Datum I Vrijeme Proglasenja Drzave Izrael

Ivan Mužić
Datum i vrijeme proglašenja Države Izrael

Baveći se metafizikom povijesti zainteresirao sam se i za astrološki pristup toj problematici.4 U tim istraživanjima zaključio sam da u literaturi mnoga iznesena mišljenja o vremenu proglašenja Države Izrael ne mogu biti točna.5 Zbog toga sam se obratio 30. travnja 1984. godine Ivanu Niniću, koji je tada živio u Beogradu i bio poznat kao priređivač „Sarajevske hagade“6 sa sljedećom molbom: „Možete li mi bilo gdje i bilo kada pronaći u nekoj knjizi podatak o točnom minutu proglašenja Države Izrael. To se dogodilo kako i sami znate 14. 05. 1948. i kako sam uspio provjeriti svečanost je trajala od 16 sati do 16 i 40 minuta. Meni je bila interesantna minuta proglašenja. U (poslanoj) knjižici o Izraelu iznio sam svoja privatna razmišljanja potaknut činjenicom njegova čudesnog opstanka u povijesti koji je za mene dokaz da postoji Bog, i da će budućnost biti najuže vezana sa židovskim narodom.“
Ivan Ninić mi je 12. lipnja 1984. godine odgovorio ovako: „Događaji su tekli ovako: U 16,00 časova otvorena je sednica Narodnog veća - Vaad leumi - u telavivskom muzeju 14. maja 1948. godine. Sednicu je otvorio Ben Gurion. Trebalo je da prvo filharmo-nijski orkestar odsvira buduću himnu Izraela, 'Hatikvu'. Međutim, nešto se desilo i orkestar nije svirao. Posle izvesnog vremena, delegati, bilo ih je 25, 11 ih nije došlo iz Jerusalima, kao ni jednog iz USA (verovatno Chaim Weitzmann), spontano su otpevali 'Hatikvu'. Nakon toga, Ben Gurion je pročitao Svitak o nezavisnosti. Svitak ima 979 jevrejskih reči pro-klamacije i čitanje je trajalo točno 15 minuta. Posle toga su delegati pristupili potpisivanju Svitka. Prvi potpisnik je bio Ben Gurion, a 25. Moša Šaret. Nakon toga je Filharmonijski orkestar odsvirao 'Hatikvu'. Tačan minut završetka sednice nisam utvrdio. Međutim, posle sviranja 'Hatikve' Ben Gurion je izjavio: (citiram na engleskom, iz engleskog prevoda autobiografije Golde Meir, jedne od potpisnice Svitka) 'The State of Israel is established. This meeting is ended'. Međutim, čitajući Deklaraciju o nezavisnosti, poslednje reči Ben Guriona su bile ove (The Jewish Almanac, Compiled and Edited by Siegel and Carl Rheins): 'With trust in the Rock of Israel, we set our hand to this Declaration, at this Session of the Provisional State Council, on the soil of the Homeland, in the city of Tel-Aviv this Sabbath eve, the fifth of Iyar, 5708, the forrteenth of May, 1948.'. A šabat počinje 14. maja u Tel Avivu u 18,12 časova. Sa druge strane, u Washingtonu, predstavnik Jewish Agency piše pismo predsedniku Trumanu, sa molbom da odmah prizna novu državu. Evo značajne rečenice za naš predmet, koji se nalazi u pomenutom pismu: 'The act of Indenpendance will become effective at one minute after six o'clock on the evening of May 14, 1948, Washington time.' A to znači ponoć u Israelu. Sve u svemu, Vi imate pravo: odluka je doneta popodne na sednici, ali odluka o stvaranju Izraela je stupila na snagu u ponoć 14. maja po izraelskom vremenu. Tačno je i to da je Truman priznao novu državu 11 minuta od momenta kada je Izrael rođen. General Marshall, tada ministar spoljnih poslova, bio je protiv takve hitre odluke, pošto se hteo konsultovati sa Britanijom i Francuskom. Ali Truman je želeo da preduhitri Ruse.“
Ivanu Niniću zahvalio sam na poslanim podacima (23. lipnja 1984. godine) i naveo: „Iz onoga što ste izložili može se zaključiti da je točan navod Židovske enciklopedije (Encyclopaedia Judaica), kako je proglašenje bilo u 16,30. Važno je da nije bilo prije. Ja imam na hrvatskom tekst Svitka o nezavisnosti, ali mi je važan podatak da na hebrejskom jeziku njegovo čitanje je trajalo točno 15 minuta. Ja sam prošle godine čitajući obred proglašenja države Izrael došao do zaključka da je to bilo u 16,37 minuta… Ako se radi o nekoliko minuta poslije 16 i 30 onda je ascendent Države Izrael u znaku Škorpiona. S obzirom da je kroz stoljeća simbol židovskog naroda bio u astrološkom smislu škorpion (o čemu imam literaturu) to bi u ovom slučaju (ako je proglašenje države bilo nešto iza 16 i 30 došlo do zanimljive koincidencije da je simbolika i naroda i države ista.“
Točan sat proglašenja države Izrael („14.5.1948, 16h37 LT/14h/37 GT, Tel Aviv“) objavljen je u prvim izdanjima knjige: Michael Baigent-Nicholas Campion -Charles Harvey, Mundan Astrologie.7 Međutim, jedan od ovih autora Nicholas Campion odustao je od navedenoga točnoga izračuna vremena i to pokušao ovako neuvjerljivo opravdati: „Das im Buch Mundan-Astrologie veröffentlichte Horoskop bezieht sich auf den 14. Mai, 16.37 Uhr. Es beruht auf der symbo-lischen Bedeutung von Ben Gurions Erklärung: 'Damit ist der Staat Israel begründet.' Es ist jedoch klar, dass Ben Gurion selbst 16.00 Uhr als ent-scheidenden Augenblick betrachtete, denn in seinem Tagebuch schrieb er: 'Um vier die Unabhängig-keitserklärung.' Anderen Informationen zufolge war die Verlesung der Unabhängigkeitserklärung durh Ben Gurion um 16.24 Uhr beendet. Das Schriftstück wurde daraufhin von den 24 anwesenden Mitgliedern des Nationalrates unterzeichnet. Die Sitzung schloss um 16.32 Uhr, als Ben Gurion sagte: ‚Israel ist geboren! Die Sitzung ist geschlossen.‘Manche israelische Astrologen benutzen das für 16.32 Uhr berechnetete Horoskop.“8

*
Mile Dupor objavio je u Šibeniku 1939. godine knjigu Idu Slaveni u kojoj je najavio nesumnjivi slom Njemačke i pobjedu antihitlerovske koalicije te posebno veliki uspon Rusije. S njim sam se osobno upoznao 1972. godine i od tada ga sretao češće u mojoj kući u Splitu, a ponekad i zastupao. Na moje pitanje o astro-slici Izraela, odgovorio mi je u pismu ovako:
„Čart Izraela je fatalan. JU 180 UR to je neki ateizam, nasilni socijalizam i sl. MA 90 SO znači da su sami krivi sebi, vlastita taština i ambicija ih ruši. Sila i pravo to je kod njih isto. Algol 9 na Suncu to je pokretanje velikih stvari. Kad bi mogli putem bijele magije to bi svijetu donijeli čudesna dobra, ali crna vodi do određene visine zla i onda odjednom nasilan slom. Kada? E to nije lako iz jednog, makar i osnov-nog, rx vidjeti. Zavisi koji će još ljudi tamo dolaziti na vlast, zavisi od susjeda i od svjetske konstelacije. Mogu se iz čarta odrediti termini velikih kriza, a da li će krizu preživjeti zavisi i od drugih. To bi trebalo dugo studirati. Pa i više suradnika. A odakle oni, odakle slobodno vrijeme?!.. Ovo što mi govorimo o padu nekoga, to sudimo po prvim vidljivim fatalnim znacima. Na primjer, Izrael kvadratura i Algol, a znamo već kako se postavlja prema svijetu. Nemi-novno je krah, ali kad… Trebalo bi živjeti u obilju pa samo studirati događaje.“10
M. Dupor u knjizi Mundane prognozeo ovoj problematici zaključuje ovako: „Izrael: 14. 5. 1948 … Dočim MA je 90 SO u blizini Algola = vlast ima nezadržive ambicije 'über alles' po cijeni samo-ubistva… Energične nacije tipa Ar napadaju ostale, kao što i sam tip Ar nasrće u svim slučajevima. Čisti tip Ar je Japan ili Njemačka. Jedna mala nacija tipa Ar je Izrael, i nemojte se sablazniti ako tko kaže da ih ima koji misle na osvajanje svijeta. U najmanju ruku tu se nađe daleko više napadača nego drugdje. Svaka država može doći u okolnost napadača, ali ne bez MA.“11
*
Mile Dupor kao ezoterist nije imao osjećaj za kršćansku metafiziku povijesti i shvaćanje sudbine Izraela moguće je samo u metafizičkom smislu, koji nam otkrivaju, na primjer, ruski filozof Nikolaj Berdjajev i židovski znanstvenik Gerald Schroeder.

***
„Za vjernika i religioznog čovjeka nemoguće je površno i samo izvanjski odnositi se prema židov-skom pitanju. Previše je toga problematičnoga i tajanstvenog u tom pitanju, puno toga ukazuje na Božju sudbinu, na mističku sudbinu historije. Židov-sko je pitanje za kršćanina pitanje mističko, a ne pozitivističko, i odnos prema njemu može biti samo religiozni a ne dnevno-politički ili rasni. Kršćanin ne smije govoriti o židovstvu kao što će lakoga srca govoriti bezbožni nacionalist koji ne vjeruje ni u Boga ni u vraga… Židovska sudbina je nepojmljiva, racio-nalno neobjašnjiva, ona vječito potvrđuje mistični smisao historije. I doista je neshvatljiva i tajanstvena sama činjenica postojanja židovstva, njegova posto-janost, neuništivost i neprijemčivost na asimilaciju, održanje njegovo kroz čitavu povijest među narodima koji su ga mrzili i ugnjetavali. Povijest židovstva je providencijalna, nema te ljudske sile koja ga može istrijebiti. Židovstvo je sablazan za kršćanina ali i njegova sudbina što se čini iracionalnim zdravom razumu. Sudbina židovstva izaziva mistički drhtaj u svakoga tko religiozno osjeća život. Kad sam u mladim danima bio privučen materijalističkim shva-ćanjem historije, uvijek mi se neobjašnjivom i čudes-nom činila sudbina Židova. I ona ostaje čudesnom ne samo za materijalističko shvaćanje historije nego i za svaki racionalistički nazor… Naša nas vjera obvezno uči da su Židovi izabrani narod Božji, to je moguće odbaciti jedino ako se ujedno odbace i dogme crkve. Novi se Zavjet ne može odijeliti od Staroga Zavjeta i od židovstva. Pokušavali su ga otrgnuti gnostici ali ih je Crkva proglasila hereticima. Svaki kršćanin mora odgovorno svjedočiti spoznaju da je kršćanstvo u čovječanstvu proizašlo iz židovstva. Povijest židov-skoga naroda je kolijevka kršćanstva. Mesijanska ideja je originalna židovska ideja. Izvan židovstva nema spoznaje mesijanstva. Židovski narod iznjedrio je mesijansku spoznaju, on je nosi u sebi. U njemu su se pojavili proroci i mučila ga je ognjena žeđ za dolaskom Mesije. Među Židovima se dogodilo otkri-venje Boga-Oca i osobni zavjet Boga i čovjeka. Posebno osjećanje i spoznaja Boga svojstvene su židovskome narodu. Nije se slučajno providencijalno pojavio Mesija u židovskom narodu i nije se mogao pojaviti ni u jednom drugom narodu. Proroci i apostoli mogli su biti jedino Židovi i zato su oni od Boga izabrani, i Bog je nepogrešivo znao koga je izabrao. Mi smo dužni pokoriti se Božjemu izboru. Kad čitaš Bibliju, tu, s ljudske točke gledišta, najgenijalniju, najljepšu i najpotresniju knjigu, onda osjećaš da je Bog zavolio Izrael nekom posebnom ljubavlju i žeđao je za izabranim narodom kao Svojim, kao što žudi onaj koji ljubi. Odnos Boga i Izraela je erotički u uzvišenijem smislu te riječi, gotovo strastan. A strasna ljubav lako prelazi u gnjev, u oganj uništavajući. U Bibliji se osjeća da ljubav prema Izraelu prelazi u ognjeni bijes. Jakov Boehme je iznio genijalno učenje o prijelazu božanske ljubavi u božanski gnjev, u oganj. I sva je tragika i mistika židovstva u historiji sadržana upravo u pretvaranju božanske ljubavi u božanski gnjev. Ali s takvim se gnjevom mogao razbjesniti jedino nad izabranim, ljubljenim narodom, koji je iznevjerio Onoga Koji ga je izabrao i uzljubio…Tajna je Izraela u dvosmislenosti njegovih mesijanskih očekivanja i hilijastičkih nadanja… Lik je Mesijin udvojen kod Židova, očekivanje Krista poklapalo se i s očekivanjem Njegovog neprijatelja, i zato je Krist po čovještvu bio Židov, ali je i Židovom po dubini svoga bića bio i Juda koji ga je izdao… U ime toga zemaljskoga mesije odbacio je Mesiju-Krista, Sina Božjeg koji se svijetu objavio kao sluga… No i proročki mesijanizam i kršćanski hilijazam rođeni su u židovstvu i predani kršćanskomu svijetu. Apokalipsa je židovska po svome podrijetlu i duhu, od židovstva je kršćanski svijet preuzeo apokaliptički duh. I sama sudbina židovstva je apokaliptična. U dvosmislenosti hilijazma židovskog naroda skrivena je ne samo tajna sudbine židovstva nego i sudbine svjetske historije. Čitava ta historija vrti se ukrug oko dvojakog lika Mesije - Iskupitelja svjetskih grijeha, golgotske žrtve i mesije zemaljskoga cara, Mesije-slobode i mesije-nužnosti, iako je zapravo Mesija onaj koji je Sebe prinio za žrtvu zbog grijeha svijeta - Sloboda, a mesija, koji stvara zemaljsko carstvo - nesloboda. U likovima proroka i apostola židovski narod je prepoznao Krista- Mesiju, prihvatio Ga i propovijedao svijetu istinu o Njemu. No, masa nije prepoznala Krista-Mesiju, odbacila ga je i poslala u smrt na križu kao izdajnika nacionalnih hilijastičkih ideja… I preživio je židovski narod, sačuvao svoju posebnost, bez obzira na sve nedaće. Židovstvo je neuništivo, ono ostaji okosnicom historije. Neistrebljivo je i ne može se asimilirati, ne može se spojiti s drugim narodima, i raspršiti se među njima. Snaga njegova samoodržanja doista je čudesna i neobična. Ono je snažnije od svih naroda i nepo-bjedivo. Židovi su golema sila među narodima, u njihovim su rukama koncentrirana i golema mate-rijalna bogatstva, i svojstvena im upornost i vitalnost, duhovna izdržljivost i energija koja pobjeđuje sve progone i ugnjetavanja… Kršćanin mora priznati da je židovsko pitanje nerješivo do kraja svijeta. Njegova nerazrješivost proizlazi iz nespoznatljivih putova Gospodnjih, i stalna želja da se riješi i ukine židovsko pitanje znači protiviti se božanskoj promisli… Riječi apostola Pavla da će se "čitav Izrael spasiti" moraju izazivati mistički drhtaj u svakom kršćaninu. Mi možemo ne razumijevati smisla tih riječi, koliko one ukazuju na posljednje tajne ljudske sudbine, ali svatko tko ih pročita kao neodvojivi dio svetoga novo-zavjetnoga pisma ne smije se olako odnositi prema židovskom pitanju i ne smije propovijedati rasistički antisemitizam. Otajstvene riječi apostola Pavla u svakom slučaju znače da je židovsko pitanje za kršćane isključivo religijsko i da Židove na koncu vremena čeka posebna sudbina.“ 12

***
„Moja supruga, književnica Barbara Sofer, imala je priliku vidjeti bilješke s privatnog susreta koji su na Princetonu održali pokojni izraelski premijer David Ben-Gurion i Albert Einstein. Njihov je razgovor mogao krenuti u smjeru politike tada mlade izraelske države. Umjesto toga oni su se odmah usredotočili na ono što ih je zaista zanimalo, a to je postoji li dokaz o višoj sili koja upravlja svemirom. Složili su se da postoji takva sila, središnja snaga. Usprkos tome, ni Ben-Gurion ni Einstein nisu imali sklonosti prema formalnoj religiji.
…Biti 'svet' ne znači biti bolji po sebi. To znači biti učinjen vidljivim kao simbol. Temeljna postavka židovske Biblije je da svi imaju pristup višoj stvarnosti. Izaija je to jasno rekao još prije 2700 godina: 'Dom moj [zvat će] se Dom molitve za sve narode' (Izaija 56,7). Biblijski Bog je Bog svih naroda… Izlazak, kako saznajemo od Amosa, nije događaj ograničen samo na Izraelce. Najmanje dva druga naroda, Filistejci i Aramejci, također su ga imali. Možda su oni također bili izabrani za svete narode, ali kako su odabrali zaboravljanje poruke dobivene prilikom Izlaska, ti drevni narodi koji su razgovarali s Bogom vremenom su nestali. Izbor je bio na njima. Kako pojedinac djeluje određuje jasnoću kojom on raspoznaje jedinstveni temelj postojanja. Da to naglasi, Bog izričito kaže Izraelcima da nisu odabrani zato jer su po sebi bolji od drugih (Ponov-ljeni zakon 9, 4-6).
Svetost Izraela služi veličanju Boga, a ne veličanju Izraela. To se vidi u već spominjanim tekstovima. Prilikom događaja sa zlatnim teletom (Izlazak 32, 14) i pobune špijuna (Knjiga brojeva 14, 20) Mojsije govori Bogu da bi uništenje Izraela kod drugih svjetskih naroda odbacilo vjerovanje u Božju svemoć-nost. Kad bi jedina svrha Izlaska bilo izbavljenje Izraela, mišljenje drugih naroda ne bi bilo nimalo važno. Međutim, kako vidimo iz riječi tih dijelova Biblije, mišljenje drugih naroda izuzetno je važno. Po Bibliji, uloga Izraela je svjedočenje u korist trans-cendentnog ali svuda prisutnog Stvaratelja, aktivnog ne samo u vrijeme nastanka svemira, već i u njemu kroz cijelo njegovo postojanje…
Prema Bibliji, božanski nadzor može biti zagonetan. Čak se događaji kojima svemoćni i aktivni Bog ne-dvojbeno upravlja ne odvijaju uvijek glatko i izravno. Najdramatičniji primjer je Izlazak. Bog je Izraelce tijekom dana kroz pustinju vodio rabeći stup prašine, a tijekom noći stup vatre. Oblak i vatra, cijeli dan, govore da je Bog vodio na svakom koraku puta. Dok su išli ravno prema cilju, gori Sinaj, Bog je zapovjedio promjenu smjera, pa su se Izraelci morali okrenuti i vratiti dijelom puta kojim su već bili prošli (Izlazak 14, 2). To ih je dovelo u veliku opasnost. Njihov bijeg od progonitelja Egipćana sad je zapriječio Sueski zaljev. Vraćanje nije bilo božansko predomišljanje. Bio je to dio plana s mnoštvom ciljeva, od kojih je jedan bio iskušavanje povjerenja u Boga čak i kad se događaji ne odvijaju po zacrtanom planu. Poopćena pouka ovog scenarija: čak i sa sveprisutnim Vodičem na čelu, obrati su dio biblijskog sustava, bez obzira radilo se o društvu ili prirodi. Kad bismo poznavali cijeli plan, možda bismo shvatili i njihove razloge (Izlazak 14, 3).“ 13

Ivan Mužić (Solin, 14. rujna 1934), je hrvatski povjesničar i publicist. Autor je i knjige o metafizici povijesti: Isus Krist i Izrael (1976, 2001)

4 Moj interes za ovu problematiku bio je posebno velik od početka devedesetih godina pa nadalje za dugih boravaka u Rimu, druženja s istaknutim pojedincima iz masonskih vrhova i objavljivanja rasprava na talijanskom jeziku u masonskoj kulturnoj revija La cultura nel mondo. Kao jedan primjer navodim sljedeće: U Bibliografiji knjige Magia astrologica navedena je i ova bibliografska jedinica: „Mužić, Ivan: Astrologia /in lingua croata/.“ (Anna Maria Partini–Vincenzo Nestler, Magia astrologica. Da Ermete a Cecco d'Ascoli e a Campanella. Edizioni Mediterranee, Roma, 1983, str.119.) Istaknuti mason prof. Dr. Leo Magnino, osoba proizraelskoga političkog svjetonazora, objavio mi je i raspravu Israele e Anticristo. (La cultura nel mondo /Roma/, XLVIII/1994, 2-3, 36-48.)
5 „14.5. 1948, 16 Uhr Sommerzeit, Tel Awiw.“ (E. H. Troinski, 1001 weltpolitische Horoskope. Baumgartner Verlag, 1955, str.114.); „Am 14. 5. 1948, … um 13.20 Uhr OZ.“ (Otto Rumburg, Horoskope und Politik. Rohm Verlag, Bietigheim, 1973, str. 152 „14. 5. 1948. 3 h 20 p. m. LMT.“ (Hans J. Andersen,. Astro-Geographie und Geschichte. Ebertin Verlag, Aalen, 1974, str. 236.).; „Israel 14. 5. 1948 16:00 UT+2 Tel Aviv“ (Bernhard Firgau, Praxisbuch Mundanastrologie. Chiron Velag, Tübingen, 2007, str. 104.)
6 Ivan Ninić, rođen je u Beogradu 1932. godine, a od 1992. živi u Izraelu i urednik je časopisa Lamed.
7 Michael Baigent-Nicholas Campion-Charles Harvey, Mundan Astrologie. Edition Astrodata, Wettswil, 1989, str. 397.
8 Nicholas Campion, Das Buch der Welthoroskope. Edition Astrodata, Wettswil, 1991, str.179-180. Ortodoksno židov-stvo odbacivalo je astrologiju. Usporedi i: Will-Erich Peuckert, L'astrologia. Edizioni Mediterranee, Roma, 1973, str. 179-182. Postojala su i razmišljanja u židovstvu, na primjer u doba židovskog filozofa Majmonida (1135-1204), da Izrael nije podvrgnut djelovanju zvijezda. (Maimonide, Lettera sull' astrologia. 'A cura di Elena Loewenthal.' Il Melangolo, Genova, 1994, str. 63)
9 Nekretnice su imale posebno značenje u shvaćanju starih naroda. (Wilhelm Knappich, Geschichte der Astrologie. Vittorio Klostermann, Frankfurt am Main, 1967, str. 114-116.) Usporedi: Claudio Tolomeo, Tetrabiblos o i quattro libri delle predizioni astrologiche. A cura di Massimo Candellero. Edizioni Arktos, Carmagnola, 1980, str. 46-51. Algol iliglava demona, koja se nalazi u zviježđu Perzeja u mnogim vrelima označena kao Zloduh smatra se najzlo-ćudnijom zvijezdom na nebu u smislu da donosi najviše zla i nasilja. „Algol 25, 28 Bika najgora stajačica, orbis čak do 5 step. u konjunkciji a 1 u kvadratu i opoziciji. Podiže najniže nagone u masama za uživanje u razaranju i ubistvima. U njenoj prirodi je sve zlo slično planetima od Marsa do Plutona.“(M. Dupor, Mundane prognoze. Korčula, 1979, kopija rukopisa, str.77-78. „Predstavlja tako palog anđela Lucifera koji osniva satansku državu na zemlji. Lijep i ružan, protiv Boga za ljude…“ (M. Dupor, Ne vjerujte provjerite. Prvo izdanje. /„Štampa se kao rukopis.“/ Vlastita naklada, Rijeka, 1970, str. 268.) Duporovo mišljenje o Algolu prevladajuće je u astrološkoj literaturi. Usp. Reihold Ebertin - Georg Hoffmann, Die Bedeutung der Fixsterne. Ebertin Verlag, Freiburg im Breisgau, 1979, str. 20-22.; Enzo Acampora, Le stelle fisse. Armenia editore, Milano, 1988, str.101-103.; Vivian E. Robson, Fiksne zvezde i sazvežđa u astrologiji. Dečje novine, Gornji Milanovac, 1991, str. 65-66.
10 M. Dupor nedatirano pismo I. Mužiću upućeno iz Korčule.
11 M. Dupor, Mundane prognoze. Korčula, 1979, kopija rukopisa, str. 108, 138.
12 Nikolaj Berdjajev, Nacionalizm i antisemitizm pjered sudom hristianskago saznania. (Nacionalizam i antisemitizam pred sudom kršćanske spoznaje.) Ruskaja misl, broj 2 za veljaču 1912, str. 125. – 141. Preveo Zoran Vukman.

13 Gerald Schroeder. Božja znanost. Pomirba znanstvene i biblijske mudrosti. Naklada VBZ, Zagreb, 2000, str. 17, 83-85.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License