Eleonora Prohic

Eleonora Prohić
(1934-2013)

Poštovana porodico, prijatelji,

Pala mi je u deo teška dužnost ali i privilegija da danas kada se opraštamo od Eleonore Prohić, naše Nore ili Norićke – kako smo je neki od nas iz milošte zvali - kažem nekoliko reči. Pripre-majući se stalno sam se pitao kako o osobi kao što je bila Nora govoriti a izbeći opšta mesta i konvenconalnosti, koje je toliko prezirala.
Jer Nora je bila sve samo ne konvencionalna. Bila je, rekao bih, renesansni tip intelektualca: filozof i estetičar, novinar, urednik, pisac, prevo-dilac, menadžer, buntovnik, rečju osoba sa više identiteta. Taj višestruki identitet, toleranciju i razumevanje za svakog Nora je, verujem, primila od majke Mostarke, koja je na nju prenela sve one vrline koje su žitelji Mostara imali do ne tako davno. Otuda i njena neverovatna sposobnost adaptacije na život u drugačijim uslovima. Sarajevo, Beograd, Pariz - za Noru su bila samo imena gradova. Ona je u njima imala podjednak krug prijatelja i duhovnih srodnika tako da nigde nije bila stranac–došljak.
Uvek je bila spremna da sa velikom intelektualnom snagom i fizičkom energijom brani svoja ubeđenja, da se odupire provin-cijalnom, da prihvata i promoviše novo. Bilo da je reč o naprednoj filozofskoj misli čije je naj-istaknutije predstavnike prevela ili o novim medijima kao što je to bila televizija. Gde god i šta god da je radila, Nora je ostavljala dubok trag i istovremeno stručno obučene brojne mlade ljude kojima je udahnula jaku potrebu da idu dalje u širenju svojih vidika i vidika društva u kome žive.
Otuda nije slučajno da je Nora bila jedan od organizatora prvog studentskog protesta na Beogradskom univerzitetu kao i aktivni učesnik velikog studentskog pokreta 1968. koji je počeo upravo na današnji dan pre 45 godina.
Ja nisam dovoljno kompetentan da govorim o Norinom doprinosu muzičkoj estetici, filozofiji, prevodilaštvu. Medjutim, mislim da za Eleonoru Prohić novinara, urednika i organizatora na raznim televizijama bivše nam domovine mogu da kažem – bila je čudo.
Kao direktor za medjunarodne odnose Nora je odlučujuće doprinela da 1984. Zimska olimpijada u Sarajevu bude prisutna slikom i rečju na celoj kugli zemaljskoj.
Kada je 1992. morala da napusti Sarajevo da bi kasnije počela da radi na TV Politici, program te televizije je naglo dobio na kvalitetu. To nije smetalo rukovodstvu te kuće da je za vreme protesta 1997. godine izbace sa posla. To je nije pokolebalo i nastavila je piše, da se bori za slo-bodnu novinsku reč i sliku. U Nezavisnom udru-ženju novinara Srbije kojeg je jedan od osnivača, Nora se po izbacivanju iz TV Politika angažovala još više i, rekao bih, još strastvenije u odbrani novinarskih sloboda. I za to joj hvala.
Hvala joj i za naše razgovore, za njene uvek tačne analize, nepretenciozne i nekonvencionalne opaske o svim mogućim temama – od pijace do nazovi visoke domaće i svetske politike. Posebno joj hvala za optimizam i borbenosti u čemu je Nora i u najtežim trenucima prednjačila tokom šetnji 1997. godine. Nikada neću zaboraviti taj topao a u isto vreme vragolasti osmeh sa kojim nam je govorila o sigurno brzom porazu tada-šnjeg režima. Taj optimizam se prosto prelivao u sve prisutne.
Kada smo čuli da je bolesna moja supruga Ana i ja, a pretpostavljam i mnogi drugi, verovali smo u tu Norinu hrabrost, borbenost i optimizam. Ovoga puta, nažalost, to nije bilo dovoljno da se pobedi opaka bolest.

Drage Natalija i Asja,
Vama je danas najteže. Mi Norini prijatelji našim rečima samo pokušavamo da bar za tren utešimo i vas i nas. Vas, jer ste izgubile divnu, požrtvovanu majku, a nas, jer smo izgubili Eleonoru Prohić, veliku ličnost i pouzdanog prijatelja.

Draga Noro, hvala ti za sve. Bila je velika pri-vilegija poznavati te, a još veća čast ubrajati se u tvoje prijatelje.
Počivaj u miru.
Slava Eleonori – Nori- Prohić

Govor Ratomira Diklića-Backa na polaganju urne na Novom groblju u Beogradu 3. juna 2013. godine

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License