost, zbog čega je, posebno 1934. godine, osuđen na još dvije godine, pa je tako izdržao 14 godina na robiji.
I pored teških zatvorskih uvjeta, Moša je neumorno nastavio revolucionarnu aktivnost. Njegovim izuzetnim zalaganjem, tamnice su pretvorene u škole komunista. Bio je organizator mnogih akcija političkih osuđenika protiv zatvorskog režima: demonstracija, štrajkova glađu i drugih metoda koje su pred uzimane radi boljih uvjeta života u zatvoru, za dobivanje knjiga, časopisa… Bio je predavač na mnogim kursovima održanim u kaznioni i pomagao mlađim i nedoučenim drugovima da savladaju osnove marksizma. Nalazio se i u prvim redovima boraca protiv raznih frakcionaša, a posebno protiv Petka Miletića, koji je pokušao da razbije jedinstvo radničkog pokreta. CK KPJ je ovlastio Mošu Pijade da u njegovo ime može da raspravi slučaj Petka Miletića u kaznionici. Moša je ovaj zadatak izvršio uz pomoć ostalih drugova, odanih Partiji; razobličio je Petka kao izdajnika i uništio svaki njegov utjecaj na partijske kadrove.
Od izvanredno velikog je značaja prijevod Marxovog "Kapitala" koji je na robiji, zajedno s Čolakovićem, preveo Moša Pijade. Taj podvig je predstavljao veliki doprinos revolucionarnom učenju i obrazovanju komunista i proširivanju njihovog marksističkog pogleda na svijet. Pored toga, preveo je "Komunistički manifest", "Bijedu filozofije" i "Kritiku političke ekonomije". U kaznioni u Lepoglavi Pijade se, 1930, upoznao s Josipom Brozom Titom; zajedničko tamnovanje i revolucionarna borba zbližila ih je i nerazdvojno povezala.
U aprilu 1939. godine, Moša je, posle 14 godina tamnovanja, izašao s robije. Odmah je nastavio partijski rad u Beogradu. Januara 1940. godine Pijade je ponovo uhapšen i upućen u koncentracioni logor u Bileću, u kome je ostao do aprila 1940. Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940, izabran je za člana CK KPJ. Februara 1941. Moša je ponovo uhapšen, a pušten je dva dana prije napada fašističke Njemačke na našu zemlju.
Posle aprilskog sloma, Moša je upućen u Crnu Goru, da izvrši pripreme za narodni ustanak. Uskoro prelazi u Vrhovni štab u kojem, od početka 1942, radi na organizaciji narodne vlasti, narodnooslobodilačkih odbora i organiziranju pozadine, kao načelnik ekonomskog odjeljenja Vrhovnog štaba. U razvoju i učvršćivanju NOO, veliku ulogu su odigrali Fočanski propisi koje je, februara 1942, izdao Vrhovni štab, a pripremio Moša Pijade.
Moša se izvjesno vrijeme posvetio stvaranju AVNOJa, a na njegovom Drugom zasjedanju u Jajcu najaktivnije učestvovao u izradi svih odluka koje su bile temelj nove socijalističke Jugoslavije. Na Drugom zasjedanju izabran je za potpredsjednika AVNOJa. Sve vrijeme rata Moša je nalazio vremena da se vrlo aktivno bavi publicističkom djelatnošću, objašnjavajući revolucionarnu suštinu NOO kao organa revolucionarne vlasti, izražavajući optimizam i veru u pobjedu nad fašizmom. On je osnivač i prvi suradnik jugoslovenske novinske agencije Tanjug, osnovane 5. novembra 1943, i koja je imala veliku ulogu u obavještavanju svjetske javnosti o borbi naroda Jugoslavije za oslobođenje.
Posle oslobođenja, Moša je stalno biran za poslanika Savezne narodne skupštine. Bio je i poslanik Narodne skupštine Srbije l i II saziva. Do januara 1953. godine bio je u Saveznoj skupštini predsjednik Ustavotvornog, a zatim Zakonodavnog odbora. Od tada do januara 1954. godine bio je potpredsjednik Saveznog izvršnog veća, kada je izabran za predsjednika Savezne skupštine. Posebno se istakao u izgradnji narodne vlasti i socijalističkog zakonodavstva. Jedan je od autora prvog Ustava FNRJ, Ustavnog zakona i drugih zakona koji su predstavljali pravne te m l je naše zemlje i njenih ustanova. Učestvovao je u rješavanju svih pitanja poslijeratne izgradnje zemlje, a istakao se i na Mirovnoj konferenciji u Parizu, gdje je zastupao našu zemlju. Na V kongresu KPJ bio je referent o programu Partije, i tada je izabran u Politbiro Centralnog komiteta KPJ.
Kada je Informbiro, 1948, grubo gazeći principe marksizmalenjinizma, napao našu Partiju, Moša je svim svojim revolucionarnim žarom stao u obranu KPJ. Na VI kongresu KPJ ponovo je izabran u CK i u Izvršni komitet Saveza komunista Jugoslavije. Bio je član predsjedništva Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, Centralnog odbora Saveza boraca, redovni član Srpske akademije nauka, član Udruženja novinara i Udruženja likovnih umjetnika. Ostavio je za sobom oko 120 slikarskih radova (od kojih je dvije trećine izgubljeno) i više stotina skica i crteža, posebno s robije, koje je namjeravao da prenese na slikarska platna. Njegovi govori i tekstovi od 1941—1949. godine objavljeni su u dvije knjige.
Bio je nepokolebljiv revolucionar i ulagao sve svoje umne i fizičke snage za pobjedu socijalizma. Bio je primjer discipliniranog člana Partije; praktičan i duhovit, mrzio je fraziranje, a reci su mu uvijek pratila djela. Posjedovao je neposrednost, humanost i razumijevanje za ljudske nevolje. Bio je vrlo omiljen i popularan u narodu. Za požrtvovan i neumoran rad, za veliki lični doprinos izgradnji socijalističke Jugoslavije, odlikovan je Ordenom junaka socijalističkog rada.
Umro je u Parizu, 15. marta 1957, vraćajući se u zemlju iz Londona, gdje je predvodio jugoslovensku parlamentarnu delegaciju, a sahranjen u Beogradu, u Grobnici narodnih heroja na Kalemegdanu.
Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License