Bomboni

BOMBONI

Šabat 01.03.2008 godine , osvanuo je obasjan suncem u starom Krešimirovu gradu Šibeniku.

Mojoj pokojnoj majci danas je 95 rodjendan.Nije ga doživjela , umrla je jedne jeseni , Miholjskog ljeta kada se zemlja crvenila , a lišće padalo u zlatnim slapovima po groblju.

Umrla je preljepa Bertica pokojnog Moše i Esterine , prije tri godine u dalekoj Bosni u staroj nekadašnjoj kasabi Doboju , a rodila se 01.03 daleke 1913 godine , kada se behar prosuo po stablu trešnje u punoj raskoši po avlijama i Varošu Gračanice.

Sinoć sam za nju upalila candilo , i drugo noći di Šabat .Ovaj šabat je bio posebno tužan , bila sam sma u kući kada sam ga palila , suton je već padao nad gradom .

Ja dvije žižke , molitva , Bertin stari molitvenik od dr Frajbergera od koga se nije razdvajala čitav život , prvo izdanje u mojim rukama sada i do života.

Tri gardelina , djirani u vazni ubrani na balkonu i misao na moju pokojnu majku , njen devedesetpeti rodjendan , koji umalo nije dočekala.

Lijepa Bertica sklopila je svoje umorne oći prije tri godine .Duboka starost , a srce kao u mladog ptiča , um nepomučen.Govor malo usporen , apetit uzuzetan mogla je pojesti pola pečene kokoši , koju je obožavala jesti reš pečenu iz njene zagorene tave.

Nedelja je osvanula okupana suncem u svoj njegovoj raskoši , naznake da je proljeće tu za koji dan…

Berta je obožavala proljeća , valjda je to vezano i za čovjekovo rodjenje , u kome si mjesecu rodjen , kako su ti zvijezde posložene !!.Takve su ti i reakcije prema životu , prirodi , okolini ljudima svim ovozemaljskim bičima.Berta je bila Riba u horoskopu , udisala je život punim plučima i voljela je bezgranično slobodu , u svim njenim segmentima .

Putovanja za nju nisu prestavljala nikakve prepreke , kao da je rodjena u vlaku , autobusu brodu , jedino nije letjela avionom.

Uvijek ju je mamio izazov putovanja , nije se dobro osječala ako bar jednom na mjesec negde ne otputuje , bar i na kraču relaciju , takva joj je i najstarija unuka Lea.

Prazan mi je sada mart bez majke , kada joj ne čujem glas preko telefona , kada nije kod mene u Dalmaciji koju je jako voljela , pogotovo more koje ju je magično privlačilo, mada nije bila plivač , a toliko je željela i to savladati.

Mart je za mene uvijek bio poseban mjesec , priroda kada se budi.U martu sam rodila i svoju prvu kčerku Leu i postala majka, tada sam ostvarila sve svoje djevojačke snove.

Toliko mi je radosti donio taj prekrasni mjesec, kada sam već u podmakloj dobi u 32 godini života donjela na svijet svoje prvo dijete.Lea na 24.03 08 g , puni točno 24 godine života.

Bio je prekrasan suncem obasjani Šabat kada sam je rodila u 22 , 30 h u Doboju u Bosni .

Na Šabat rodjena djeca , valjda na taj svet dan ponesu i posebnu karmu..Poslušna , plemenita , samosvjesna , uporna i promjenjiva kao vrijeme.Više nije ni previše hladno , a ni toplo. Kada te blagi povjetarac nježno miluje po obrazu , kada se pozdravljamo sa mačanskim ljutim burama.Obožavam buru bez obzira na njenu jačinu , hladnoću , jakost , takve reakcije imaju i martovska djeca brzo planu , a još se brže primire.Od nježnih izliva osječaja , do burnih emocija , koje traju vrlo kratko i sve ubrzo dodje na svoje.

Mart taj mjesec « svjetlosti « kako ga ja zovem , mjesec radjana ove godine donio mi je i promjenu na radnom mjestu koju sam godinama iščekivala , a još ne dočekah svojih pet minuta , tko zna da li ću ih ikada i doćekati , kada se sve mijenja kao i vrijeme , priroida , ljudi , životinje u moru i prirodi i oni mjenjaju svoje ustaljene navike , sve gubi svoj kompas ?

Ponovo sam ugledala dnevno svjetlo , fizički sam prešla raditi na šalter sa strankama.

Nakon 25 godina , ponovo kontakti sa ljudima , ubrzani tempo posla , neprekidnih komunikacija da si stalno u « akciji «.Osobno sam posljednje dvije godine proživljavala agoniju zatvorenog prostora.Mrak i samo mrak i brojke..

Koji ugodjaj ponovo gledati ljude oko sebe , komunicirati , osječati zraku sunca na svome već umornom licu.Posao me je uvjek hrabrio bilo što da sam radila u životu.Kuhati sam počela jako rano kao i musti kravu, raditi oko štale , vrta , bašte , cvijetnjaka.To su bile uspomene od kojih sam živjela sve ove posljednje godine od početka rata 91 g. do danas.

Uspomene su hranile moju pomalo umornu dušu , namreškanu kožu na mojim rukama koje su me često vračale na sliku pokojne mame u njenim poznim godinama života.

Osmjeh na njenom licu uvjek je lebdio , a oći širom otvorene.Taj pogled mi je uvijek ulivao nadu u novo sutra da ne smijem pokleknuti , predati se , ići i samo ići , uvjjek je novi pravac.

Često sam se pitala posljednjih godina , zašto se meni uvijek dešavaju neke stvari. Svaki čovjek prolazi kroz razne životne faze , radjanje , odrastanje , dječije bolesti , gubitci , dobitci , zaljubljivanje , čežnja …

Kao i kada se izmjenjuju i godišnja doba , proljeća sa snježnim nanosima , zatim iznenada sunce , pa jugo sa kišom.Potom odjednom ljeto , a tek je proljeće i počelo.Ruže u punom cvatu , polja prekrivena zelenim tepihom , čokoti groždja već prekrivaju mladi listovi na tamnim nepravilna stabla u samom kamenjaru.More svojim laganim valom dopre do samog čokota , a vrjedni ratar pogrbljen nad svojom motikom neprekidno sagnut nad novim zametkom «BABIČA» , s toliko ljubavi čuva tu mladu žilu tako davno otkrivenu i sačuvanu. Odjednom učini ljetna nevera sa tučom i ode sav trud vrijednog ratara.

Maslina kao majka savinuta , plaće nad mladim već povečim zametcima ploda.Šta je naš život vječito primanje , davanje , odricanje , radost , osmjeh , plać tuga , bol.

Mogla bi najbrajati beskonačnu listu , kao zimi kada snijeg neprestalno pada , nosi nanose , zatrpava puteve , prilaze domovima , hranilištima .Opet sunce , novi dan, početak novog života , radjanje i krug je uvijek otvoren za nove početke , susrete , sjetve , selidbe , sječanja…

Dvije pune godine sam sa suradnicom provela u jednoj maloj kancelariji , daleko od sunčeve svijetlosti , neon , neprikladan stol , gomila svakodnevnih dokumenata koje moraš obraditi.Pokoji jutarnji pozdrav , dobro vam jutro , VC prekoputa i mala čajna kuhinja u vječitom dimu , od upornih pušača u koju skupinu i ja pripadam , samo čekam da se račisti da popušim jutarnju cigaretu u osami , sama sa svojim mislima , svojom svakodnevnicom. U prolazu poneki užurbani kolega , kolegica da ostavi hranu u mali već zapušteni frižider , ili tek kupljenu ribu na peškariji.

Te nabavke ja večinom obavljam mojim ranim dolaskom u grad , čim izadjem iz radničkog autobusa koji staje na samoj pjaci.U desetak minuta već je moja torba napunjena najosnovnijim potrebama za sutra dan , spetljati neko varivo , juhu , okrenuti koji komad kokošijih prsa i sutrašnji meni je gotov.U deset sati je zvanična marenda kada idem protegnuti noge , kada želim udahnuti zraka koji mi uvijek fali.Tako neprekidno dvije godine jedne izolacije , samo na kraju radnog dana , pojavila bi se šefica sa novom masom koverata i samo izustila « Evo bombona «.

To je bila sva naša komunikacija pune dvije godine.Ništa nekonvencijalno , kako sam navilka u drugom odjelu Računskom centru , gdje sam odradila punih dvadeset godina .Nije uvijek bilo baš idealno ni tamo uvijek ali daleko podnošljivije.Balansirala sam od dana do dana , uvijek sam voljela raditi , nikada mi nije bilo ništa teško napraviti , ostati prekovremeno bez ikakve naknade.Samo sam uvjek težila jednoj ravnopranosti , poštivanju kolege , razumjevanju , a ne bahatim ponašanjem pojedinaca , samovoljom , često vrlo ružnim podsmjesima .Živ čovjek sve izdrži , izdigne se iznad tudjih gluposti i sitnih pakosti pojedinaca .Takvi su danas trendovi , tako danas vjetrovi pušu.Kada smo troje , jaći smo , a kada si sam , ostaješ samac sa svojim problemima , svojom učmalom svakodnevnicom , kako skrpiti kraj sa krajem.Tako u nepregledan zatvoreni krug , teži nego labirint u « engleskim vrtovima « kada su se mladi prinčevi skrivali.

Htjela sam ponekada da me šefica bar upita , kako se danas naprimjer osječam , da li mi je muž dobro , kako moja djeca napreduju sa svojim obavezama i tako to ,nešto svakodevno ljudso.Da li mi je slučajno smetala jučerašnja bura , što li kuham ovih dana.Svakodnevna pitaja koji pojedini « tabori « svakodevno izmjenjuju.Nedaj Bože da priupitam tek za rješenje o mome novom radnom mjestu , a na kojem sam već pune dvije godine.Radno mjesto koje je daleko odgovornije opsežnije nego predhodno.

Imala sam pred sami Novu godini « igrokaz « zahvaljujući mojim legedarnim hurmašicama , koje sam htjela pokloniti jedoj zemljakiji koja ih baš ne pravi , a muž Dalmatinac obožava. Sve te stvari idu u «radni staž « , tako smo nekada govorili kako bi zavarali nadredjene koji su nas uvijek malo plačali , a mi smo uvijek puno radili.

Ali evo mart je pa sve rasvjetli , odjednom se sve pokrene , kao santa leda na Atartiku , kao gljive poslije kiše, kao žubor slapa Krke biserne hirovite , a najviše ljekovite.

Mart je donio i razigrani blagda Purim , ove godine su moje djevojke otišle u posjet u jedan Kampus u Beć.Dalmatinke dvije su napravile pravi dalmatinski štih.Štand sa suhim smokvama , lovorovim liščem , inčuima , maslinovim uljem , mermeladom od smokava i kupina.Dalmatinke dvije bajne ponjele su i Šibensku pravu tradicijonalnu nošnju , osvjetlaše obraz i maskama , Lea je bila « Suncokret « , Tamara prava lijepa « Japanka« u maminom kimonu od prije 36 godina , kojeg je nosila po Herceg Novljanskoj plaži i mamila čezutljive poglede Čehinja.

Snijeg je padao posljednjih dana marta , najljepšeg proljetnog mjeseca. Moje su cure stigle žive i zdrave doma .Zahvalna sam na tim Velikim i malim životnim radostima , za osmjehom slučajnog prolaznika , kolega kada mi se obrate za sve nove dane.

Ušla sam u Prvi April , ovaj najsmješniji dan u godini , kada mogu nekoga bez ljutnje i zafrkavati , tada je sve dozvoljeno , smjeh je uvijek bio ljek , a bobone i to «505 sa crtom « , svakodnevno konzumiram da mi osvježe dan i vrati me u najsretnije djetinjstvo.

PESAH JE PRED VRATIMA !

Blanka Atijas Levi

Šibenik , 01.04.2008 god.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License