BRUJ ZVIJEZDA – SVE TIŠI I TIŠI
(Karavana, od sjajnih zvijezda satkana ili molitva za mir u Svetoj zemlji)
Ljubo R. Weiss
Baš lijepo, srculence moje, Ori moja.
Shvaćam, čitajući tvoju pjesmu, sve je na svom mjestu.
Osim jednoga - nisam tvoj odgovor, ja sam tvoje pitanje,
Vječno, zbunjujuće, pitanje za razlistavanje.
Volim da ti budem pitanje… Bolje nego da sam tvoj odgovor.
Jer, rabi tvoj zna pitati, mudrije nego što zna odgovarati.
.
I pitam zašto nemam sreće, zašto me muči visoki šećer,
Zašto vidne smetnje, i povišeni tlak, klonulost navečer.
Da, borio sam se ovih tjedana na braniku jedne daleke zemlje,
Gdje ljudi kratke živote vojevanjem ispunjavaju,
Daleke tisućama kilometara ili milja, svejedno, daleko
prema jugoistoku, mir moleći za Izrael.
Iako na obzorju koje se tek sluti, na srcu mi leži kao tvoja glava,
kosa ti plava, i svilenkasta, a oči ne znaju kamo da gledaju…
Kažem, gledajmo prema Jeruzalemu,
Rim nije jedini vječni grad,
Jeruzalem, kolijevka i grob istovremeno;
neka osuši mi se desnica, ako te zaboravimo…
U ratno vrijeme šaljemo mu jata neprobojnih ptica,
Da ga zakrile i zaštite, kao i sve dobre gradove Izraela,
I Palestine miroljubive.
Rabijeve oči su već zamućene.
Od čitanja i pisanja, od borbe da se napisano objavi,
Da se izbori za glas, za riječ objašnjenja,
Koja u ratnoj buci malo ljudi sluša.
Rabi sumnja da nije rabi,
Nosi sličicu rabija Mendela Schneersona u džepiću košulje…
Amajlija mirotvorna?
Lubavič pokret, iz riječi LJUBAV izveden…
Da, rabi je našao svog rabija.
I o rabinerici sanja – zašto ne crnoj ili plavokosoj,
Kojoj mati kaže: pletenice ću ti kćeri isplesti,
Da ih dragi tvoj raspusti!
Probudit će rabinericu pod jabukom,
Tamo gdje je mati rodila,
Gdje je na svijet dala roditeljka njena.
I pjevati joj:
DAHOM SVOJIM ANĐELE,
DAJ MI SNAGU KOŠAVE,
DAJ MI PROSTOR PUČINE,
ILI BAR POLJUBI ME!
I Sderot, i Gazu, Beer Šebu i Rammalah,
Poljubi i pomiri, u Svetoj zemlji, sada nepomirljive.
Da li je moguće?
x x x
Umoran je rabi, umoran, crnoj zemlji teži.
I kada otputuje u vječnost iz koje je došao,
Oko njegova svemirskog brodića, iskrit će neoni i eoni,
Kao da je brod nakrcan silnim energijama.
No, brodić će krenuti koristeći jednu jedinu,
U koju odlazeći rabi vjeruje, otkako zna za sebe:
LJUBAV, LJUBAV, LJUBAV, LJUBAV.
Ona milijunima svjetlosnih godina leluja s beskraja u beskraj, Nedokučiva običnima, bliska onima koji, iako zamućenih očiju,
Žarko žele još jednom zagrliti pravednike,
obujmiti kuglu zemaljsku, sačuvati je za mladiće i djevojke,
za nove naraštaje, Evrope. Levanta, cijelog svijeta.
Novi naraštaji, neumitno, doći će, a rabijev brod odjedrit će,
Jedva poznatim putanjama.
Tisuće zvijezda pratit će ga na tom putu,
tisuću ispred, tisuću zvijezda iza..
Pravac i cilj: civilizacija Huva!.
Bit će to karavana od sjajnih zvijezda satkana,
zvijezde -svirači brujat će rabiju omiljene psalme.
Pitat će se rabi da li će slučajno susresti neki drugi brod.
Znat će ako se to dogodi, neće biti slučajno.
Da li je slučajno da se slabo pamte psalmi o miru,
Da li je slučajno što zvjezdani bruj ipak je:
sve tiši i tiši…………………………………………………………
sve tiši i ti………………………………………….
sve tiši i ……….……………………..
sve ti…………………..
sve .………………
s… s…. s…….s……….s……………s
(Virovitica, 20. l. 2009.)
