Ima li terorizam budućnost?
Sredinom proslog, dvadesetog veka, u vreme uspona naucno-fantasticne literature, tri su dela vazila za najbolja ostvarenja negativne utopije: Zamjatinov roman Mi, Hakslijev Novi vrli svet i Orvelov 1984. Sve tri knjige su govorile o uzasu buducnosti, ali u svetlu totalitarnih rezima koji ugrozavaju individualnu slobolu, udobnost liberalnog misljenja i raskosne mogucnosti zapadne civilizacije. Totalitarizam se ogledao u apsolutnoj podredjenosti pojedinca drzavnoj kontroli. Buducnost je delovala mracno, ali je ostavljeno mesto nadi da ce pojedinac, kao mikrokozam univerzuma, uspeti da savlada negativne trendove civilizacije.
Kako sve to povrsno i optimisticki deluje na pocetnu novog veka i milenija, posle dogadjaja 11. septembra 2001. i zivota kojim zivimo nakon tog datuma!
U nedavno objavljenom clanku Frensis Fukujama priznaje da se njegova teorija o kraju istorije ne razvija onako kako je predvidjao. Po njemu, liberalno-demokratska ekonomija, koja ostvaruje bruto dohodak visi od 6.000 dolara po glavi, trebalo bi da bude zasticena od ljudskog nezadovoljstva i politickih i ekonomskih potresa. Medjutim, mi smo danas svedoci nagomilanih politickih i ekonomskih problema. Busova osovina zla, protokol iz Kjota, sporazum oko antibalistickih raketa, problem nagomilanih mina, stalnog medjunarodnog suda za ratne zlocince, finansiranje medjunarodnih snaga (kao, npr. onih u Bosni i na Kosovu) sve to je poljuljalo harmoniju transatlantske saradnje, tako da se postavlja pitanje: sta je to Zapad? Povrh svega se pojavio 9/11, crni utorak, i najava dugogodisnjeg globalnog rata.
Racionalni americki Japanac nije racunao na mracnu stranu ljudske duse.
Citajuci novine, gledajuci televiziju i hodajuci ulicom svuda po svetu, desavaju se uzasne stvari i covek nije svestan kada mu se priblizava zao trenutak. Avioni ne padaju vise samo zbog zamora materijala ili ljudskog faktora, vec namerne zelje da se harmonija sveta, uslovno receno, pretvori u opsti haos. Deluje kao da nismo na kraju istorije, vec na kraju civilizacije. Ili mi nismo dobro shvatili smisao Fukujaminog kraja istorije?
Da se covecanstvo odbrani od svih pretnji i moguce destrukcije, neminovno ce krenuti drugim pravcem od dosadasnjeg puta. Umesto trasom kultivisane Atine i legalistickog Rima, svet ce pretpostaviti militaristicku Spartu. Neka vrsta opstenarodne odbrane bice nasa nova sudbina. Mi postajemo, umesto liberala koji se brinu za svoju slobodu, psi cuvari drzave od koje ocekujemo zastitu. Bezbednost postaje vaznija od ekonomije.
U zemlji kao sto je Izrael i pre 9/11 svaki peti covek je radio u bezbednosti. Sada je broj onih koji se brinu za opstu sigurnost daleko veci. Rade kao placenici i kao dobrovoljci. I nema ih dovoljno. Najzad su penzionisani ruski oficiri u ovoj zemlji dobili novi smisao postojanja. Ne igraju samo sah u svojim udruzenjima, vec aktivno brinu za bezbednost nove postojbine, naoruzani tehnologijom koju su videli, u starom kraju, samo u SF filmovima. Visoka tehnologija u Izraelu je jedna od najrazvijenih u svetu, narocito u sferi telekomunikacija. Drzava, ne samo sto moze, vec i kontrolise sve. Ideal se ne nalazi u industrijsko-potrosackom dobu, niti u postindustrijskom kapitalizmu globalizacije, vec u NSA drzavi. National Security Agency je najveca tajna Amerike sa najmocnijim kompjuterom na svetu, koji radi po principu OZNA sve dozna. CIA i FBI su samo nesigurni partneri ove mocne organizacije. Ona postaje ideal, zapravo neophodnost, svih zemalja na svetu. Izrael, kao zemlja koja je u permanentnom ratu sa svojim susedima od svog postanka, postaje prototip novog drzavnog ustrojstva.
Postavlja se pitanje: u redu, ako je, teoretski, tehnicki moguce da se kontrolise sve i svako, kako to izvesti u praksi? Problem je veliki, ali nije neresiv. Sada, na primer, u Izraelu se obavlja opsta vakcinacija protiv velikih boginja, zbog moguceg bioloskog i hemijskog napada Iraka. Vakcinirace se svi stanovnici Izraela, pa naravno i izraelski i palestinski Arapi. Sa vakciniranjem bi bilo vrlo jednostavno ubrizgati u organizam i nekakav tecni metal koji ce obavljati funkciju cipa. Vec i reziseri filmova o teroristima znaju kako se kontrolisu cipovi iz podmornica, aviona, helikoptera i kamiona. Izraelska armija uveliko koristi slicne metode u pracenju i hvatanju terorista. Vazno je da svako bude obelezen, markiran. Efikasnost istrebljenja terorista treba da bude jednaka istrebljenju velikih boginja. Terorizam se tretira kao zarazna bolest. Zdravi deo organizma treba izdvojiti od zarazenog i zastititi ga.
Sve ovo deluje, zastrasujuce nehumano. Treba imati u vidu da ovaj deo sveta, odakle preti terorizam i destrukcija nase civilizacije, nije doziveo ni humanizam, niti renesansu, vec je iz starog, feudalnog doba orijentalnih despotija uleteo, na carobnom cilimu, u moderno tehnolosko doba. Lopov Ali Baba predstavlja se kao plemeniti Harun al Rasid, cerekajuci se na naivnost Zapada. To prevazilazi akademsku logiku Fukujame.
Izrael koristi visoku tehnologiju koju kombinuje sa oprobanim kolonijalnim metodom britanske imperije. Nedavno je Lea Korson, dobar poznavalac istorije Bliskog istoka i arapskih obicaja, elaborirala temu o tome, da li moze samoubilacki terorizam da bude slomljen. Ona smarta da je politika izraelske vlade - unistavanje imovine i proterivanje clanova porodice samoubica - vrlo efikasna, mada zakonski nije opravdana. Ali, sto bi rekao pokojno marsal Tito, pravnici ne treba da se drza zakona kao pijan plota. Politika proterivanja vec daje rezultate. Samoubica treba da ima na umu da ce, mozda, imati u raju sedamdeset devica, ali ce mu porodica ostati bez icega, posebno bez zemlje. Korson nas podseca da su Arapi dosli sa Saudijskog poluostrva u krajeve istocnog Mediterana, gde se sada nalaze Izrael i Liban, 2.700. godine pre nase ere, mada najstarija dokumenta o njihovoj prisutnosti u ovim krajevima poticu iz devetog veka pre nase ere. Oni su primili obicaje ranijih naroda. Zna se da su medju najranijim stanovnicima istocnog Mediterana bili Knaanci. Bogovi tog naroda su se zvali Baalim, a u danasnjoj semitskoj terminologiji baal oznacava vlasnistvo, gospodarstvo. Oduzeti Arapinu zemlju u ratu ima slican efekat kao silovati zenu protivnika u ratu. To znaci ponizenje, sto je gore od smrti. Da takva pretpostavka moze da bude tacna, ukazuje cinjenica da samoubilacke akcije u poslednje vreme nisu tako ucestale. Palestinski narod, izgleda, ne ide vise rado u smrt na mig Hamasa i drugih slicnih organizaija. Jedno dete ili dva, Palestinci ce da zrtvuju za Alaha, ali celokupnu imovinu?
Tako je teorija Frensisa Fukujame, da je u sredistu harmonicnog covecanstva novac bitan faktor, ipak, na neki nacin, tacna. Ostaje pitanje, koliko vredi ljudski zivot? U toj proceni Zapad je jos uvek jedinstven.
23.08.2002