In Interiore

Predrag Finci

In interiore

U meni će se dogoditi. U nečemu što ne pripada običnom, a ipak daleko od vesele dreke lumperaja i iscrpljujućih pustolovina, imaginacija ostvaruje svoje. Ona je sama po sebi događaj. U vanjskom događaju se iskusi dinamika i protjecanje života, u unutarnjem je vrijeme zaustavljeno. Mnogi zanimljivim događajem smatraju onaj vanjski, vidljivi, bjelodani događaj, događaj koji je atrakcija, senzacija, skandal, egzibicija, fizička vratolomija, mnogi gledaju na život kao na prizor, kao na spektakl, kao na nešto što se može vidjeti, nešto što je pokazivanje, izlaganje i bučno rasipanje vlastitog života. Za takve "potrošače života" kontemplativni život je dosadan život. Dosadan im, jer ne mogu pojmiti da se presudno dogodi u čovjeku, ne izvan njega, dosadan im, jer ne znaju ili ne razabiru značaj čina refleksije i događaja imaginacije. Metafizički događaj, koji je također i zbiljski, biva presudniji od onog vanjskog, ali se ipak samo ovaj drugi, jer je očigledna dogodovština, smatra pravim, stvarnim događajem. Tek poneko shvati da po biće mnogo više biva odlučeno tamo gdje nema "životnog", u onom, samo naizgled mirnom, medita-tivnom događanju osobne refleksije i svijeta, u unu-tarnjem događanju osobnog života. A što mirniji život, to burnije djelo. To je dokazao svojim životom i djelom pisac Kritika…, to dokazuje svaki čovjek kome je stvaralačka refleksija istinska pustolovina, svaki koji se u miru kontemplacije zaputi u duhovnu nedođiju, to potvrđuje svaki pisac koji na svoj način pokušava kazati "isto", svaki koji bi da iskaže Riječ, svaki koji odgoneta raznolikost tajnovitog logosa, svaki koji u sebi iskusi beskraj duhovnog putovanja. O takvom putovanju ima mnogo lijepih priča. Jedna kabalistička legenda kazuje o starcu koji sjedi na kraju puta na kamenu i predano piše u pijesku (Kada ta priča baš i ne bi bila ovakva, opet bi u tome bio smisao moje priče, priče u kojoj bi pisac da zamete trag, da sav bude u priči, da ga ne bude, da ostane samo "smisao pisma", da se sačuva priča koja je istodobno istina i maštarija i baš zato istinita priča). Po cijeli dan je starac pisao, štapom ispisivao svoj alef, u pijesak upisivao svoje pismo, pismo koje je iz njega izlazilo i u njega se vraćalo. Rabin ga jednom upita o čemu s tolikom žarom i s takvom predanošću svaki dan iznova piše i kada mu ovaj reče da piše o tajni svih tajni, da piše knjigu o životu, rabin mu se podsmjehnu: “Zar ne vidiš da će sve što si napisao odnijeti voda i vjetar, da će sve što pišeš nestati”. Starac, ne prekidajući pisanje, ne podižući glavu, reče: “U tome i jest tajna ove knjige”. Mogao je tako da kaže jer onaj tko je uvjeren u svrhovitost i smislenost svog djelanja ne postavlja pitanje zašto djela.

Mogao je tako da kaže, jer tko ima temelj u sebi, taj je uvijek u domu, jer svoju vjeru u sebi čuva, jer mu je nebo krov njegova hrama. Takav zna da je sve, pa i tekst, stalno započinjanje putovanja kome kraja nema; takav bi pisao i kada tekstu više ne bi bilo mjesta, pisao bi o onome o čemu pisati mora, pisao, jer mu njegov demon kaže da će se ono istinito na kraju samo opisati; takvom je zapisničaru pisanje samo po sebi nagrada, takvom je pisanje i življenje jedno te isto, jer u pismu svoje, jer sebe u svom tekstu ostvaruje, ostvaruje u tekstu kome kraja nema, jer svaki tekst ostaje otvoren, jer je otvoreno ono o čemu pita…

(Iz knjige Predraga Fincija Imaginacija, Izdanja Anti-barbarus, Zagreb 2009)

Lamed
List za radoznale
Redakcija: Ivan Ninić i Ana [omlo
Adresa: Shlomo Hamelech 6/21
42268 Netanya, Israel
Telefon: +972 9 882 61 14
e-mail: li.ten.noisivten|cinin#li.ten.noisivten|cinin

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License