Globalno Blagostanje Branka Milanovica

Dr Miroslav Svirčević
Globalno blagostanje Branka Milanovića

Ekonomski članci su usmereni na osvetljavanje fenomena „Globalizacije II” koja je otpočela sredinom osamdesetih godina XX veka. Autor je veoma umešno osvetlio i njegove dobre i njegove rđave strane Knjiga „Dva lica globalizacije“ (Arhipelag, Beograd, 2007) autora Branka Milanovića, našeg uvaženog ekonomiste, dugogodišnjeg eksperta Svetske banke i saradnika Karnegijeve zadužbine za međunarodni mir u Vašingtonu, predstavlja zbirku dve vrste tekstova, koje je autor objavljivao na engleskom i srpskom jeziku u domaćim i stranim listovima i časopisima u periodu 2002–2007.
Prvu vrstu tekstova predstavljaju Milanovićevi radovi iz oblasti ekonomije s posebnim naglaskom na odnose nejednakosti između relativno bliskih društvenih redova, kako unutar jedne države, tako i na globalnom planu.
Drugu vrstu tekstova predstavljaju autorove političke kolumne o aktuelnim događajima, problemima i procesima u svetu i Srbiji. U načelu, one imaju karakter preporuka o tome šta bi Srbija trebalo da čini u unutrašnjoj i spoljnoj politici u datoj situaciji. Pažljivom čitaocu svih ovih tekstova ne mogu da promaknu autorova pronicljivost i sposobnost da uoči probleme koji tište savremeni svet i Srbiju, da otkrije njihove prave uzroke i predstavi njihove moguće posledice i, na koncu, da ponudi jasne predloge za njihovo rešavanje.
Ekonomski članci su usmereni na osvetljavanje fenomena „Globalizacije II“ koja je otpočela sredinom osamdesetih godina XX veka. Autor je veoma umešno osvetlio i njegove dobre i njegove rđave strane.
Pozitivna strana “Globalizacije II” se ogleda u slobodnom i dosad nikad lakšem protoku robe, usluga, ideja, kapitala i radne snage između država i kontinenata, što se najbolje može videti na primeru fudbala kao profesije u kojoj je mobilnost radne snage najizraženija i dovedena na najviši mogući nivo.
Međutim, pored ovih dobrih, savremena globalizacija (Globalizacija II) ima i svoje loše strane: bujanje ilegalne trgovine oružjem, kontrabanda narkotika i belog roblja, nastanak tzv. korumpiranih država, internacionalizacija kriminala i povezivanje raznih mafijaških grupa, sve veća opasnost od globalnog terorizma. Postoji još jedna negativna posledica koju veliki broj analitičara nerado ističe. Za razliku od njih, Branko Milanović je navodi kao ključnu slabost savremene globalizacije jer duboko zadire u moral i osećanja ljudi, povređujući ljudski osećaj za pravičnost.
Reč je o fenomenu nejednakosti među ljudima i državama, koji Milanović istražuje već više od dve decenije kao ekspert Svetske banke. “Globalizacija II” je, umesto da umanji, samo povećala nivo nejednakosti između pojedinih društvenih redova pa i samih država, što bi trebalo makar malo ublažiti ako se već ne može iskoreniti. Zanimljivo je da je fenomen nejednakosti vazda bio tabu-tema u oba hladnoratovska ekonomska i politička sistema: podjednako u komunizmu i kapitalizmu. I autor ovog prikaza je – kao libertarijanac – pomislio da je ovde reč o onom dobro poznatom levičarskom zahtevu da se na račun imućnijih ljudi, koji su svoj dohodak zaradili na tržištu, poreskim putem prikupe sredstva za siromašne ljude, što ne može voditi prosperitetu društva, jer guši motivacioni mehanizam kod ljudi kao pokretač napretka.
Međutim, ovde je reč o jednoj drugoj stvari, koja nije u suprotnosti s načelom slobodnog tržišta i Hajekovom teorijom o spontanom poretku. Naprotiv, čini se da ona doprinosi jačanju filozofije libertarijanizma jer vodi jačanju „pravičnih pravila ponašanja“, koja štite spontani poredak. Reč je o kategoriji koja predstavlja neku vrstu kompromisa između jednakosti i efikasnosti. Milanović naglašava da efikasnost pojedinaca u proizvodnim aktivnostima zavisi od njihove percepcije jednakosti. Zbog toga su efikasnost i jednakost komplementarne kategorije.
Branko Milanović je veoma spretno uočio ovaj problem i analizirao zakonitosti njegovog pojavljivanja u svetskoj ekonomiji. Pri tom, uočio je da se nejednakost pojavljuje u nekom društvu samo ako postoje ravno-pravne društvene grupe koje u njemu žive. Ljudi i države su makar formalno ravnopravni ali među njima vladaju odnosi faktičke nejednakosti. Milanović je dokazao da se u savremenom svetu jaz između bogatih i siromašnih ljudi i između bogatih i siromašnih država sve više produbljuje, i to na štetu ovih potonjih. Bogatstvo se velikom brzinom preliva iz džepova siromašnih ljudi i država u džepove bogatih ljudi i država, i to je jedna od najvećih opasnosti po savremeni svet, direktno prouzrokovanih modernom globalizacijom. Zbog toga je potrebno da se taj problem reši, kako bi svet mogao da ide napred. Milanović predlaže da se formira posebno globalno telo, tzv. agencija za globalno blagostanje, koja bi direktno prikupljala porez na dohodno-elastične proizvode zavisne od prihoda koji se u najvećoj meri koriste u bogatim zemljama, s ciljem da se prikupljeni novac bez posredništva vlade i državne administracije direktno isplaćuje na ruke siromašnim ljudima iz siromašnih zemalja. Takvo telo ne bi trebalo da bude neka već ustanovljena međunarodna organizacija poput Svetske banke, Ujedinjenih nacija ili njenih specija-lizovanih agencija, već bi trebalo tek da se osmisli, saglasno vladajućim principima savremene globalizacije. Pošto bi samo prikupljalo novčana sredstva, takvo telo bi moralo da izbegava bilo kakvu saradnju s vladama siromašnih zemalja, kako zbog izgledne korupcije, tako i zbog toga što su one mnogo puta do sada neodgovorno trošile pribavljenu pomoć.
Političke kolumne Branka Milanovića pretežno su usmerene na analizu međunarodnog položaja Srbije u uslovima Globalizacije II. Autor je oštroumno identifikovao najvažnije probleme s kojima se suočava Srbija na početku XXI veka, izražavajući sopstveno mišljenje o njima, i predlažući konkretna rešenja za pojedine unutrašnje i međunarodne izazove. Posebnu pažnju privlači članak pod nazivom „Evropske fantazije“ u kome autor otvoreno izražava mišljenje da Evropska unija ne želi Srbiju u svom članstvu, što međunarodnu poziciju Srbije čini mnogo jednostavnijom. Milanović je do takvog zaključka došao analizirajući konkretne poteze koje je Brisel činio ili propustio da učini prema Beogradu posle pada Miloševićevog režima 2000. Nema sumnje da je ovde reč o jednom hrabrom ličnom stavu, koji odstupa od dominantnog „proevropskog“ diskursa u javnoj slici i reči, i da zbog toga zaslužuje posebnu pažnju. Bez obzira na istinitost autorove pretpostavke, ostaje utisak da se radi o ozbiljnom razmišljanju.
Na kraju, može se samo reći da ova knjiga predstavlja zanimljivu rezultantu mišljenja jednog Srbina, koji je veći deo svog radnog veka proveo u centrima svetske finansijske moći. Baš zbog toga, njegov ugao gledanja na političke i ekonomske probleme modernog sveta i Srbije u njemu može da bude od velike važnosti. Zbog toga, i autor ovih redova snažno preporučuje knjigu Branka Milanovića za čitanje i analizu.
Politika

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License