Intervju U Blicu Coveku Od Coveka Nema Spasa

Blic

13.06.1999.

Ana Šomlo: Ne umem više da se igram rečima, padaju mi na pamet samo pravi nazivi i imena, sećanja. Ne znam više da govorim u alegorijama, niti to želim Čoveku od čoveka nema spasa

Ana Šomlo, pisac, prevodilac i novinar, već nekoliko godina živi u Izraelu, gde je među retkim prevodiocima koji prevode sa srpskog na hebrejski i obratno. Prvi roman, "Lea Štraser" objavila je 1980. godine, a objavila je i roman "Kao", "Milenina pisma Kafki" i mnoge priče i prevode, među kojima je sa hebrejskog prevela i roman "Badenhajm 1939" Aharona Apelfelda.

Kakva je sudbina projekata koje ste najavljivali prošle godine, a koji se, verovatno iz materijalnih ili nekih drugih razloga, nisu pojavili na književnom tržištu?

- Ovde u Izraelu sam dobila nagradu za knjigu "Ponovo u Jerusalimu" i mislila sam da će ta zbirka priča naići na interesovanje i u Beogradu. Zato sam rukopis dala "Prosveti", i pre nego što sam sa njim učestvovala na konkursu, na kome je, inače, bilo 120 pristiglih radova. "Ponovo u Jerusalimu" je zbirka priča od kojih sam neke već objavljivala, i na žalost rukopis je već tri godine u fioci Čede Mirkovića. Još jedna moja knjiga stoji u "Prosveti","Antologija savremene izraelske poezije" na kojoj sam radila deset godina, a sledeću deceniju čeka još uvek neobjavljena, tako da prerasta u klasiku.

Ovog proleća trebalo je da izađe iz štampe vaš roman "Žuti prkos". Možete li reći nešto o njemu?

- Moj roman "Žuti prkos", je ovog proleća trebalo da objavi "Narodna knjiga", ali se zbog rata to nije desilo. To je priča čija je jedna trećina već objavljena kao moj prvi roman, pod naslovom "Lea Štraser", u izdanju Slobodana Mašića. U romanu je reč o novinarskoj sredini, i u to vreme se iz političkih razloga nije moglo sve objaviti, pa je "Matica srpska" koja je trebalo da bude prvi izdavač odustala, a Mašić, takođe iz svojih razloga, koji su se uglavnom odnosili na obim knjige nije mogao sve da objavi. Tako će konačno taj roman biti objavljen u celini pod nazivom "Žuti prkos".

Bavili ste se teorijom televizije. Može li se sprečiti njena zloupotreba?

- Ništa ne može čoveka od čoveka da zaštiti. Manipuliše se i tamo, i ovde gde ja živim, i u Jugoslaviji. Ne postoji način da se to spreči. Ipak, mislim da jetelevizija izvanredan medij, ali kao što nema DDT-ija ni za političare, nema ga ni za televiziju, pa ni za obične ljude. Manipulisati se, na žalost, može svačim. Može li se manipulisati i književnošću?

- To onda nije književnost.

U "Mileninim pismima Kafki" pišete "Ne umem više da se igram rečima, padaju mi na pamet samo pravi nazivi i imena, sećanja. Ne znam više da govorim u alegorijama, niti to želim". Da li to znači da u teškim trenucima ljudi gube volju za estetizacijom?

- Zavisi od čoveka, neko može da piše jedino u teškoj situaciji, potaknut nekim spoljašnjim događajima. Nema pravila ni recepata, jer i pisci su ljudi i ponašaju se različito. Lično, ja ni jednu književnu reč nisam napisala reč od kada se desilo bombardovanje Jugoslavije. Noću slušam radio, danju gledam televiziju, jedino pišem dnevnik. Ali nisam u stanju da razmišljam na književni način - uz maštu, kada me duboko dotaknu ovakvi, životni događaji, kada tragam za istinom, i razmišljam šta je istina a šta manipulacija. Sebe više doživljavam kao novinara nego kao pisca i ta dva načina razmišljanja nisu srtaze koje idu uporedo, nisu pruge na istom koloseku. Jevreji su poznati kao "narod knjige" i smatra se da su religija i kultura ono što je očuvalo Mojsijev narod kroz vekove. Verujete li da kultura može biti dovoljan oslonac opstanka Srba u ovim vremenima?

- Život je život i kao što kažete Jevreji su narod knjige, ali im to nije pomoglo da ostanu živi. Ništa nije jače od metka. Počevši od Tore, Biblije, pa Talmuda, Kabale i svetih knjiga koje čine obavezno jevrejsko obrazovanje - Jevreji su odista narod knjige i među njima nema nepismenih ljudi. Upravo traje "Nedelja knjige". U svim izraelskim gradovima trgovi su puni šarenih tezgi sa knjigama, a kostimirani junaci iz priča šetaju okolo. Nikada nisam imala utisak da se u Jugoslaviji vodi briga o našoj književnosti u svetu. Svako se probijao kako je umeo, tako da su prave vrednosti često ostajale lokalni događaj.

Objavili ste prvi hebrejsko - srpsko hrvatski rečnik u dva pravca. Na čemu trenutno radite?

- Taj rečnik je imao 7.000 reči, i sada radim veliki rečnik koji će sadržati oko 30. 000 reči. Imam strpljenja da to radim, kao i da prevodim. Objavila sam i Antologiju izraelske kratke priče u "Bagdali", a u nekoj fioci čeka na objavljivanje i zbirka priča "Četiri kamile u pustinji", Gideona Telpaza pisca koji je uputio Udruženju književnika Srbije podršku u danima bombardovanja.

Kakvu dimenziju jevrejskoj književnosti daje rasejanje Jevreja u svetu i da li je velika razlika između izraelske i uopšte jevrejske književnosti?

- Izraelski pisci se veoma razlikuju od naše predstave o jevrejskim piscima kao Evropljanima, uglađenim i obrazovanim ljudima. Međutim, Izraelci su bliskoistočni narod i ono što pišu ne liči, i oni ne žele da liči, na evropsku jevrejsku književnost. Potpuno su drugačiji po temperamentu, stilu i temama. Čak ne vole ni klasike jevrejske književnosti kao što je Singer, koji je, inače, moj omiljeni pisac. Takođe, Kišon čije knjige u svetu dostižu astronomske tiraže, takođe među Izraelcima nije popularan. Da li ova druga vrsta ugroženosti, ugroženost tragičnim istorijskim događajima i svakodnevnim političkim tenzijama može da bude, kako neki tvrde, dobra za pročišćavanje duše i kulture jednog naroda?

- Ni najmanje. Verujem u miran i dosadan život. Želela bih da živim u zemlji kao što je Švajcarska. Ali, izgleda da sam odabrala da radim i živim u nemirnim zemljama, gde se često vode ratovi.

Nataša Janković

http://www.knjizara.com/index.php?gde=http://www.knjizara.com/pkch/data99/Coveku_od.html

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License