Hronika Mokre Gore

HRONIKA MOKRE GORE
Strahinja Bogdanović
(Strana 214)
Mnogo je sveta bilo te 1941.god. u Mokroj Gori, jer pored izbeglica i službenih organa vlasti srpske i nemačke ima pojedinih ljudi kojima se ne zna cilj njihovog boravka u Mokroj Gori.Kasnije se saznalo da je među tim ljudima bilo Jevreja koji su pobegli iz Beograda da bi se sklonili i ovde živeli pod lažnim imenima. Tako se kasnije otkrilo da je tu boravio pored ostalih i jedan Jevrejin iz Zemuna, prezime mu je bilo Brandajs.Ne sećam se tačno imena, ali čini mi se da se zvao Pavel. Valjda su računali ako bi im odnekud pretila opasnost, tu je blizu granica preko koje mogu uvek lako preći i skloniti se u ničiju zemlju, a cela istočna Bosna tada je ličila na ničiju zemlju, sem po samim gradovima Višegradu, Foči, Čajniču, Goraždu i Rogatici gde su se branile ustaše od organizovanog srpskog naroda u četničke odrede radi odbrane svog ličnog života i imovine. Većina izbeglica iz gradova istočne Bosne nastojali su da se zadrže u Mokroj Gori, da bi se odmah vratili svojim kućama, ako se prilike budu izmenile u pogledu bezbednosti.
Priredila Jasna Ćirić 2009.g.
Mokra Gora je danas krajnja opština ka granici prema Bosni. Danas je poznata kao mesto polazišta čuvenog voza »Nostalgija« - Šarganske osmice. Nekada je kroz Mokru Goru prolazio čuveni voz »Ćira«, pa je ova pruga bila veza Evrope sa Jadranskim morem, od Beograda do Dubrovnika i Zelenike. Izgradnja ove uskokolosečne pruge trajala je od 1923.g. do 1925.g., kada je puštena u saobraćaj.Vozni saobraćaj je ukunut 1974.g., a demontiranje pruge obavljeno1989.g. Sada je deo pruge otrgnut od zaborava i ponovo izgrađen i puštenu promet.Danas je tu na Mećavniku sagrađen i Drvengrad Emira Kusturice.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License