STIĆI PRIJE BOGA, Hanna Krall, knjiga-intervju sa Marekom Edelmanom, jednim od preživelih vođa ustanka Jevreja Varšavskog geta:
"Vidio sam jednom na Zelaznoj gomilu ljudi. Naguravali su se oko bačve - obične drvene bačve, na kojoj je stajao Židov. Bio je star, nizak i imao je dugačku bradu.
Pokraj njega su stajala dvojica njemačkih oficira. (Dvojica krasnih, lijepo građenih muškaraca, pokraj malo… pogrbljenog Židova). I ti su Nijemci, smijući se grohotom, velikim krojačkim škarama rezali Židovu njegovu bradu, dio po dio.
Gomila koja ih je okružila, također se smijala. Jer objektivno to je doista bilo smiješno: maleni čovječuljak na drvenoj bačvi sa sve kraćom bradom, koja je nestajala pod krojačkim škarama. Kao filmski štos.
Geto još nije postojao i zato se u toj sceni nije osjećala jeza. Židovu se nije događalo ništa strašno: samo to da ga se može stavizi nekažnjeno na tu bačvu, da su ljudi već počeli shvaćati da je to nekažnjivo i da je izazivao smijeh.
Znaš što?
Tada sam shvatio da je najvažnije ne dati se staviti na tu bačvu. Nikada i nikome. Shvaćaš li?
Sve što sam radio kasnije, radio sam zato da se ne dam staviti na bačvu."