Glava Ii

GLAVA II

POREKLO I ZANIMANJE JEVREJSKOG STANOVNIŠTVA U BEOGRADU DO KRAJA XV VEKA

Kako tradicija i običaji vezuju Jevreje za stari Beograd, ili kako su ga stari Rimljani zvali Singidunum, ponekad i Alba Greka, verovatno je, da ih je ovde bilo u većem broju. Znamo da su Jevreji obrazovali znatne kolonije skoro po svima grčkim gradovima još za vreme postajanja jevrejske države. Rodos, Atina, Solun, Valona i Drač imali su već onda uređene verske institucije i verovatno je, da su se pojedini Jevreji nastanili i u Beogradu. Između Jevreja i Grka postajalo je u starom vremenu trajno prijateljstvo, a po katkad zajedničko istupanje protivu zajedničkih neprijatelja, o čemu imamo verodostojnih dokumenata u biblijskim knjigama o Hasmonejima. Isto tako vidimo Apostola Pavla kod braće Jevreja u grčkim gradovima, a do vladavine Konstantina Velikog (325-337.) živeli su Jevreji među Grcima u dobrom prijateljstvu. Jevreji u Grčkoj obrazovali su zasebnu celinu prirođenih građana sa svojom tradicijom i običajima kojima su ostali verni u prkos svima gonjenjima u srednjem veku. Svoja predanja održali su u tom prvobitnom obliku sve do XVII veka, kada su se i poslednji njihovi ostaci pretopili u brojno i intelektualno jače naseobine pridošlih Jevreja sa Pirinejskog Poluostrva. Verovatno je, da su grčki Jevreji igrali izvesnu ulogu u razmiricama u samoj Hrišćanskoj Crkvi između pristalica držanja ikona () — ikonoboraca, i protivnika ikona () — protivikonaca, od kojih su poslednji navodili kao razlog, da bi se uklanjanjem ikona Jevrejima i Muhamedancima olakšao prelaz u Hrišćansku Crkvu. Ovaj spor, koji se vodio u Vizantiskom Carstvu do sredine osmog veka, svakako nam daje opravdani uzrok da verujemo, da su Jevreji ovde živeli u dosta velikom broju. Šta više, u IX veku, kada su bugarski Han Krum (807-852.) i njegov sin Boris (852-870.) napustili mnogoboštvo, vidimo, kako su domaći Jevreji hvatali koren i po njihovim dvorovima. Iz dokumenata u Vatikanu vidi se, da su u Rimu obraćali osobitu pažnju tom jevrejskom nastojanju, i pošto je Hrišćanska Crkva upozorena na taj pokret i upotrebila svoj uticaj, primio je Boris 864. god. Hrišćanstvo1). Međutim, Jevreji u Bugarskoj zadržali su i dalje svoj dotadašnji uticajni položaj stojeći u vezi sa braćom u Hazarskom Carstvu i sa braćom u Ugarskoj. Tako ih vidimo u svojstvu izaslanika slovenskih kraljeva sa donjeg Dunava na dvoru kalife u Kordovi, oko 950. god., gde su primili pismo od Hisdaja Šapruta, namenjeno Hazarskom Haganu Josifu, i preko Ugarske, Beograda i Bugarske dopremili Josifu XI.

U Rimskoj Imperiji, prema zapadu, bile su okolnosti za Jevreje znatno bolje. U Palestini i u Rimu, gde su vlastodršci imali uzroka da se boje jevrejske propagande, bili su Jevreji pod strogim nadzorom, često gonjeni i mučeni zbog vernosti svojoj naciji i nauci, ali izvan tih političkih centara mogli su Jevreji nesmetano živeti po svojoj tradiciji, i kao punopravni građani imperije mogli su se slobodno kretati po svima provincijama. Veliki broj Jevreja koji se zanimao trgovinom i zanatima i nije se aktivno mešao u politički život, ostavio je zemlju otaca, Palestinu, i naselio se po raznim pokrajinama Italije i Panonije. Ovim putevima stigli su neki i do Beograda. Kako ovi iseljenici nisu pripadali klasi naučnika, živeli su, svakako kao Jevreji, jednostavnim patrijarhalnim životom, čuvajući od jevrejske vere i nauke sve ono, što je bilo odomaćeno i ukorenjeno kao jevrejsko predanje u narodu. S vremena na vreme, obnavljali su veze sa centrom u Palestini, a od VI veka sa Vavilonijom, odakle su dobijali potrebna objašnjenja u verskim pitanjima, naročito u pogledu kalendara, koji su uređivali poglavari jevrejske religije u svojim stalnim rezidencijama. Biće, zacelo, da su prvi jevrejski naseljenici u Beogradu uveli i običaj, da se ima čitati „Megilat Ester" i 15. adara, pošto je već onda bilo poznato, da je tvrđava na utoku Save u Dunav starog porekla.

Otvoreni prirodni put Dunavom između Vizantiskog i Rimskog Carstva služio je, bez sumnje, i Jevrejima obeju država u međusobnom saobraćaju između Istoka i Zapada. Kao što ih je bilo u Grčkoj, Bugarskoj i Mađarskoj, bilo ih je, verovatno, i u Beogradu, jer nam nije poznat nikakav uzrok zašto ih ne bi moglo biti i ovde. Živeći svugde u Evropi, do X veka, u izvesnoj verskoj zavisnosti od religioznih poglavara (Gaonima) u Mesopotamiji, Jevreji nisu za to vreme van toga kruga učenosti stvarali ničega novoga, već su se upravljali prema okolnostima u pokrajinama u kojima su živeli, odajući se svojim poslovima. Bilo je među onima koji su pratili rimske legije trgovaca životnim namirnicama, sitničara sa stvarčicama koje su bile potrebne vojnicima i oficirima; bilo je liferanata marve, koža i stočne hrane; bilo je lekara i pisara, tumača i posrednika, zanatlija i veštaka, i svi oni nalazili su zaradu u velikoj rimskoj vojsci. Pojedini Jevreji, koji su se navikli na život sa vojskom, nastanjivali su se sa svojim vojnim odredima gde god su ti odredi ostajali po zapovesti svojih komandanata kraće ili duže vreme. Neki od njih, usled poznanstva sa komandirima i svojih stečenih zasluga za vojsku, dobijali su u pojedinim pokrajinama, kao nagradu, i po koje stalno nameštenje, kao tumači, lekari, zakupci carskih nameta, poreze i monopolisanih artikala. I Sopron veli da ih Je bilo u početku XIII veka u Zemunu i u Beogradu.

Poglavarstvo Gaonim u Vaviloniji trajalo je do sredine XI veka, ali njegov neograničeni uticaj na verski život Jevreja u dijaspori ugasio se oko 100 godina ranije. Pri kraju VIII veka pojavio se kao samostalni učitelj zapadnog Jevrejstva Rabi Kolonimos Ben Moše, koga je kralj Karlo Veliki doveo iz Italije, da ustanovi u Nemačkoj i Galiji samostalni Rabinski Sud nezavisno od Gaonata. To isto se dogodilo i u Španiji pojavom Rabi Moše Ben Hanoha i njegovog sina Hanoha u Kordovi godine 960., koji je osnovao, odobrenjem kalifa Abdul Rahmana III, samostalnu rabinsku školu. Ove nove škole širile su vrlo brzo jevrejsku nauku po svima delovima Evrope i usled toga su dotadašnje duhovne veze sa Istokom postepeno prekinute. U tim krajevima i inače su se prilike po njih znatno pogoršale jačanjem Islama. Te nove škole u Evropi pokazale su u srazmerno kratkom vremenu veoma velike uspehe procvatom nove književnosti u Španiji, Francuskoj i Nemačkoj. Dok je do X veka verski i književni pravac celog Jevrejstva bio uređivan od Gaonata i sledstveno tome vladala jednoobraznost i u običajima Jevrejstva, počinje od toga doba, osnivanjem rabinskih škola u Evropi, različitost u liturgiji, u obredima i u običajima, u srazmeri prema okolini i drugim uticajnim okolnostima, pod kojima su Jevreji živeli.

Zamršene političke prilike na Balkanu nisu dopustile samostalni razvitak Jevreja u nekom naprednom pravcu. U Vizantiskom Carstvu živeli su, bez sumnje, i starosedelački Jevreji, koji su očuvali narodne tradicije od vajkada i vladali se po uputstvima Gaonata. Dok Hrišćanstvo nije bilo uvedeno sa svima svojim privilegijama, razvijali su i Jevreji izvesnu delatnost radi proširenja svoje vere među mnogobožačkim plemenima u Carstvu. Naročito posle jačanja jevrejske vere u Hazarskom Carstvu i za vreme unutrašnjih razmirica u verskim pitanjima, trudili su se Jevreji da dođu do što uticajnijeg položaja u državi. Nemajući dovoljno političkog upliva, rastureni po celom svetu kao pobeđeni narod bez domovine i nemajući dovoljno jakih ličnosti u svojoj sredini, nisu postigli veliki uspeh. Ipak su pojedina plemena primila Jevrejstvo, naročito posredovanjem Hazarskih knezova. Dodamo li još, da su se mnogi Hazari pomešali sa srodnim narodima, Bugarima i Mađarima, tako reći stanovnicima Balkana, izlazi iz svega toga, da su Jevreji Balkanskog Poluostrva primili dosta tuđih elemenata u svoju veru i zajednicu. Slučajevi prelaza u Jevrejstvo nisu se događali u masama, ali su postepeno ipak dostigli dosta veliki broj, i to sve do sredine X veka, kada je Hrišćanstvo uhvatilo korena i u Srpskom Narodu.

Vreme krstaških ratova, toliko krvavo i tužno za Jevreje zapadne i srednje Evrope, prošlo je za one u Vizantinskom Carstvu bez većih potresa i stra¬danja. Dok su odredi te vojske u Zemunu, po verodostojnim izvorima, pljačkali i ubijali bozobzirno, ponašali su se u Beogradu i kroz Srbiju pitomije, jer su primetili, da kod Srba nisu naišli na veliku susretljivost. U to doba je Srbija bila već nezavisna od Vizantije i njeni vladari: Stevan Nemanja, Stevan Prvovenčani, Car Dušan i Uroš podigli su veliku Carevinu i učinili je znatnom oblašću za trgovinu. Tu su našli mnogi Jevreji sklonište i zaštitu od progonstva krstaša; tu su se našli Jevreji iz Vizantije sa braćom iz Italije i Mađarske, koji su posredovali u trgovini između Istoka i Zapada, a jedan od tih centara bio je i Beograd.

U XIII i XIV veku razvijale su se opšte prilike dosta povoljno po Beograd. Kao pogranična tvrđava između dvaju velikih sila, Srbije i Mađarske, ona je primila trgovce iz unutrašnjosti zemlje, iz Dubrovnika i Italije, s jedne, i Mađarske, s druge strane. Jevreji koji su se tu našli morali su se zadržati i održavati svoju opštinu, radi održavanja verskih propisa i porodičnih veza. Samo se po sebi razume, da su se Jevreji raznih krajeva i jezika ovde slili u jednu zajednicu, na koju su ih i domaće prilike upućivale.

Pošto je verski centar Jevrejstva u Vaviloniji u to doba već izgubio svoj sjaj i značaj, morali su doći na njegovo mesto drugi faktori, koji su bili merodavni da rešavaju verska pitanja pojedinih opština. Od početka X veka rešavali su pojedini rabini, čiji je glas učenosti opravdavao njihov autoritet u jevrejskim krugovima, sva pitanja u jevrejskim opštinama pa i pitanja mesnih rabina koji su se njima obraćali. Sudeći po velikim obimu književnosti toga doba koja se širila pod nazivom ( ) — „Pitanja i odgovori", ili po konvencionalnom imenu „Responze", moramo zaključiti, da je Jevrejstvo celoga sveta pratilo radove nekih svojih naučnika sa osobitom pažnjom. Ovim rabinima obraćale su se opštine i rabini pismeno radi tumačenja pojedinih mesta u starim književnim delima ili za rešavanje kojeg savremenog pitanja. Responze su pisali, posle Gaonima, rabini u Nemačkoj, Francuskoj, Španiji i Poljskoj, i od druge polovine XV veka i u Solunu i Carigradu. Knjige „Responze" nisu se održale u svojoj celini, što je sasvim prirodno imajući pred očima promenljivu i tešku sudbinu Jevrejstva u većini zemalja. Kad Jevrejin nije mogao obezbediti svoju ličnu sigurnost, propali su sa imanjem i životom i rukopisi njegovih naučnika, ali od onog broja knjiga, koje su se i do danas održale, crpimo i mi podatke za svoju istoriju.

Neposredni uzrok propasti jevrejskog školskog centra u Vaviloniji jeste tesnogrudost i netrpeljivost Islama prema ispovednicima drugih vera. Sam Muhamed pokušavao je pridobiti Jevreje za svoje namere, a kad se uverio, da neće sledovati njegovoj novoj religiji, počeo ih je goniti. Njegovi naslednici dopustili su Jevrejima nešto više slobode u svojim zemljama, a u Vaviloniji su potvrdili Jevrejsku samoupravu na dosta širokim osnovama. Gaoni (poglavari) upravljali su silom svoga zvanja celim Jevrejstvom i meću njima bilo je imena, koja su do danas zadržala svoj sjaj. U X veku pogoršale su se ondašnje prilike; proganjanja i mučenja oslabila su naseobine jevrejskih opština i veliki deo Jevrejstva lutao je po tuđini. Međutim, kalife na Pirenejskom Poluostrvu ni iz daleka nisu bili toliko surovi i netrpeljivi, kao u svojoj kolevci Arabiji. U Španiji i Portugaliji živeli su Jevreji pod veoma povoljnim prilikama. Kalife su im obezbedili život i svojinu i pojedinim sposobnim ličnostima poveravale su, čak, visoke položaje u državi. Kada su Turci nadirali u Siriju 1361. g., u Srbiju 1389. g., osvojili Carigrad 1453. g. i Beograd 1521. g., pokazali su se svugde predusretljiviji prema Jevrejima nego li hrišćanski borci toga vremena. Turci su cenili vrednoću i veštinu jevrej¬skih trgovaca i zanatlija, koristili su se njihovom pismenošnu i učenošvu i pružali im mogućnost i prilike da svoje sposobnosti razviju u zemlji. Kratko vreme posle turskih osvajanja, nikla su nova središta jevrejskog znanja na Balkanskom Poluostrvu, u Jedrenu, Solunu, Carigradu i Beogradu.

50PX-Y~1.JPG Sva copyright prava ima B'nei B'rit loža Srbija 676 i ona je saglasna da se knjiga objavi kao web prezentacija doprinoseći time predstavljanju istorije Jevreja Balkana i to bez bilo kakve finansijske nadoknade.

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License