Eugen Verber Sezdesetogodisnjak

Jevrejski pregled, 1-2, 1983

EUGEN VERBER ŠEZDESETOGODIŠNJAK
I pripadnici naše srednje generacije stižu do svoje šezdesete godine. Gotovo neprimetno od mladih aktivista postaju zreli jevrejski rukovodioci i javni radnici. To se upravo može reći i za Eugena-Moše Verbera koji je u januaru proslavio svoj jubilarni rođendan. Rođendanskom slavlju priključuje se i jevrejska zajednica u Jugoslaviji, pa i šire od nje — mnogobrojni i dobri prijatelji i jevrejske ustanove s kojima je Verber u toku proteklih decenija održavao žive stručne i prijateljske veze. Rođen je u Subotici 25. januara 1923. u patrijarhalnoj i ortodoksnoj jevrejskoj porodici. U njoj je dobio temeljno jevrejsko vaspitanje i upoznao sve pojedinosti jevrejskih tradicija i običaja, utoliko više što je i njegova šira porodica strogo poštovala sve jevrejske običaje i propise. Posle prvog razreda jevrejske osnovne škole i pohađanja hedera u Subotici, Eugen se sa porodicom preselio u Novi Sad i nastavio učenje u jevrejskoj osnovnoj školi. Posle četiri razreda gimnazije maturirao je na trgovačkoj akademiji u Novom Sadu, ali je uz redovno školovanje stalno proširivao jevrejska znanja, vredno učio hebrejski jezik u školi, u porodici i u sinagogi. Još pre Bar micva postao je član Hašomer hacaira, pa je bio u mogućnosti da proširi jevrejska znanja i da se upozna s dijalektičkim materijalizmom.
Razumljivo je što je posle kapitulacije stare Jugoslavije, zajedno sa svojim drugovima iz jevrejskog omladinskog pokreta, odmah postao saradnik Narodnooslobodilačkog pokreta. Za vreme mađarske okupacije Vojvodine bio je i hapšen. Posle puštanja na slobodu lečio se izvesno vreme, da bi posle novosadske racije, koje se spasao, pobegao u Budimpeštu. Tu je radio kao zubni tehničar do potkraj 1943, kad je odveden na prinudni rad na Istočni front. U leto 1944. pobegao je iz radnog logora. Posle kraćeg zadržavanja u jedinicama Orvene armije stigao je preko Rumunije u Suboticu krajem novembra 1944. i odmah stupio u Jugoslovensku narodnu armiju. U JNA je ostao do kraja februara 1945, kad je demobilisan zbog bolesti. Posle demobilizacije je stupio u Vojvođansko narodno pozorište u Novom Sadu i bio glumac. Početkom 1946. postao je novinar u subotičkoj »Hrvatskoj riječi, a sarađivao je i u mađarskom listu »Magyar Szo«.
Izvesno vreme je radio u Porozištu NR BiH u Sarajevu kao glumac i sekretar drame, a uz to je sarađivao u listu »Oslobođenje«, zatim na radiju kao reditelj vedre večeri i u drugim emisijama. Bio je osnivač i prvi umetnički direktor Pionirskog pozorišta u Sarajevu i organizator Pionirskog festivala kulture u Sarajevu 1949. Posle rada u Banjaluci od 1951—53. prešao je u Narodno pozorište u Nišu i ostao do 1961, a zatim došao u beogradsko Savremeno pozorište i tu ostao do 1975, da bi se zatim potpuno posvetio stručnom i naučnom radu.
U toku svoje delatnosti kao glumac i kulturni radnik nije nikad prestao da izučava hebrejski jezik, jevrejsku istoriju li kulturu, a istovremeno je intenzivno radio i kao književni prevodilac za pozorište i prevodilac drugih književnih vrsta. Već početkom šezdesetih godina počeo je objavljivati radove iz judaistike i aktivno učestvovati na međunarodnim sastancima organizacija koje se bave judaistikom, tako da je 1977. postao i član Svet-skog saveza za jevrejske nauke.
Spisak književnih radova i prevoda sa više jezika i na druge jezike koji su potpisani Verberovim imenom, toliki je da se u ovoj biografiji ne mogu navesti pošto bi zauzeli isuviše prostora. Ako se pomenu samo poslednji književni, odnosno naučni radovi i prevodi, tada se može steći slika o obimu i značaju onoga što je dosad izišlo iz pera Eugena Verbera. Knjiga o Talmudu, prevod Kumranskih rukopisa sa objašnjenjima i komentarima, kao bestseleri predstavljaju neku vrstu krune njegovog stvaranja.
U jevrejskom javnom radu Moše Verber, član Izvršnog odbora našeg Saveza angažovao se na svim sektorima počev od predavanja o raznim temama, podučavanja ivrita, rukovođenja na mnogim sektorima u jevrejskoj zajednici, odnosno u Savezu jevrejskih opština, kao što su: letovanje, verska delatnost, rukovođenje seminarima i na Malim Makabijadama, kao i veoma aktivno angažovanje u radu na jevrejskoj kulturi i vaspitanju dece i omladine, Jevrejskom, istorijskom muzeju, u Jevrejskoj opštini u Beogradu i drugim opštinama.
Ne može se propustiti da se ne pomene Verberov aktivan rad u društvenim i stručnim organizacijama u kojima se uvek isticao zalaganjem. Bio je i na odgovornim dužnostima, na primer predsednik Udruženja književnih prevodilaca Srbije, predsednik Radničkog saveta u pozorištu i drugima. Razume se da je dobijao nagrade i pohvale za zalaganje i na tim zadacima kao što ih je dobijao i u jevrejskoj zajednici.
Takvom saradniku i aktivisti želimo još mnogo sreće i uspeha u radu, mnogo zadovoljstva u porodičnom životu s njegovom suprugom Natalijom sinovima i unucima.
Uvereni smo da će Eugen-Moše Verber još mnogo godina davati svoj dragocen doprinos i jevrejskoj zajednici i široj društvenoj zajednici, u kojoj je takođe uvek bio krajnje aktivan i angažovan. Ad mea veesrim!
Dr Lavoslav Kadelburg

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License