Crvena Rijeka

CRVENA RIJEKA
Ljubo R. Weiss

Ova je pjesma crvena rijeka,
Što utječe u mora vječnosti,
Neviđena voda, pristigla iz daleka.
Talmudisti kažu sve je to zbog smrdljive kapi,
Iz koje se, nitko nas ništa ne pitajući,
iznjedre tkiva, kosti, život crven od krvi.
Ne, nisam za gaženje i osvete,
Iako me bude izjutra, ubodom igle, ,
Uplašenog, u vršak prsta, u svitanje…
A nekada je brižna Ona zvala,
Prvo tiho i nježno, zatim sve glasnije:
«Vrijeme je da kreneš u putanju novog dana,
lijep je san, al život nisu snovi,
život je život, kako jednom reče Žana,
il se nujan pokori, il plovi, plovi…»

A danas bi trebalo izaći iz bolničke sobe
U polja crvenih makova, poodmakla proljeća,
Obgrlivši Nju, s dahom umorne utrobe.
A kako u polja crvenih makova,
Iz bolnice koja je grimizom obzidana,
Kada je iza praga bolnice, hladna veljača?

U predvečerje, kada rominjaju suze,
Za pjesnika, za druge, za sve neutješne,
Za naše u galutu, i naše u Izraelu,
Za nas odrasle bez rodbine,
Za nas koje su kao djecu «čifutima» zvali,
Za one koji su i danas obilježeni.

Suze koje liječe kao proljetne kiše.

David piše kako su suze balzam za dušu.
No, znamo mi i druge balzame.
PREKASNO!?

Bojim se da je prekasno za mene,
Izlila se crvena rijeka, preplavljena bolnica,
I polja crvenih makova poodmakla proljeća,
I sve što je s onu stranu uma, onkraj lica.

(Virovitica, 7.02.2008.)

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License